Opsesivne misli, laž i istina?

lekovi tablete

Šta je misao?

Da bi se shvatila puna moć misli, treba prvo shvatiti šta je misao (više u tekstu mislio, o mislima i protiv misli). Misao je psihički fenomen, psihička pojava koja se odlikuje rasudjivanjem i procenom odredjenih unutrašnjih ili spoljašnjih objekata. Pretpostavka je, u evolutivnom smislu, da je njena funkcija adaptibilna. Misli nam pomažu da bolje uskladimo spoljašnji svet, svet oko nas, sa unutrašnjim potrebama i pulzijama.

Kako je misao psihički fenomen, treba razumeti da je misao manja u odnosu na psihu, pa je samim tim i manje moćna, što odmah implicira da se snagom misli ne može razrušiti integritet ili celovitost psihe (to znači da snagom naših opsesivnih misli ne možemo poludeti, možemo imati opsesivni poremećaj, što je neuroza, a ne ludilo).

Pod psihom se podrazumeva celovitost svih psihičkih procesa, kako svesnih tako i nesvesnih.

Šta je svesno a šta je nesvesno?svesno nesvesno dijagram

Ova tipografija našeg psihičkog bića nam nalaže da napravimo jednu podelu, koja se nameće iz definicije psihe, a to je da se psiha deli na dve sfere koje se medjusobno dopunjavaju, ali su u svojoj suštini i funkciji suprotne, a to su svesni deo i nesvesni deo. Nećemo ulaziti u pogranični deo mešanja svesnog i nesvesnog.

Bitno je da se razume da svesna i nesvesna sfera imaju svoje zakone, pravila i mehanizme, i jedna drugoj su nepoznate. Zbog toga je suludo na primer prevoditi i aplicirati zakon vremena na nesvesne procese, u nesvesnom funcija vremena je iskrivljena i nema bitnu ulogu, dok je vremenski tok i sled sekvenci jako bitna dimenzija u svesti.

Kada razmišljamo o mislima, smatramo ih deom nas, našim istinama i smatramo da su one a priori tačne. Takodje, pri tom analizom se bavimo samo svesnim značenjem, sadržajem misli. Tako opsesivna misao : uzeću nož iz kuhinje i zaklaću se, na svesnom nivou pacijent tumači kao želju ili potrebu da sebi naudi. Paralelno ovoj misli postoji i jasna odbojnost, otpor i neprihvatanje ovakvog gesta, jer bi on značio nanošenje bola koji je stran, nezamisliv i neprihvatljiv za klijenta. Zbog ovog svesnog sukoba, mislim – ubij se, i istovremenog otpora i gadjenja spram misli, pojedinac dolazi do lako nametnutnog rešenja da ludi.

Ako se ne uzme u obzir da misao dolazi is nesvesnog, i da je ona tamo formirana, nastala, treba se pitati:  šta je nesvesni sadržaj moje misli, “uzeću nož i zaklaću se”, teško da možemo napraviti bilo kakav značajan napredak u psihoterapijskom smilu.

Misao dolazi iz neizdiferenciranog sadržaja nesvesnog, koji je sam po sebi nama nepoznanica, ali indirektno preko sadržaja naših misli, izvlačenjem zajedničkog imenioca iz svih misli, možemo doći do “atmosfere”, odnosno naših nesvesnih pretpostavki i ubeđenja koja čuče i zrače iz nesvesnog sadržaja.

Petpostavimo da se razradom sadržaja dodje do toga da je unutrašnji stav iza ospesivne misli doživljaj neizmernog besa, agresivnosti, koja je sputavana kroz ceo život našeg klijenta. Da su životni uslovi bili kastrativni, i da je na svaki izliv besa klijent doživljavao kaznu. Pretpostavimo da je to dovoljno za formiranje jednog svesnog stava da se bes ne sme osećati, i da ako se bes oseća, to je dokaz da se čovek oseća nedostojno, nevoljeno i bezvredno.

Infografija: dinamika između automatskih misli, emocije i verovanja.
opsesivna misao dijagram

U svesti našeg klijenta dominira automatska misao: uzeću nož i zaklaću se, zatim se nižu ruminacije, mentalna prežvakavanja svesnog materijala. To su tokovi misli koji se delimično bave originalnom, automatskom mišlju, ali u glavnom njima dominira dalja razrada. Klijent ide dalje, i obično kognitivnom distorzijom povećava katastrofičan ishod u glavi. Ruminacije na automatsku misao mogu biti: ja sam ubica, ako ubijem sebe moji će biti stigmatizovani, a šta ako dignem ruku na decu u tom ludilu, itd. Osoba sve više i više gubi kontrolu i neminovno dolazi do zaključka da je loša, bez kontrole i luda.

Kako grafik pokazuje, ruminacije učvršćuju nesvesno verovanje, u našem slučaju agresivnost i nemanja kontrole nad sopstvenim ponašanjem. To verovanje, poput unutrašnje atmosfere ili filtera, boji svaku nestrukturiranu misao koja krene da se radja u našoj svesti.

Novi koncept raspolućene misli, dvostrane misli, jeste da primarni nesvesni sadržaj koji se pod uticajem nesvesnog verovanja radja kao finalna svesna automatska misao. Ta misao u svesti  preko svog simboličnog sadržaja nudi razrešenje i uvid u to koji je nesvesni konflikt, koje je to verovanje koje boji automatsku misao.

Misao tako nosi Janusov karakter, i predstavlja i istinu i laž. Istina je u celovitosti misli da je ona tačna ako je lepo prevedena na jezik nesvesnog, ali je potpuno netačna ako je gledamo samo u kontekstu svesti, i da je sam sadržaj misli u svesti besmislen.

Kako lečiti opsesivno kompulzivni poremecaj – strah od ludila i gubljenja kontrole?

(Visited 25,990 times, 3 visits today)

259 thoughts on “Opsesivne misli, laž i istina?

  • July 29, 2020 at 11:07 pm
    Permalink

    Poatovanje.Zovem se Vukasin,25 godina.Moj problem je sljedeci.Imam problem sa osjecajem krivice i to mi stvori psiholoske posljedice,tipa anksioznost i dwpresija,prisilne misli.E ovako imam problem sa opsesivnim mislima,prisilnim.Vec sedam dana se jako borim sa opsesivnom mislju o suicidu koja glasi ovako.Imao sam prisilne misli i kockajuci se jednom sa zivotom,a ona je glasila” ubicu se ako” se desi to i to,jednom sam to pomislio,i desilo se.Puno vremena sam se borio kontra razlozima tipa necu se ubiti ako uradim to i to,djelovalo je,dok prije dvije godine sam htio rijesiti tu opsesiju i rekao uradicu to samo ako propusim.Nazalost propusio sam kasnije a prije 7 dana mi se javila ta misao i opsesivne misli da moram to uraditi zato sto sam propusio i prekrsio obecanje zbog cega nisam htio to uraditi,da zaista to zelim itd.Zadnja dva dana mi se desavaju cudne stvari u glavi.Nakon pritiskanja tih opsesivnih misli u mozgu kao da je rupa.Imam osjecaj kao dezorjentisanost,kao da mozak nije moj i moj mozak vise nema kapacitet da odganja lose misli.Sad je kao nagon.Jednostavno te lose misli mozak mi registruje kao potrebu da ja to zaista zelim,bilo koju.Da li sam psihotican jer mi je uzas u glavi i sta bi to moglo biti.

    Reply
    • July 30, 2020 at 7:49 am
      Permalink

      meni se cini da je u pitanju neuroza, na osnovu napisanog. ali bi bilo dobro da pisete na kabinetagora@gmail.com i da zakazete uzivo ili online termin i da se vidi sta je i da se krene u lecenje. to je moj najiskreniji predlog

      Reply
      • July 31, 2020 at 4:14 pm
        Permalink

        A da li gubitak straha da cu to uraditi,moze biti neuroza

        Reply
          • July 31, 2020 at 6:39 pm
            Permalink

            Na pr kod opsesivnih misli je strah dominantan kod neuroze kad imam te opsesivne lose misli bilo kakve vrste nemam strah,osjecaji su mi se poistovjetili sa mislima a fizicki se osjecam ok,a psihicki kao da mi se nesto promjenilo u mozgu od tog stresa,kao da mi je mozak u grlu a na njegovom mjestu rupa.Negsje procitah da je to sve posljedica stresa i pada serotonina

          • July 31, 2020 at 8:59 pm
            Permalink

            postovani tu bi trebalo mnogo jasnije da se vidi o cemu se radi. ako ste zainteresovnai da odradite dijagnosticko ispitivanje pisite na kabinetagora@gmail.com i zatrazite psiholosko testiranje uzivo ili online ili pisite na +381606424672 prek ovibera

  • June 21, 2020 at 3:02 am
    Permalink

    Zdravo, u poslednje vreme mogu reci i par godina odjednom su pocele da mi se javljaju crne misli suicidne.. Tipa procitam neke gluposti po novinama neka zena se obesila ja krenem da razmisljam i pomislim sta ako se ja obesim.. I ja tako motam to duze vreme da ja na kraju imam strah da stv to ne uradim. Sto je najgore ja nikada pre o tome nisam razmisljala porodica mi je normalna imam decka prijatelje to mi je i najvise krivo sto u sustini imam sve a nemam neki unutrašnji mir. Znam da ovakve misli su posledica stresa, i to zbog skole zbog ispita jer sam bila pod takvim pritiskom svojih da sve ispite damm u roku da ne izneverim svoje, da na kraju sam pocela da osecam u pocetku takvu nervozu postepeno se i javljale misli da je doslo do toga da ja samo o crnim mislima razmisljam 24h, a da me covek pita zasto kad nemam nikakvih problema ja ne znam.. Ja znam da su to samo misli ali me tako opterećuju stvaraju bolestan strah da ne naudim sebi, drugima nikako to mi nikad nije palo na pamet jedino sebi a ja sam nekada bila tako pozitivna osoba da sam se cudila sta su ljudi pricali a sad sve ja isto se ponasam osecam..tako.. Nisam pojedine razumela a upravo sam ista postala. Zelela bih da ponovo budem ona stara ja normalna a sve msm da tonem sve dublje i dublje psihicki. Nikakve droge niti slicno nisam koristila, da kazem da mi osetilo psihu . Jednostavno samo od sebe je sve krenulo i nikako da prestane. Lekove ne bih pila jer sam mlada jedino ako postoji neko dr resenje ako je mogucw uopste.

    Reply
    • June 21, 2020 at 8:27 am
      Permalink

      Postovana ako ste zainteresovani za online ili uzivo terapiju pisite mi na mail .to je opcija koju bi trebalo da uvedete kako bi bilo bolje

      Reply
      • June 21, 2020 at 10:57 pm
        Permalink

        Mozete li da mi date vas email kako bih vas kontaktirala?

        Reply
      • July 12, 2020 at 6:10 pm
        Permalink

        Mene to muči. Ja imam i prisile radnje, u suštini su saboterske: pravim se glupa, jadna, budala, izbegavam ono što volim, da ne bih bila kažnjena. Ali meni je strah na nivou užasnutosti bio. Ali problem je dete, koje ne shvata šta se dešava. Tj. ja sam pre toga bila retraumatizovana, pa je moje dete donelo zaključak da ga je svet izneverio, tj. da je potvrdio očevu mračnu sliku sveta i mene. To su bile ucene iz najranijeg detinjstva, iz koji sam ja izašla u 4. godini. Onda moje odraslo ja više nije moglo da zaštiti dete, i onda je počelo da sluša oca da ne bi naudio detetu. S druge strane, to dete ne sluša mene nego tatu. I ja sam u zbirci oko njih dvoje. Problem je što su neki ljudi namerno ili ne, potvrdili sadržaj tih misli, i onda sam ja stekla utisak da sam ja nemoćna da to kontrolišem. Istovremeno, me plaše, besna sam. Moje dete kako kad. U suštini, psihološki sam u fazi identifikacije sa agresor om. Ja se zapravo najviše bojim kazne, tj. osvete, tj. mučenja. Jer ovde nije toliko problem otac, koliko svet u koji sam ja verovala, i što me u stvari oslobodio od oca. Sad mi se on sveti za višedecenijsku neposlušnost. Otišle su mi stvari u kojima sam baš bila najbolja: koncentracija, iskrenost, nezavisnost, dobrota, volja, borbenost, optimizam, poverenje, odlučnost, vrednoća. Inače, uvek sam bila anksiozna nešto, ali sve te dobre osobine su me držale. Mene sad muči to dete, i rascep: misli, osećaj, osećanja, reči, dela. Kad prestane užas, onda upadam u depresiju. Osim toga, upadam u očaj, nemanje spasa, izlaza. To je zapravo najgore. I to jeste deo neke traume iz detinjstva. Problem je u tome što su zaista mnogo puta odbili za posao, mnogo psihologa i ostalih, što mi prijatelji nisu pružili podršku, a ni psihijatar ko dkog sam išla. Te je to dostiglo velike razmere. Najgore je što se dokazuje i tražim dopuštena, što sam postala cinična, ili iscrpljujeće aktivna, kad hoću da prejebem zabranu i izađem što pre, i onda ubijena ako to ne donose rezultat. Ne samo da sve manje mislim ono što hoću, nego radim. Ljude ili jurim ili bežim. Mnogo se potčinjava, a posle sam u otporu. Mislim da mi je um u zabludi: da će slušanjem izvesti dete iz traume, a dete to doživi kao retraumatizaciju. Igre su različite: moram, ne smem, još samo ovo, sažaljenje agresora, lažna moć. U suštini ja shvatam većinu tih stvari, ali ne umem to da prekinem skroz, jer se to vraća ili obrće. Još suviše razrešava, a ono postaje sve više neuhvatljivo i kontroliše me sve više. Međutim, problem je strah na nivou užasnutosti, i to što me spoljašnje okolnosti ne podržavaju. U suštini, jako sam se uplela, izgubila integritet. To je sad glavna tema. Više nisu ni stvari koje me stvarno muče, još manje ono što volim. Upala sam u strah od sveta, dubok osećaj nepodržanosti, nerazumevanja. Jer ljudi daju savete, a neće da slušaju šta meni treba ili me muči. Onda sam postala još nepoverljivija. Negde mi naprave problem gde ga nisam imala. Još, pošto ostajem bez novca, to me tera u još veću zavisnost. Ali i još veće glumljenje budale, i nepsosobnjakovića da bih nešto dobila. Inače, završila sam književnost i pametnija sam i obrazovanja od 99% njih koji su mi davali savete. Osim toga, moj otac je bio monstrum. Sad je brat to nekako aktivirao, i on je nasilan, a nadodali neki džiberi na poslu, gazde. Pa još dvojica s kojima se viđam, ok su ljudi, ali su ipak nešto manipulativni, i mene je to samo uvrzavalo. Tu su se nadodali psihijatar, koji je pičkast, pa mi u tom smislu nije izazivao otpor, ali nije me ni podržao, onda neka dva joga itelja. Ali bolje da ne pričam. Samo širim mreže. Pozdrav. Ako imaš rešenje, rado ću te poslušati.

        Reply
        • July 12, 2020 at 6:17 pm
          Permalink

          Mozda resenje lezi u razgovoru sa psihoterapeutom jer ovde ima toliko toga da je veoma tesko komentarisati.
          Ako zelite odlicnog terapeuta pisite mi na tgltrp@gmail.com usmerici vas na osobu koju mislim da moze da vam pomogne

          Reply
    • October 22, 2020 at 9:27 pm
      Permalink

      Slobodnu Volju IMAS Nisi Robot DA TU Misao Koja TE Muci Krene Sama Od SEBE TO Su SAMO Misli I Pusti NEK Prodju Uzmi Gledaj SE U Ruke I Gledaj Hoce Li Se Pomerati Ako TI SVESNO NESALJES KORDINATE…. nece i za dela i za misli reci.. razmisljanja.. foto misli.. osecajne misli imas slobodnu volju

      Reply
      • March 25, 2021 at 4:43 pm
        Permalink

        Nevena imamo isti problem. Htela bih da se cujemo. Je si resila problem? Jako bi mi znacilo ako se mozemo cuci

        Reply
    • March 25, 2021 at 4:42 pm
      Permalink

      Nevena imamo isti problem. Htela bih da se cujemo. Je si resila problem? Jako bi mi znacilo ako se mozemo cuci

      Reply
  • May 26, 2020 at 8:03 pm
    Permalink

    Dobro veče, ja imam potrebu ogromnu da me neko sasluša jer se osjećam tako bespomoćno nad svojim mislima jer su užasne, ja npr. Spavam kraj mame koju obožavam inače i meni se ide u wc i meni padne na pamet da ne smijem proći kroz kuhinju sta ako uzmem nož i odvratne slike prođu kroz glavu i ond me jako zaboli stomak i tako citave dane o tome razmisljam, inace imam 16 godina i najvise mira imam kad idem na trening i pisem zadaću i svaki dan skoro plačem, pričala sam sa mamom i kaže da previše sve analiziram i da ne treba to da radim al meni to ne pomaže i onda kad mi je najgore dolaze mi misli da ja hocu da umrem ili šta ako ja stv hoću nekome da naudim molim Vas odgovorite mi.

    Reply
    • May 26, 2020 at 8:30 pm
      Permalink

      Postovana
      S obzirom na godine vama treba terapeut za adolescente pisite na ovaj mail molim vas kabinetagora@gmail.com trazite termin kod marije mijatovic

      Reply
  • May 17, 2020 at 6:31 am
    Permalink

    Postovani, ja imam Problem sa sujetom koju bude negativne misli u meni. Naime,poverenje Koje sam imala u supruga nakon 4 godine braka je izgubljeno. Osecanje razocarenje raste u meni . Sve je to prouzrokovano,informacijama za koje nemam dokaze(kao sto Vi kazete Validni dokazi kao Na sudu.) zapravo ne znam Koliko je u svemu tome lazi a Koliko istine. Zato Se u meni vec 8 nedelja svakodnevno Bude lose misli, pokrece bujica negativnih emocija Koje ne mogu Sama da kontrolisem. Imam osecaj da cu poludeti, I samo zelim da saznam Istinu. Ma kakva Ona bila ! Zelela bih da napravim I par online sensi ako je to moguce.
    Unapred zahvalna Na odgovoru I pomoci!

    Reply
    • May 17, 2020 at 7:02 am
      Permalink

      Postovana
      Nikakav problem za seanse pisite mi na tgltrp@gmail.com
      A sto se tice problema sujete treba da se vidi sta je provocira.niste spomenuli sta je problem vezano za muza, pretpostavljam da je nevera?
      Pisite pa cemo se dogovoriti

      Reply
  • February 9, 2020 at 12:25 pm
    Permalink

    Postovani,
    Pre par dana, imao sam ubrzan rad srca. Mislio sam da je to zbog cigareta i kafe, pa sam ih ostavio na nekoliko dana. Evo danas, zapalio sam cigaretu, i osetio nekakav strah, a onda ponovo je usledio ubrzan rad srca i panika sta bi sve moglo to da prouzrokuje. Morao sam da legnem i nekako, na silu da skrenem misli. Kada sam to uradio, sve se vratilo u normalu. Kako da izadjem na kraj sa tim mislima, tj tim strahom?

    Reply
    • February 9, 2020 at 12:31 pm
      Permalink

      postovanje
      najbolje je dok je jos pocetak da sejavite da odradimo par sensi i sprecimo da serazvije u neurozu-najverovatnije panicni poremecaj.ako ste zainteresovani pisite mi

      Reply
  • November 14, 2019 at 9:13 am
    Permalink

    Postovani,
    ja sam nakon nesrece koju je moj sin dozivio, i nakon koje je bio u komi, dozivljela nekav sok, koji se odrazio na moje ponasanje.
    Znaci, pocela sam svoje zelje, koje nisam mogla ispuniti zbog vece sile, dozivljavati kao da su se ostvarile. cak sam dva puta ispricala to kao da je zaista bilo, i jos je tuznije sto sam ja u tom momentu bila ubjedjena da se to zaista desilo. Jednostavno sam slagala osobu sa kojom sam vec 10 godina u braku. interesuje me zasto sam to pocela raditi? Mozda je vazno napomenuti, da ja od svog bracnog partnera nemam podrsku, niti ojecam da sam voljena, jer je on uvijek zauzet sa igranjem svojih igrica…

    Reply
    • November 14, 2019 at 9:24 am
      Permalink

      postovana
      nisam bas razumeo ali vidim da u vasem zivotu ima veliki sok i da je doslo do nekog ponasanja kod vas kojim niste zadovoljni, ako bi zeleli da se to razradi mozete se javiti i zakazacemo seansu

      Reply
  • September 15, 2019 at 3:31 pm
    Permalink

    Postovani i ja imam prisilne misli. One nisu vezane za neko povredjivanje sebe ili drugih vec postoji subjektivni osecaj da su neki ljudi iz proslosti tu. Odnosno ja imam non stop osecaj da me neko od tih ljudi gleda. Ne bukvalno kad ih vidim,
    nego u trenucima kad sam sam i to traje dugo. Hvala Bogu nisu halucinacije nego samo subjektivan osecaj da se posmatra moj zivot. Nisu to ni neke paranoidne konstrukcuje da neko tamo nesto smislja da mi naudi vec samo neprijatan konstatan osecaj da iako sam sam na nekom mestu ljudi iz proslosti su tu u glavi i posmatraju me. Analogno ovom osecaju je mozda osecaj nekog vernika da citav njegov zivot posmatra Bog. Taj osecaj mi oduzima dosta mentalne energije i nikad za ovih godinu i po dana nije nestao. On se samo smanji kada sam recimo na poslu i sl Kao takav on izaziva i propratne fenomene osecaj stida i anksioznost i lose spavanje . Psihijatri su mi postavili sifru f29 i dali odredjene antipsihotike. Medjutim nista nije bolje. Privatni psihoterapeuti se ne slazu sa dijagnozom vec tvrde da je rec o nedostatku samopouzdanja i guranje nekih proslih dogadjaja pod tepih odnosno nisam na vreme reagovao kada je trebalo. E sad puno tu moze da se prica al mozda vam je ovo dovoljno.Unapred hvala na odgovoru.

    Reply
    • September 15, 2019 at 4:26 pm
      Permalink

      postovanje
      najbitnija stvar je da se otacno vidi sta je i onda spram toga da se odredi terapija. Ako ste zainteresovani mozete se javiti za online seanse kako bi videli i odredili tancu dijagnozu.

      Reply

Leave a Reply to Raso Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *