4,153 thoughts on “Postavite pitanje

  • February 20, 2019 at 12:42 pm
    Permalink

    Postovanje. Pisala sam vec ranije ali izgleda nisam poslala kako treba. Skoro sam prekinula vezu od dvije godine. Voljeli smo se i bila sam mu vjerna, predobra djevojka. On nije bio bas nesto dobar prema meni. I kad smo raskinuli postala sam toliko losa osoba, smo sam gledala kako povrijeditu njega, druge ljude. Postala sam najgori covjek. A nisam bila to i plasila sam se toga. Sada evo borim se i uspjecu biti bolji covjek. Ali mene proganja i ne da mi mira zelja da se cujem sa nekim momkom. Ne znam otkud to odjednom. Poslije njega sam postala nemoralna. Ali evo popravila sam se, ja bih samo da se cujem sa bilo kojim momkom ne na vulgaran nacin nego samo da pisem sa nekim, jer moj zivot je toliko prazan..

    Reply
    • February 20, 2019 at 3:33 pm
      Permalink

      moguce da je iz prazninedadolazi ova potreba za dinamicnim i mozda_ ako dobor razumem-promiskuitetnim i vulgarnim ponasanjem. mozda je nesto drugo u pitanju ne mogu da kazem dok se nebi culi i porazgovqarali

      Reply
  • February 16, 2019 at 3:03 pm
    Permalink

    Pozdrav. Imam 19 godina. Skoro sam raskinula vezu od 2 godine. Dok sam bila sa tim momkom bila sam veoma dobra, vjerna, posvecena toj vezi. Medjutim on nije bio toliko njezan prema meni, cak sta znao je biti izuzetno grub. Ja sam bila ta koja uvijek popusti. I evo raskinuli smo, tesko mi dodje cesto. Medkutim moj problem je to sto cim sam izasla iz te veze postala sam niskomoralna, i neko kome je stalo samo do momaka i njihove paznje. To stanje mi ne prija. Veoma je razlicito od onog sto sam bila. Takodje moram reci da patim od opsesivno kompulzivnog poremecaja godinama, i da sam prozivila mnogo losih stvari. Nemam prijatelje niti mnogo stvari koje bi me motivisale da se ne predam. Ali ja sam vec danas odlucila truditi se iskreno i vise nego ikad da budem bolja djevojka. Ali eto zanima me strucno misljenje kako je moguce da sw neko toliko promjeni i da takodje ljude povrjedjuje. Cesto sam smisljala najzlobniji moguci nacin da nekog bliskog povrijedim. Postaa sam sklona lazima. Ali i to cu promjeniti. U sustini zanima me strucno sta se u mojok situaciji desilo da sam postala los covjek?

    Reply
  • February 15, 2019 at 4:31 pm
    Permalink

    Da li pomisli uvek lažu?

    Reply
  • January 31, 2019 at 4:33 pm
    Permalink

    Hvala,vam puno na odgovoru..nadam se da mi ta dijagnoza nece smetati kad budem polagao za cuvara i budem trebao da dobijem licencu..ili moram da odem kod psihijatra da objasnim da osamdeset posto tih simptoma vise ni nemam,bio sam prosle godine kod lekara zbog sumnje na varicele,boginje i doktor koji me je pregledao odma je video i tu f dijagnozu..i pitao me u vezi toga?otkud da znam da to jos ne stoji istaknuto?izvinite na mozda prostim pitanjima…

    Reply
  • January 31, 2019 at 2:41 pm
    Permalink

    Pozdrav!2017 godine sam prvi put bio kod drzavnog psihijatra..imao sam neke simtome nervoze u rukama,nogama,kompulzivne impulzije..povremeno pio pivo..e sad postavljena mi je dijagnoza f.23.9..ja zivim zivot punim plucima,veseo sam,srecan sam..kako ja tu dijagnozu da ,,ponistim,,mnogo sam se prevario..sutra necu moci mozda da radim gde bi trebalo,necu moci da dobijem licencu za odredjenu delatnost..bas je problem,dajte mi neki savet..da li postoji ikakva mogucnost da ja to popravim?pozdrav!

    Reply
    • January 31, 2019 at 2:51 pm
      Permalink

      Pozdrav
      Niko ne gleda niti moze da vidi f dijgnozu kad aplicirate za posao. Drugo to nije trajna dijagnoza vec kad nemate problema smatra se da nemate f vise.kao kad pi pisalo u nalazima sa 5 god nije znao R da izgovori a sad zna. Nije bitno

      Reply
      • September 11, 2022 at 4:14 pm
        Permalink

        Poštovanje. Volela bih da razrešim dilemu kako bih lakše složila i prihvatila situaciju. Pre dve godine doživela sam životno ugrožavajuću nezgodu ( osam dana u komi, prelomi baze lobanje, hemoragijs, edemi, prelom butne…). Nakon mesec ipo po nezgodi slomila sam se psihički, pošla psihijatru, dobijala antidepresive, anksiolitike i stabilizatore raspoloženja te se nakon nekoliko meseci ( relativno brzo ) oslobodila svih simptoma ( strahovi i konfuzne misli pre svega ). Dijagnoze su bile F 07.9 i F41.2 pri čemu je druga “otpala” na poslednjoj kontroli kad su mi i ukinuli lekove.
        Molim vas da mi kažete, da me usmerite kako bih sebi mogla da pomognem u slučaju da se simptomi jave ponovo, a da sprečim ponovno poniranje u te ponore? Psihoterapija mi nije pomogla iako je bila korisna u nekim danima.

        Hvala unapred na odgovoru.

        Reply
        • September 11, 2022 at 4:23 pm
          Permalink

          Morali bi da me upoznate sa problrmom i kroz razgovor da vidimo sta bi bilo resenje za vas. To se radi kroz psihoterapijske seanse. Kao da ste pitali automehanicara dajte mi smernice kako da popravim kola ako se pokvare na putu…da li uvidjate apsurd tog pitanja?

          Reply
  • January 27, 2019 at 7:12 pm
    Permalink

    Poštovani, lečim se od depresije već godinama, ali bez rezultata. Pila sam razne lekove, ali bez rezultata. Pokušala samoubistvo,išla na psihoterapije, u dnevnu bolnicu, slušam doktore, ali im ne verujem. Ne verujem nikome i ničemu. Osećam se kao stvar. Ne mogu da reagujem ni na uvrede, ni na pretnje, ni na dobra dela. Nemam identitet zelje snove. Ne mogu ništa da zapamtim. Osećam se kao debil i tako se i ponašam. Ni do čega i ni do koga mi nije stalo. Potpuno sam autoagresivna i mislim da ne zaslužujem da živim. Samo pravim štetu.

    Reply
    • January 28, 2019 at 9:33 am
      Permalink

      postovana
      kazite mi kako mogu da vam pomognem? sta mogu da ucinim za vas?

      Reply
      • January 28, 2019 at 12:45 pm
        Permalink

        Kako da izgradim svoju ličnost?

        Reply
        • January 28, 2019 at 2:28 pm
          Permalink

          kako da izgradito svoju licnost sa ciljem ?? da ne budete depresivni pretpostavljam posto pokusavam da uhvatim kontinuitet prvog pitranja. Pretpostavljam d apsihoterapijom i lekovima mozete da promenite tok depresije.

          Reply
  • January 27, 2019 at 8:57 am
    Permalink

    Postovani,
    Bolujem od straha odbacivanja,
    Naime,u ranom detinjstvu doziveo sam odbacivanje od strane oca i starijeg brata.
    Ni sam nisam shvatao sve do nedavno da mi je to preuzelo kontrolu nad zivotom,stvarajuci abnormalno velik strah od odbacivanja.
    Strah se ne projektuje samo na voljenu osobu(Devojku),vec i na prijatelje.
    Kroz strah se razvila velika kolicina opsesije,pasivne agresije,ljubomore,pa cak i u retkim slucajevima paranoje.
    Poceli su da mi se razvijaju i opsesivno-kopulsivni poremecaji.
    Veoma mi je tesko da odrzavam zdravu vezu sa bilo kojom osobom.
    U pronalasku resenja,poceo sam da se izolujem,ali se plasim da ce prerasti u potpunu izolaciju i da ce se stvoriti stit oko mene ,koji mi svakako nece biti od koristi.
    Uzrok straha znam i svestan sam ga,ali nije ni jasno kako da pokrenem resenje u svojoj glavi.
    Molim za pomoc,
    Sve najbolje,prijatan dan zelim.

    Reply
    • January 28, 2019 at 9:32 am
      Permalink

      postovani
      proces spajanja tog sto znate i realnost i promena u ponasanju je spor i najbolje je kroz psihoterapiju asistirati procesu ozdravljenja.ako ste zianteresovani imate moj kontakt i poslacu vam detalje rada i uslove online psihoterapije

      Reply
  • January 20, 2019 at 2:57 am
    Permalink

    Poštovani Žarko ..
    Imam 14 godina i ostalo mi je još malo do srednje te sam siguran da imam neki nivo okp-a,takodje da napomenem da sam prvog do cetvrtog razreda bio perfekcionista sto se sjecam kroz maglu.. Ali tek u 5-6. razredu me popustilo to na neki nacin bilo je sve normalno nakon cega dolazi prvi simptom okpa za sto ja nisam znao tj. počelo je od malih stvari tipa morao sam da ostavljam telefon obavezno na cošak stola ili morao siljiti olovku poslije svake upotrebe itd.. Vremenom su se te stvari povukle te dolazile ozbiljnije kopulzije sto mi danas pravi probleme svakodnevno a osnovni problem je to što poslije svakog jela moram da promijenim ali bas svu garderobu sa sebe,takodje posto nosim naocale moram da ih skinem dok jedem.. sto vise ne mogu da podnesem jer se desi da toliko izmjenjam odjece da vise nemam sta da obucem te pocinje taj uzasni napad anksioznosti .. Ili takodje isto vezano je naprimjer na laptopu imam dosta fajlova i prezentacija te u trenutku dok jedem pocnem da mislim na nesto i imam poslije neopisivu potrebu da izbrisem to sa laptopa na sto me tjera opsesija/kompulsija sta vec.. U drustvu me takodje zna uhvatiti opsesivna misao sto mi je najveci problem pred drugarima
    Smatram da još uvijek nisam u nekoj prevelikoj/kriticnoj fazi okpa i zbog tog jer zivot je predamnom uskoro mi dolazi srednja skola tako da ne bih voleo da budem izdvojen te ne zelim da se ovo prosiri na veci nivo .. Ako moze vaše mišljenje jer sam odgledao nekoliko vaših videa o tome i vidu “suprotstavljanja kopulzijama” sto je zaista tesko ali zanima me prvo vase misljenje
    Hvala unaprijed

    Reply
    • January 20, 2019 at 9:21 am
      Permalink

      Postovani suprotstavite se opsesiji suzdrzite se kompulzije i to jr smer borbe.

      Reply
  • January 20, 2019 at 2:37 am
    Permalink

    Poštovani Žarko ..
    Imam 14 godina i ostalo mi je još malo do srednje te sam siguran da imam neki nivo okp-a,takodje da napomenem da sam prvog do cetvrtog razreda bio perfekcionista sto se sjecam kroz maglu.. Ali tek u 5-6. razredu me popustilo to na neki nacin bilo je sve normalno nakon cega dolazi prvi simptom okpa za sto ja nisam znao tj. počelo je od malih stvari tipa morao sam da ostavljam telefon obavezno na cošak stola ili morao siljiti olovku poslije svake upotrebe itd.. Vremenom su se te stvari povukle te dolazile ozbiljnije kopulzije sto mi danas pravi probleme svakodnevno a osnovni problem je to što poslije svakog jela moram da promijenim ali bas svu garderobu sa sebe,takodje posto nosim naocale moram da ih skinem dok jedem.. sto vise ne mogu da podnesem jer se desi da toliko izmjenjam odjece da vise nemam sta da obucem te pocinje taj uzasni napad anksioznosti .. Ili takodje isto vezano je naprimjer na laptopu imam dosta fajlova i prezentacija te u trenutku dok jedem pocnem da mislim na nesto i imam poslije neopisivu potrebu da izbrisem to sa laptopa na sto me tjera opsesija/kompulsija sta vec.. U drustvu me takodje zna uhvatiti opsesivna misao sto mi je najveci problem pred drugarima
    Smatram da još uvijek nisam u nekoj prevelikoj/kriticnoj fazi okpa i zbog tog jer zivot je predamnom uskoro mi dolazi srednja skola tako da ne bih voleo da budem izdvojen te ne zelim da se ovo prosiri na veci nivo .. Ako moze vaše mišljenje jer sam odgledao nekoliko vaših videa o tome i vidu “suprotstavljanja kopulzijama” sto je zaista tesko ali zanima me prvo vase misljenje
    Hvala unaprijed

    Reply
    • January 20, 2019 at 9:20 am
      Permalink

      Postovani suprotstavite se opsesiji suzdrzite se kompulzije i to jr smer borbe.

      Reply
  • January 19, 2019 at 9:53 pm
    Permalink

    Poštovani,
    Ovako…imam 12 i po godina,6.razred sam o.š.Odličan sam đak,5.00 sam svih šest godina.Učim engleski jezik već 9 godina i nemački jezik već 5 godina…Međutim,imam jedan problem,tj.treba mi savet.”drugari” u školi iz mog odeljenja prema meni se ophode jako loše.Vređaju me,nazivaju me ku**om i ostalim ružnim nazivima.Na mene to utiče jako negativno.Stalno sam pod stresom zbog toga,a dok sam nervozna čak moj bes iskalim i na roditelje i kasnije se kajem i to mnogo…..Nikad do sada nisam imala ovakvu situaciju i ovakve trenutke u životu,pa vas molim da mi kao stručno lice date poneke savete samo da se rešim tog stresa i da drugari prestanu da me zadirkuju i vređaju……
    Hvala unapred
    Pozdrav

    Reply
    • January 19, 2019 at 9:55 pm
      Permalink

      postovana a zasto vas nazivaju pogrdnim recima, da li znate sta je razlog? ne kazem da je u vama problem vec me zaniam sta ih provocira. da li to rade vise drugarice ili drugovi?

      Reply
      • January 19, 2019 at 10:14 pm
        Permalink

        Ovako…..vređaju me i drugarice i drugovi.Maltretiraju me zbog učenja,zbog toga što nisam popularna kao oni…nedavno sam se družila sa svima podjednako,ali od početka 6. razreda me svi maltretiraju,zato što volim jojo siwu,nosim mašne kao i ona,govore mi da sam ulizica i da zbog toga imam sve petice u školi,a takođe me maltretiraju i zbog moje simpatije…volela bih samo da me posavetujete,šta i kako treba da radim i da li bih trebalo da posetim školskog pedagoga.Ne znam,jednostavno ja sam previše osećajna i nežna devojčica i sve to me čini tužnom.Stalno plačem zog toga,a nekad moje plakanje,kajanje i tugovanje traje i po dva sata pa čak i više…..tako je svaki dan.

        Reply
        • January 19, 2019 at 10:19 pm
          Permalink

          obratite se psihologu jer oni mnogo bolje mogu da vas posavetuju jer znaju ko su vasi drugari i nastavnici. ali ako zelite da steknete prijatelje onda mora da im se pridruzite, treba imati ista interesovanja kao oni tj prici nekoj grupi i biti deo grupe. kako to izvesti mislim da ce moci skolski psiholog mnogo vise da pomogne nego ja jer ja sa mpsiholog za bolesti.
          nemojte da se povlacite udjite u druzenje, dajte nekom pozajmljujte stvari pravite odnose i budite dobri … mislim da ce se ispraviti vremenom

          Reply
          • January 19, 2019 at 10:21 pm
            Permalink

            Hvala vam puno na savetima.Poslušaću vas.

Leave a Reply to Sneza Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *