Anksiozni poremećaj – o poremećaju uopšte i besplatan test

panika u avionu

Da li želite da vidite koliki je Vaš nivo anksioznosti?

testirajte se odmah, besplatno, potpuno anonimno

TEST

ili link  http://psychologytoday.tests.psychtests.com/take_test.php?idRegTest=1597

O anksioznim poremećajima

Reč “anksiozan” vodi poreklo od latinskog “anxious”, kod nas je preuzeta iz engleskog jezika, a doslovni prevod sa engleskog znači: biti zabrinut, biti uznemiren, uplašen.

 

Šta su anksiozni poremećaji?

Osobe sa anksioznim poremećajima doživljavaju prekomernu zabrinutost i napetost, koja dovodi do toga da oni ili izbegavaju situacije koje mogu dovesti do pojave simptoma, ili razvijaju prinudne rituale koji smanjuju anksioznost. Svako od nas oseća zabrinutost u pojedinim situacijama, ali osobe sa anksioznim poremećajima imaju preterana i nerealna osećanja koja utiču na njihove živote, odnose sa ljudima, postignuća u školi ili na poslu, društvene aktivnosti i rekreaciju.

Mnoge osobe, iz različitih razloga, ne leče svoju anksioznost. One mogu smatrati da su simptomi blagi, ili čak normalni, ili pak simptomi sami po sebi mogu uticati na to da se traži pomoć. Anksiozni poremećaji se efikasno leče.

 

Simptomi anksioznih poremećaja:

– intenzivna i dugotrajna osećanja straha i nelagodnosti koja se pojavljuju nevezano za neku stvarnu pretnju ili opasnost;

– osećanja straha i nelagodnosti koja utiču na normalno svakodnevno funkcionisanje.

 

Koliko su česti anksiozni poremećaji?

Podaci iz jedne zapadne zemlje sa 25 miliona stanovnika govore da kombinovani anksiozni poremećaji zahvataju 12% građana: 9% muškaraca i 16% žena tokom jedne godine. Kao grupa, anksiozni poremećaji su najčešći od svih mentalnih poremaćaja.

 

Uzroci anksioznih poremećaja

Po svemu sudeći, nastanak anksioznih poremaćaja je rezultat kompleksne interakcije genetskih, bioloških, razvojnih i drugih faktora kao što su npr. socioekonomski faktori i stres na radnom mestu. Predloženo je mnoštvo različitih teorija koje objašnjavaju kako navedeni faktori doprinose razvoju ovog poremaćaja. Prva teorija je iskustvena: ljudi mogu naučiti svoj strah nakon početnog neprijatnog iskustva kao što je ponižavajuća situacija, fizičko ili seksualno zlostavljanje, ili samo prisustvovanje nekom nasilnom činu. Slična iskustva koja slede služe da dodatno pojačaju strah.

Po drugoj teoriji, koja se odnosi na kogniciju ili mišljenje, ljudi veruju ili predviđaju da će ishod određene situacije biti po njih ponižavajući ili štetan. Ovo se može dogoditi, na primer, ako su roditelji preterano zaštitnički nastrojeni i ako neprestano upozoravaju na potencijalne probleme.

Treća teorija se usredsređuje na biološke osnove. Istraživanja sugerišu da amigdala, struktura koja se nalazi duboko unutar mozga, služi kao komunikacijska centrala koja signalizira prisustvo pretnje i okida odgovor u vidu straha ili zabrinutosti. Amigdala, takođe, skladišti emocionalna sećanja i može igrati ulogu u nastanku anksioznih poremaćaja. Deca osoba sa anksioznim poremćajima su pod znatno većim rizikom da razviju isti poremećaj nego opšta populacija, što može ukazati na genetski faktor, roditeljske uticaje ili i jedno i drugo.

 

Vrste anksioznih poremećaja:

Generalizovani anksiozni poremećajpreterana zabrinutost zbog raličitih događaja ili aktivnosti, koja se javlja tokom više dana, ali ne duže od 6 meseci, uz pridružene simptome (zamor, oslabljena koncentracija).

Specifična fobijanaznačen i uporan strah od jasno prepoznatljivih objekata ili situacija (npr. letenje, visina, životinje).

Posttraumatski stresni poremećajuporno ponavljanje sećanja na proživljenu traumu (flešbekovi), uporne zastrašujuće misli, košmarni snovi, bes ili razdražljivost kao odgovor na zastrašujuće iskustvo tokom koga je postojala pretnja fizičkim povređivanjem ili je do njega i došlo (npr. silovanje, zlostavljanje dece, rat, elementarna nepogoda).

Socijalna fobija, poznata i kao socijalni anksiozni poremećaj – izlaganje socijalnim situacijama ili situacijama javnog nastupa gotovo neizostavno izaziva trenutni anksiozni odgovor koji može uključivati lupanje srca, drhtanje, znojenje, gastrointestinalnu nelagodnost, proliv, napetost mišića, crvenjenje ili zbunjenost i koje kod ozbiljnih slučajeva može ispuniti kriterijume za panični napad.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Opsesije (prisilne misli): uporne misli, ideje, porivi ili slike koje se nameću protiv volje. Neprikladne su i uzrokuju primetnu napetost ili nelagodnost. Osobe sa prisilnim mislima obično pokušavaju da takve misli ili prvo ignorišu ili potisnu, ili da im se suprotstave drugim mislima ili akcijama (kompulzije).

Kompulzije (prisilne radnje): ponavljajuća ponašanja (pranje ruku, sređivanje ili proveravanje) ili mentalne radnje (molitve, brojanje ili ponavljanje reči) koje se javljaju kao odgovor na prisilne misli ili se javljaju na ritualan način.

Panični poremećaj – prisustvo ponavljajućih, neočekivanih napada panike koji su praćeni (u trajanju od najmanje mesec dana) stalno prisutnom zabrinutošću oko mogućnosti dobijanja dodatnih napada, brigom zbog uticaja napada ili njegovih posledica, ili značajnom promenom ponašanja u vezi sa napadima.

Panični poremećaji su ponekad udruženi sa agorafobijom – zabrinutost zbog, ili izbegavanje, mesta i situacija sa kojih bi beg mogao da bude otežan ili ponižavajući, ili na kojima pomoć ne bi bila dostupna u slučaju paničnog napada ili simptoma sličnih panici.

Ključna odlika paničnog napada je jasno ograničen period intenzivnog straha ili nelagodnosti koji je praćen sa najmanje 4 od 13 fizičkih simptoma kao što su:

  • palpitacije, ubrzan srčani rad ili lupanje srca
  • znojenje
  • drhtanje ili tremor
  • osećaj otežanog disanja ili gušenja
  • bol ili nelagodnost u grudima
  • mučnina ili nelagodnost u stomaku
  • vrtoglavica, nestabilnost, zbunjenost, nesvestica
  • doživljaj da su objekti nestvarni (derealizacija)
  • doživljaj da je sopstveno Ja  udaljeno ili da “nije stvarno tu” (depersonalizacija)
  • strah od gubitka kontrole; strah da će se “poludeti”
  • strah od smrti
  • parestezije (osećaj obamrlosti ili peckanja)
  • topli ili hladni talasi po telu

 

Uticaj i posledice anksioznih poremećaja

Simptomi anksioznih poremećaja često se razvijaju tokom ranog odraslog perioda. Uprkos tome što većina ljudi ima blage smetnje ili ih nema uopšte, anksiozni poremećaji mogu ozbiljno ograničiti obrazovanje, posao, zabavu i društvene aktivnosti jedne osobe jer on/ona izbegava situacije koje mogu dovesti do pojave simptoma.

Osobe koje su ozbiljno ugrožene anksioznim poremećajima češće imaju i neki drugi tip poremećaja: depresiju, distimiju, zloupotrebljavaju alkohol ili psihoaktivne supstance ili imaju poremećaj ličnosti.

 

Stigma povezana sa anksioznim poremećajima

Upravo zato što su anksiozni poremećaji bliski onome što većina ljudi doživljava kao normalnu zabrinutost, oni koji od njih boluju mogu strahovati da će drugi ljudi okarakterisati njihovu prekomernu brigu i strah kao puku slabost. Kao posledica, oni mogu da ignorišu ozbiljnost sopstvenog stanja i nastojati da ga reše sami. Često izbegavaju da potraže pomoć i pate u tišini.

 

BESPLATAN TEST : za 15 minuta provererite Vaš stepen anksioznosti

 

Lečenje anksioznih poremećaja

Rano prepoznavanje i adekvatan tretman su imperativi u cilju povećavanja kvaliteta života osoba sa anksioznim poremećajima. Adekvatno prepoznavanje i tretman takođe pomažu da se spreče česti sekundarni poremećaji kao što su depresija i zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci.

Odlaganje traženja i dobijanja dijagnoze i terapije može se pripisati mnoštvu faktora kao što su: stigma (sramota, ljaga), nedostatak ljudskih resursa, znanja ili finansijski razlozi. Uz sve to, može se dogoditi da lekari ne prepoznaju uvek obrazac u simptomima jedne osobe koji bi ih doveo do prave dijagnoze. Često se simptomi ne shvataju ozbiljno i osoba sa anksioznim poremećajem se etiketira kao “emocionalno nestabilna”.

Edukacija lekara opšte prakse bi mogla da pomogne da se reši ovaj problem.

Skorašnji pregled anksioznih poremaćaja ukazuje da bi efikasno lečenje uključivalo terapiju lekovima (antidepresivima, anksioliticima) i kognitivno-bihejvioralnu terapiju koja pomaže ljudima da svoje misli o svemu onome što ih prekomerno brine preobraze u racionalnije ideje. Grupe podrške za pojedince i porodice, takođe mogu pomoći da se stvori oruđe za smanjivanje simptoma i izlaženje na kraj sa njima.

Anksiozni poremećaji mogu biti adekvatno lečeni u okviru primarne zdravstvene zaštite uz mogućnost upućivanja stručnjacima koji se bave kognitivno – bihejvioralnom terapijom.

Ako imate pitanja u vezi neuroze, slobodno pišite u sekciji pitanja i odgovori, ili ako Vam prija anonimnost preko kontakta.

 

 

preuzeto sa sajta http://www.cpe.org.rs/

(Visited 85,500 times, 1 visits today)

49 thoughts on “Anksiozni poremećaj – o poremećaju uopšte i besplatan test

  • September 17, 2018 at 4:15 pm
    Permalink

    Postovani, imam 24 godine i prvi put sam se susrela sa snaznim panicnim napadom 3 tjedna nakon sto sam magistrirala. Inace sam jako savjesna osoba i sve shvacam mozda preozbiljno i pod stresom sam bila konstantno. Istovremeno aam radila u baru dok sam pisala zavrsni. Normalno tu su bile omogucene velike kolicine alkohola. 3 tjedna nakon obrane desio mi se snazan panicni napad u vidu fizickih simptoma al me onda udrilo na psihu jako. Dozivila sam grozan nesto sto nikad nisam. Toralno sam se osjecala nepovezanom sa okolinom i samo sam plakala. Nisam bila u stanju shvatiti sto mi se dogadja jer se sve desilo iz vedra neba. Koliko god sam panicar po pitanju ispira bila i ostalih stvari toliko sam i vedra i nasmijana te socijalna osoba. Tak sok koji sam dozivila me totalno blokirao. Nisam mogla funkcionirat i postala sam sve suprotno od onog stk sam bila. Otisla sam na prislinu pauzu od posla na otok kod avojih jer sam mislila da ce mi pomoci ali sam 7 dana tonula sve dublje i dublje. Osjecala sam se derealizirano i depersonalizirano, i tad sam shvatila da mi treba pomoc jer mi tablete za smirenje nisu pomagale nego samo umrtljivale. Orisla sam kod psihologice koja me poslala u psihijatra jer sam bila preuplasena. Moj level straha se povecao na vecu dozu. Pocela sam se pitati o svom postojanju k sta ako ne postojim, ako je sve ubiti farsa. Rekla sam to sve psihijatrici, jer na jednh stranu bilo mi je bilje po pitanju derealizacije al me te prisilne misli nisu pustale. Prepisan mi je zoloft i vaira zbog straha da cu poluditi. Ja sam svjesna svega i sad nakon 4 tjedna funkcioniram normalno. Vratila sam se na posao ,opet se smijem , ali se uhvatim opet razmisljati o svom postojanju. To me umars, uspijem se maknuti od tih misli ali me tu i tamo bas pokose. Kao da sebi trebam dokazivazi da postojim(a u sebi znam da jesam, znaci totalno iracionalan strah) Mislite li da ce to sa vremenom proci, jer osjecam se masu bolje, nalokon imamu kontrolu tokom dana ,ali me zivcira sto se sjetim toga bas u trenutku kad se osjecam spokojno. Kao da mi mozak kaze, da sam presretna i da me mora nesto ometat.
    Lijep pozdrav

    Reply
    • September 17, 2018 at 4:49 pm
      Permalink

      hvala Eleonora sto pisete, kako mogu da pomognem, sta bi bilo konkretn ovase pitanje?

      Reply
  • November 7, 2016 at 2:12 pm
    Permalink

    Pozdrav, imate li ove vježbe disanja za iPhone ?

    Reply
  • July 24, 2016 at 2:51 am
    Permalink

    Zdravo, dijagnosticirana mi je aneksioznost sa napaima panike, pijem xeroxat i postaje mi bolje, ali i dalje sam strasno zabrinut, ponajvise je ne mogu da shvatim kako dolazi do tih simptoma u nasem tijelu, zasto imam ovoliku glavobolju zasto me od aneksiozosti srce boli, imam osjecaj da ce ekslpodirati, kako dolazim do toga, svi nalazi su mi uredni, al ja ne vjerujem u njih i spreman sam otii privatno da sve provjere opet i detaljnije. Da li mogu “pokvariti” srce sa anekioznoscu, i da li se ja smijem baviti nekim sportom? Hvala unaprijed

    Reply
    • July 24, 2016 at 9:01 am
      Permalink

      postovani,
      lekovi ce vam pomoci da smanje strah ali oni ne lece anksioznost, jedini nacin jeste psihoterapija i nebi bilo lose da se javite s obzirom da je situacija teska kako je opisujete.
      mozete se baviti sportom i nece se srce pokvariti od anksioznosti niti razboleti.

      Reply
  • July 16, 2016 at 7:58 pm
    Permalink

    Vec duze vreme zivim tako. Sad kad sam procitala ovaj tekst postalo mi jasno.Nisam uopste kakva sam bila ranije.
    Sad se osecam prazno svakog dana. Izbegavam ljude. Bojim se svega… Povredi me najmanja sitnica.
    Imam probleme sa digestivnim sistemom.
    Koncentracija mi je slaba. Slabo pamtim.
    A nisam bila takva ranije.
    Izolovala sam se od svih. Nisam mnogo dobra sa ljudima. Pa imam i osecaj da me mrze.
    A ja imam problema sa iskazivanjem emocija.
    Mislim da u zivot me drzi samo neka volja jaka, prejaka. Mislim da mogu sve da pobedim i sve da ucinim.. Ali uvek nesto me obeshrabri….I znacila bi mi puno necija podrska, iskrena podrska. Ali je nemam.
    Kako mogu da pobedim sve to.

    Reply
    • July 16, 2016 at 8:08 pm
      Permalink

      postovana,
      iz vase poruke se vidi da patite i da ste sami, ali problemi se obicno resavaju tako sto krenete od bebecih koraka. pocnite da izlazite, da se durzite na silu, trazite ljude koji vam donekle odgovaraju. Pokrenite se, izlazite a onda ocekujte posle 6-12 meseci da ce biti bolje jer prvo idemo u teretanu pa onda ocekujemo da smrsamo, vazi i za psihicko zadovoljstvo. Prvo moram da se aktiviram a onda da posle duzeg vremena ocekujem da ce mi to doneti zadovoljstvo, u medjuvremenu radim tesko, na silu jer znam da ce doneti plodove mog rada.

      Reply
    • July 16, 2016 at 8:10 pm
      Permalink

      Cak nekad mi se desava u jednom trenutku da se osecam odlicno ono najbolje, a tek u sledecem najgore. I momak koji mi je znacio reko mi Izvini ali ja ne mogu da volim osobu koja nema samopuzdanje i hrabrost.
      I to uticalo na mene. Sve gore i gore je…

      Reply
  • April 5, 2016 at 5:00 pm
    Permalink

    Voljela bih i ja da popricamo malo detaljnije o ovome,jer ima puno stvari koje me muce a nisu toliko bitne u normalnom zuvotu,plus imam strah da cu poluditi,puno stvari sam prestala raditi iz tog straha jer mislim da ce mi se nesto desiti,kai npr nr pijrm kafu..

    Reply
    • April 5, 2016 at 5:22 pm
      Permalink

      postovana Alice,
      naravno pisite mi na e mail da zakazemo seansu ili mozete me odmah dodati na skype zarko.petrovic.cbt i dogovorimo se sve

      Reply
  • April 5, 2016 at 12:19 am
    Permalink

    Pozz,ustanovvljena mi je anksioznost sa depresijom,ponekim laksim panicnim nspadima,uz to depersonalizacija i derealizacija,ponekad slusam sebe kad pricam i kao da prica druga osoba a ustvari u sebi znam da sam to ja.. zanima me vase misljenje ikako lijeciti sve ovo. Idem psihologu od februara her mi se tad pogorsalo stanje i pijem Aloru j3r imam fobiju od ad..

    Reply
    • April 5, 2016 at 7:51 am
      Permalink

      Postovana,
      voleo bih da popricamo i da vidim o cemu seradi u dijagnostickom smislu, tu je nesto primarno i najcesce je u pitanju panika kad imamo i depersonalizaciju. inace moja uzaspecijalnost je rad sa depersonalizacijom, derealizacijom pa vam kazem iz uskustva da je simptom cudnog glasa veoma cest.
      moje misljenje je da je psihoterapija plus blaga dobro odradjena farmako terapija najbolji vid borbe.
      nema puno ljudi koji zna sta da se radi sa vasim simptomima, zato dobro i pazljivo birajte gde i dete i sta radite. ak oste nasli terapeuta koji vam odgovara drzite se rada i budite uporni jer su simptomi uporni i treba vremena da se dodje do poboljsanja.

      s postovanejm,
      Zarko

      Reply
  • March 2, 2016 at 9:08 pm
    Permalink

    Dolazim iz Slovenije, upoznao sam pre mesec ipo preko facebooka devojku iz Srbije. Počelo je sa normalnim dopisivanjem, zatim smo se culi, pricali i videli preko kamere. Devojka mi se jako dopala, a i ja njoj. Posle sedmice upoznavanja rekao sam da bih dosao za koju sedmicu u Srbiju, a ona mi predlozila da dodjem sutradan. Ujutro sam ustao, spakovao se potrazio smestaj i krenuo za Srbiju. Dogovorili smo se da je zovem kad stignem. Stigao sam predvece negde oko sest. Cekao sam je ispred zgrade, kad je
    sisla kad sam je video jos vise mi se svidela uzivo.
    Nakon toga smo se pozdravili poljubili i krenuli u kola. Ja sam predlozio da odemo na pice, a ona da joj se ne ide i da rezervisem prvo sebi smestaj. Na kraju sam rezervisao sobu u hotelu gde smo i ostali. Vodili smo ljubav prvo vece, a i drugo. Spojio sam se sa devojkom i osetio ljubav kao nikad do sad. I ona se zaljubila kao nikad. Kad sam trebao u ponedeljak da krenem nazad na posao, nisam isao jer sam puko bio skroz na nju i ostao sam jos dan, zvao na posao da mi se pokvario auto. Zvao sam kuci svoje da cu da se zenim, odma sam znao da je prava za mene i da je to to. I ona se slozila da zeli sve samnom. Kad sam joj predlozio da krene samnom bilo joj malo glupo, da odma tako krene. Zatim ja sam se vratio kuci i dalje smo se vidjali preko skypa i fb. Sledeci put me zvala kod njenih da se upoznam i tamo nocim, da ne hodamo po hotelima. Tako je i bilo. Ostao sam kod nje tri dana vikend, gde sam upoznao roditelje koji su uredu i proveo tri divna dana sa njom. Zatim sam se opet vratio kuci. Opet nije imala snage da podje samnom. Rekla je da idu i njeni ali se nisu bas slozili tako rano da krenu, a i majka joj nije bila izvadila pasos.. Zatim smo se opet culi. Njoj je bilo tesko da se ne vidjamo. Priznala mi je vec pre da ima Anksioznost i taj strah i da pije neku malu dozu lekova za smirenje. To je meni bilo skroz nepoznatoi cinilo mi se cudno kako ne moze da pobedi sama, nju je ta daljina i manjak naseg fizickog kontakta jako pogadjao svaki dan je plakala. A nije imala snage da mi dodje jer nije nikad tako daleko putovala a i jako je vezana za majku. I ja sam joj poverovao neke lose stvari iz moje proslosti, koje je poverovala svojoj majci. A majka se uplasila toga i stalno me ispitivala kao da sam na policiji. Primetio sam da majka ima jak uticaj na nju i da joj je zasmetala malo moja proslost i ako sam jim se svideo, bio sam pristojan i kulturan, mozda i preiskren. Zatim je dobila upalu i bakteriju koju sam joj preneo neznajuci da je imam, razbolela se pila je lekove za to i sve je pogadjalo bolelo razdaljina i strah i sve. Nije se naljutila na mene rekla je da cemo sve izleciti. Zelela je da imamo bebu, i ja sam to prvi put zeleo u zivotu i vise puta smo pricali o tome Zatim sam sad ponovo dosao u petak krenuo sa razlogom da je verim. Nismo imali seksualne odnose kao pre jer smo bili zarazeni, i imala je upalu i jake bolove. Nije bilo kao prije a opet smo se voleli. Otisao sam u subotu kupio joj prsten, poklonio joj ruzu kad sam se vratio. Ona je samo spavala kuci od umora. I pre je cesto spavala. Kad sam dosao zabrinuli se gde sam bio, pomislila je cak da sam otisao da se drogiram, jer je to bio jedan deo moje proslosti. A nije znala sto sam se zadrzao. Nikako nisam uspeo dda izadje ali nije htela jer je bila a je izvedem, da je zaprosim, molio sam je preumorna i previse bolova. U nedelju pre nego sto sam trebao da odem, izasli smo do trgovine, opet nije htela da ode na neko mesto gde bi mogao da je zaprosim i tako je i ostalo. Vec u subotu je rekla da joj treba psiholoska pomoc jer ce inace da poludi. I ja sam joj ranije predlozio da ode psihologu da nadje sebi zanimaciju, sport i ispuni dan, posto je pocela samo da pada u tugu prestala da se druzi, drugarice je pocele izbegavati. Nije joj bilo do nicega.. I tako u nedelju pre mog polaska odveo sam je sa majkom do psihologa. Pre toga smo se pozdravili poljubili i rekao sam joj razlog zasto me nije bilo u subotu kad sam izasao i ona rekla pa zar mislis da je vreme sad za to i rekla sve sam sjebala i pocela da place. Smirio sam je pozdravili smo se otisla je jer je majka vec cekala na ulazu, ponovo se vratila poljubila i rekao sam joj da obeca da cemo da se cujemo sta god da joj kaze psiholog. Kad sam se vozio kuci osecao sam da nesto nece da bude uredu. Javila mi da su tri sata pricali naizmenicno. Kad sam je pitao sta su resili i sta su pricali rekla je da svasta i da je preumorna da nemoze da prica o tome i da ide da spava. Da je u dubokoj depresiji, anksiozna, da joj je psiholog predpisao lekove i da ce se javljati jednom nedeljno psihologu i da ce napraviti dnevni plan. Ja sam je pitao jel sam ja ista kriv i dal je rekao dal ikako ja mogu da pomognem kod te anksioznosti. Rekla je da nista nije rekao za mene. Sve mi to bilo cudno. Kad sam stigao kuci samo se javila i pitala jesam li stigao. Ujutro u ponedeljak mi napisala poruku: izvini sto jesve vako moralo da ispadne stvarno se ne osecam dobro i moram da poradim na sebi i svojoj licnosti jer osnovne obaveze sam prestala da obavljam sama to nije normalno i zato moram da se sklonim na neko vreme dok mi se ne razjasne sve situacije po glavi budi dobar cucemo se i izvini ako sam te povredila. I blokirala me na fejsu, i na mom profilu na kojem je stavila nase slike i dodala i svoje ime napravila kao zajednicki profil, obrisala sve slike. Jako sam bio tuzan zvao je nije se javljala. Pisao poruke nije odgovarala djaba sve. Evo dva dana kako se ne cujemo, jako mi tesko sve pada i mnogo se lose osecam. Interesuje me dali znate, zasto cemu takva reakcija samo tako me odrezati i napisati mi u poruci ni ne javiti se , normalno popricati kao covek. Kasnije sam joj zvao majku, koja mi se javila i priznala da su se prepali malo moje proslosti i da samo hoce da zastiti cerku ali da me postuje i da sam kulturan i jako fin decko. I da devojka nemoze da mi se javi, jer bi plakala. I da mora u svojoj glavi da razcisti sta hoce. I da ce mi se javiti za 3 sedmice a mozda i za deset dana.. Mnogo mi je tezko toliko je cekati i bojim se da cu da je izgubim. I jako mi tesko sve ovo pada bar da mi se javila i ispricala sve razumeo bi.. Hteo bi da znam kako da se ponesem prema toj osobi? Dali mogu da joj pomognem? Dali su joj majka i psiholog predlozili da me ostavi i zaboravi? Zelim da cujem njeno misljenje o svemu ovom desavanju. Jako mi je tezko, nisam je zvao dva dana, a spreman sam i u Srbiju da odem, a neznam kako da reagujem da je ne povredim i sta da radim. Hvala mnogo.

    Reply
    • March 2, 2016 at 10:01 pm
      Permalink

      Postovani,
      jako mi je zao zbog vase situacije. Prvo sto mogu da primetim da ste jako brzo uleteli u nesto za sta niste bili spremi. Izgledada devojka ima neki problem, depresija ili anksioznost, sto je cini nespremnom da sama funkcionise. takodje iz vase price izgledada se bori sa velikim umorom i iscrpljenoscu. da li je ponuda braka bio “preveliki zalogaj” za nju?
      mozda je trebalo da malo usporite jer sve sto je brzo to je i kuso.
      ne verujem da su joj savetovali raskid bracne ponude, ali moguce je da su joj savetovali da ne zuri.
      vi treba da razumete da nekada psihicki problemi mogu da budu jaci i od ljubavi i da oni mogu da sputavaju naseodluke. savet moj vam ej da sacekate strpljivo i da samo budete tu uz nju. Polako i sa razumevanjem joj se nadjite kao potpora a ne da pred nj ustavljate zahteve i ocekivanja. Naravno ako se bude javila.
      dublje o ovome bi moglo da se poprica na nekoj od seansi,
      s postovanjem,
      Zarko

      Reply
  • February 10, 2016 at 8:49 pm
    Permalink

    Postovani,
    kako smanjit anksioznost u trudnoci? U 7 mj trudnoce sam i jako anksiozna, simptomi su redom panicni napadi, nestvarnost, crne misli, nemogucnost uzivanja u icemu… od terapije imam Normabel i caj maticnjaka…

    Reply
    • February 10, 2016 at 10:26 pm
      Permalink

      S obzirom da su medikamenti smanjeni na minimum u trudnoci smatram da je pravo i sveobuhvatno resenej vasih problema putem psihoterapije. ako ste zainteresovani mozete mi se javiti. ako niste u finansijskoj situaciji da priustite predlazem da porbate da oborite telesne simptome pomocu vezba disanja https://play.google.com/store/apps/details?id=com.psiholosko.savetovaliste , takodje da savladaterelaksaciju. Takodje zapamtite, od PAnike se ne moze umreti, izgubiti kotrola, poludeti niti pasti u nesvest. neka vma to pomogne da izdrzite paniku jer se strah strahom leci. Sve o tome mozete procitati na mom blogu u tekstovima koji su napisani.
      s postovanjem,
      Zarko

      Reply
  • January 8, 2016 at 10:54 am
    Permalink

    Jedno pitanje: ja se vec dugo borim sa anksioznoscu. Bio sam kod psihijatra, klasican oblik anksioznosti, ne pijem od lekova nista, bio sam resen da bez njih preguram sve to. Sad imam trip blagog drhtanja, treme pred nekim ljudima, a od umora (kad radim) uvece osetim kao da mi se derealizacija blago pojaca. Svestan sam svega, znam kako da se borim, ali i dalje mislim da me cima depresija, i tako imam promene raspolozenja. Malo me sve to iscrpi psihicki pa ne mogu da bas razmisljam o poslu pun gas. Sta je tvoj savet, dal da se javim psihijatru pa da vidim sa njim za neki lek ili da guram idalje?

    Reply
    • January 8, 2016 at 11:42 am
      Permalink

      Postovani,
      depresija je verovatno nus pojava vaseg stanja, ako sam dobro razumeo. Svak ko ima strahove ,derealizaciju posle duzeg vremena moze da pati i od depresivnosti jer depresivnost znaci – pad raspolozenja. Tako da bi sustinski do promene u raspolozenju doslo sa boljitkom u primarnoj bolesti- panike anksioznosti. moj savet vam je da probate sa psihoterapijom kako bi resili glavni problem a onda ce se sve ostalo ” ispraviti” , dok lekovima mozete napraviti napredak u smislu da simptomi popuste. Da li ce se desiti trajnija promena, to treba da se vidi.
      Tako da je moje misljenje psihoterapija, ako niste u situaciji onda lekovi…

      Reply
  • December 26, 2015 at 2:58 am
    Permalink

    Hello there, I found your blog via Google while looking for a comparable matter, your website got here up, it appears good.
    I’ve bookmarked it in my google bookmarks.

    Hello there, simply was alert to your blog thru Google, and located that it’s really informative.
    I’m going to watch out for brussels. I’ll appreciate if you happen to continue this
    in future. Lots of other people will be benefited from your writing.
    Cheers!

    Reply
    • December 26, 2015 at 10:58 am
      Permalink

      thanks for making effort to use google translate 😀
      if interested you can translate and share blog texts on your own blog
      sincerely,
      Zarko

      Reply

Leave a Reply to Kikic Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *