Depersonalizacija i derealizacija

znak opasnosti

Da li ludim? Ja sam, ali nisam ja.

Zbog čega je ovaj neurotski poremećaj toliko zapostavljen, zbog čega se tako malo priča o njemu? Prevalenca ili učestalost ovog poremećaja je oko 1,5- 2% stanovništva u svakom momentu. U prevodu, od hiljadu ljudi može da se očekuje da čak  i 30 osoba ima aktuelno depersonalizaciju ili  derealizaciju. Čak se i na fakultetima za psihologiju i na psihijatriji malo pominje i obrađuje.

Moje mišljenje je da razlog leži u tome što je lečenje derealizacije (DR) i depersonalizacije (DP) veoma teško i da se mnoge terapijske škole i tehnike nalaze u “nebranom grožđu”. Nije samo to što je poremećaj veoma mučan za klijenta, već znanja i tehnike koje se nude ne deluju ili ne prave nikakav trajni pomak. Prema tome, problematika lečenja DP i DR je više prebačena na terapeuta i njegove sposobnosti, nego što je do klijenta i samog problema.

Da bi se razumele DP i DR, treba razumeti genezu samog poremećaja i šta leži iza veoma mučnih simptoma. Prvo treba razumeti da je  psiha –  psihička stvarnost, celokupni psihički totalitet jedne osobe, i da je realnost posebna, ona se ne dokazuje, ne potvrđuje, niti  egzistira zbog fizičkog sveta, već  je autonomna, što znači da sama sebe izvodi i rađa. Zbog toga DP i DR mogu da se jave kod osoba koje u potpunosti žive komotno, lagodno, bez ikakvih  spoljašnjih zahteva, pritisaka ili devijacija, trauma. Problematičnost ove bolesti je zakomplikovana i  činjenicom da je ljudi veoma lako mešaju sa gubljenjem kotrole, gubljenjem kontakta sa realnošću, zbog simptoma koji dominiraju. Više o gubljenju kontrole možete pročitati u tekstu kako pobediti strah od ludila?

Kod depersonalizacije dominira doživljaj da JA NISAM JA, iako postoji svest da ta promena nije stvarna. Gledanjem u ogledalo, osoba vidi sebe i zna da je to ona ali oseća kao da ona to nije, da je nešto prazno, šuplje, plastično izveštačeno. Takođe, dominira osećaj kao da se lebdi, da se kreće kroz vodu ili neku drugu supstancu, kao da je san, ili između sna i jave.

Kod derealizacije dominira osećaj koji je sve gore navedeno, samo što je usmeren ka spoljnjem svetu.

Znam da je ovo moja ulica, hiljadu puta sam prošao kroz nju, ali KAO da nije. Nešto je čudna, drugačija “.

Doživljaj je veoma intenzivan, snažan, može da traje par sekunudi, nekoliko minuta, ali nije čudno da traje i nedeljama, pa i mesecima, bez prekida ili sa manjim prekidima.

Bitna razlika između DP, DR i ludila (gubljenja kontrole i realnosti)  jeste u činjenici da postoji ogorman strah kod neurotskog poremećaja od DP i DR i da u svakom momentu postoje obe strane i da je sve čudno, drugačiji sam, a znam da nisam drugačiji.

Jako je bitno znati da je LUDILO gubitak kontakta sa relanošću, a to se ne desava u DP i DR.

 

Šta se dešava tokom depresonalizacije i derealizacije?

Da bismo razumeli šta se dešava, treba da razumemo da u psihi postoje mehanizmi odbrane, koji imaju funkciju da zaštite integritet i funkciju psihe. Tokom derealizacije se aktivira mehanizam odbrane koji se zove spliting – cepanje, tokom kog se cepa afekat. Odvajanje afekta od same situacije omogućava pojedincu da ne doživi punu snagu, nalet negativne emocije. Na taj način se direktni udarac izbegava. Cepanje afekta nema smisla sa logičke strane, ali to nije stvar volje i izbora, već je nesvesna reakcija i manifestacija mehanizma odbrane.

Javljanje depersonalizacije i derealizacije nije stvar izbora, već nesvesne reakcije.

Zato je jako teško lečiti nešto na šta ne mogu direktno da delujem, pa se zbog toga indirekno utiče na simptom. Rešavanjem konfliktnih zona smanjuju se anksioznost i napetost, pa se i simptom depersonalizacije i derealizacije smanjuje, uz dug i naporan rad. Napredak u terapijskom radu nije nikada linearan i prolazi kroz mnoge izazove, uspone i padove.

Veoma često se u praksi dešava da se nakon prvog napretka vrate panični napadi, što je, po mom mišljenju, i logičan sled stvari. Naime, ako je nešto toliko strašno da ga ja izbrišem, ne želim da osetim, onda je, nakon prvog napretka, logično da sam spreman da se suočim sa osećanjem panike i zato se ona i javlja. Tako bi trebalo da se hijerarhija strahova svede jednostavno na anksioznost – strah panika derealizacija ili depersonalizacija. Smanjujući, silazeći sa lestvice straha, idemo iz derealizacije unazad do panike. Zatim se ide do straha, pa do anksioznosti  i do potpunog izlečenja. S obzirom da je težište na misaonim procesima dobro je pročitati i shvatit šta su naše misli i kakva je njihova psihološka funkcija i moć  a o tome se baš diskutuje u tekstu misli, o mislima i protiv misli.

Naravno, ovo je samo razgovor o simptomu, koji je posledica neurotskog konflikta, a o javljanju depersonalizacije i derealizacije ćemo drugi put, jer je to duboko zadiranje u subjektivni doživljaj. Jednostavno, razlozi nastanka su toliko različiti i široki, da se ne mogu obuhvatiti jednim tekstom.

 

(Visited 40,552 times, 1 visits today)

49 thoughts on “Depersonalizacija i derealizacija

  • July 9, 2020 at 7:03 pm
    Permalink

    Imamo sam neki prelaz izmedju sna i jave…gde sam svestan i da sanjam i da lezim u krevetu…U jednom momentu sam doziveo lebdenje..i odvajanje od tela..ali sam odlucio da se u njega vrati i probudim…Ali je to islo malo teze jer je delovalo kao da sam paralizovan u momentu. Ugl..to mi se sada prvi put dogodilo…inace sam pre toga imao potpuno poremeceno spavanje…i neprospavanu prethodnu noc. I pod emocionalnim stresom sam zbog ljubavne situacije.

    Reply
    • July 9, 2020 at 7:21 pm
      Permalink

      nista strasno
      to ej ok u toj situaicji da se desi nesto nalik disocijaciji i odvajanju. nas mozak je skroz sposoban za ta stanja.

      Reply
  • April 23, 2020 at 5:35 pm
    Permalink

    Postovanje,
    Imam duze vremena problema sa anksioznoscu ali vecinu tih stvari sam resio i stvarno nije bilo problema do pre nedelju dana, kada jeprostor oko mene poceo da izgleda malo cudnije, u sustini tesko je to objasniti kao da imam problema da gledam dijagonalno , imam osecaj da je cudno kad pogledam ukoso, u sustini to su samo osecaji, ja na svesnom niovu znam da je to sve normalno samo me neki osecaj uvati da to nije to. Danas sam poceo sa formulom da radim sve kao sto radim ocbicno samo da ne obracam paznju na to, pa me je to danas iscrpelo, u sustini dosta razmisljam o tome i dosta gledam da li je sve u redu ili nije, tesko mi je malo da ne mislim o tome, a nekako imam osecaj da je u tome problem sto previse razmisljam o tome. Hvala

    Reply
    • April 23, 2020 at 8:09 pm
      Permalink

      Postovani
      Verovatno da je derealizacija u pitanju. Ako se ne sredi neko vreme na nacin na koji ste pristupili nebi bilo lose da razmislite o psihoterapiji.

      Reply
  • February 4, 2020 at 11:50 pm
    Permalink

    Postovani u zadnje vreme se osecam kao da tonem kao da sam usporen ili stondiran, pomeram ruke i noge i prste al kao da ne mogu da uradim to iako sam u stanju osecam se poluosamuceno cudno u stomaku neki pritisak poput slutnje na smrt sve vreme kao da ne osecam dodir al osetim kao sve vreme proveravam otkucaje srce uzahnem lepo do kraja i izdahnem al kao da nisam napunio pluca vazduhom ne znam pomozite

    Reply
    • February 5, 2020 at 11:18 am
      Permalink

      postovanje
      izgleda da se pojavljuje depersonalizacija, ja mogu da pomognem kroz individualni rad-seanse koje bi raidli uzivo ili online. ako ste zainteresovani pisite poslacu vam uslove i cene. ako bude odgovaralo zakazemo termin i krecemo u rad

      Reply
  • December 20, 2019 at 3:41 pm
    Permalink

    Postovani,
    Ja imam najverovatnije DR, ali bih Vam naveo par mojih simptoma. To su: vremenska i prostorna dezorijentisanost, zanosenje pri hodu, nesvestica i mrak pred ocima, slab fokus na trenutno desavanje,
    skoro mi se javio osecaj apatije – dakle manjak energije, bezvoljnost, beznadje, nemam motivaciju za stvari koje su mi pre bile zanimljive, povucenost u sebe, osecaj nestvarnosti, nekad zabagujem kada pricam – mala zaboravnost. Ono sto mene brine – sta ako to nije DR, vec simptom neke druge bolesti sto DR i jeste. Ali, kontam da ovakav opis simptoma najvise ide uz DR.
    Da, moram naglasiti da je nisam imao mesec i po mozda i jace, a da mislim da je okidac za njeno ponovno vracanje bio jak stres – sve je pocelo od poslovnog stresa, besa, nesvestice prouzrokovane nedovoljnim unosenjem tecnosti u organizam, brige, osoba sam koja se jako brine.
    Moje pitanje za terapeuta je, jesu li ovo simptomi jake DR ili nisu, ako jesu makar znam da je ona, buduci da se od nje ne moze poludeti, to je jako relevantna informacija za mene.

    Pozdrav

    Reply
    • December 20, 2019 at 6:25 pm
      Permalink

      postovani meni lici na dp i nije tesko to odrediti kroz psihodijagnosticki test. ako ste zainteresocvani posetite http://www.kabinetagora.rs i mozete zatraziti psihodijagnosticki test da uradite

      Reply
      • December 21, 2019 at 11:01 pm
        Permalink

        Mislite da nije DR?

        Reply
        • December 22, 2019 at 10:42 am
          Permalink

          ista stvar dp i dr samo je simptom malodrugaciji ali je ralzog tj mehanizam iza oba isti pa je sve jedno da liga zovem dp ili dr …

          Reply
  • September 27, 2019 at 12:13 am
    Permalink

    Postovani,vec duze vreme se borim sa anksioznoscu. Napadi panike su se gotovo povukli,imam malo negativnih misli ali idalje kao da sam odvojena od realnosti. Osecam se jako cudno,kao da nemam vise emocija a i sto se tice pamcenja,tesko mogu da se setim npr sta sam juce radila,to mi se cini dalekim. Na nekim sajtovima pise da je anksioznost uvod u psihoticne bolesti kao sto je npr sizofrenija,odnosno da se tokom sizofrenije javlja anksioznost. Da li je moguce da se depersonalizacija i derealizacija zadrzavaju i nakon anksioznosti? I da li je moguce da je ovo neki blazi oblik sizofrenije s obzirom da pise da je primarni simptom sizofrenije gubljenje kontakta sa realnoscu?

    Reply
  • September 20, 2019 at 2:02 pm
    Permalink

    Pozdrav, prvo bih zeleo da navedem jednu malu preporuku oko dizajna. Naime malo je nezgodno staviti opciju komentara na samom dnu stranice (ispod vec datih komentara, iako razumem zasto je to tako). Ovako, nadam se da cu dobiti Vase profesionalno misljenje na osnovu datih informacija. Ja sam osoba u svojim 20tim godinama zivota, imam ogroman spektar interesa ( i znanja, ako smem to reci za sebe. Jer svo znanje je moguce nadograditi), umereni perfekcionista i dosta hladna i analiticna osoba. Nakon citanja ovog teksta i pocetkom mog punoletstva poceo sam “gledati sebe” sto bi se reklo. U svim godinana zivota ja sam zaboravio na sebe i nekom periodu primetio sam odstupanja od realnosti (ne u bukvalnom simslu, naravno). Primetio sam da sam izgubio osecaj prvog lica, u sebi imam neku prazninu koja je nalik depresiji ali nije. Naprotiv imam osecaj kao da sam nedovrsena osoba, primera radi nemam emocije u intervalu od sat vremena gledano nekih 40ak minuta i od jednom dobijem nagli naliv emocija nicim izazvanih u datom trenutku. Ili ti imam zatupljenje cula osecaja, naime osim mozga ostatak tela se ponasa kao neki gel ili žele. Govorim naravo o subjektivnom osecaju. Takođe bih rekao za sebe da nemam neki moralni kompas, ako mogu nekome da pomognem pomocicu ako ne mogu jednostavno nije moja briga. Bez obzira na situaciju, ja sam hladan prema ljudima i kao vec ranije napomenuto pogled 3 osobe na svet i sebe. Sada pitanje je da li se ovaj termin koji je tema trenutna “Dp i Dr” moj simptom ili je nesto sasvim drugacije? Unapred Vam se zahvaljujem na odgovoru.

    Reply
    • September 20, 2019 at 2:13 pm
      Permalink

      postovanje
      hvala za savet mada je ne bih umeo da resim totehnicko pitanje. posavetovacu se sa programerom pa ako moze nadam se da ce ispraviti.
      inace ovo opisano meni ne lici na dp i dr ali ne znaci da nije. moralo bi da se uradi eksploracija, fensi naziv za obican pocetni i ntervju oko simptoma gde bih stvorio jasniju sliku.
      moguce je da sedesavaju neke stvari koje dovode do ovih cudnih analiza, a mozda su i cudne analize samo posledica pokusaja da senest oshvati-u prevodu bezopasno.
      nesto kao kada covek se zabulji u sopstveni odraz u ogledalu do te mere da izgubi smisao

      Reply
  • June 20, 2019 at 3:02 pm
    Permalink

    Meni se desavalo nekako kao da gledam iz dubine iz drugogo ugla,nisam znao sta mi se desava polako je pocelo da se mijenja i jedan dan mi se desilo kao da sam osamucen kao da je sve oko mene iluzija kroz maglu gledam a svjestan sam svega toga da mi se desava.Sad imam neki nerealan osjecaj kao da je sve nerealno.Da li je to derealizacija ponekad sam sa sobom pricam ne razumijem to stanje.

    Reply
    • June 20, 2019 at 3:30 pm
      Permalink

      Po opisu bih reko mada bi trebalo da se odradi dijagnosticki intervju pa bi se znalo sa sigurnoscu ili testiranje. Ako vas to zanima javite se

      Reply
  • April 20, 2019 at 1:03 pm
    Permalink

    Ne znam da li je ovaj sajt aktivan…. No, dobro, mozda neko naleti, pa cu napisati komentar.

    Posle pročitanog teksta i pogledanog videa, mogu reci da je danas lakse imati ovaj poremecaj nego nekada jer nije tesko naci korisne informacije, a reci u vudeu su muzika za uši…
    Eeee, da je postojao internet pre 47godina kada sam ja upala u ovo stanje, a nigde da saznam sta mi se to dogadja….
    Prva godina je bila pravi pakao, lecenje nije dalo rezultata, ali sam ja bila uporna u trazenju informacija.
    Rezime svega je da ja nemam bar dvadeset godina napade panije, ali i dalje imam i DP i DR, ali to sada sasvim ignorisem.
    Tokom zivota sam zbog tog stanja imala silna ogranicenja, ali sam uspela (uz nesebicnu pomoc mojih roditelja) da lepo odgajim decu koja su sasvim uspesna, samostalna, obrazovana i psihicki stabilna, kao i njihova deca, tj moji unuci.

    Mislim da je (kod ovog poremecaja) u osnovi neka nepravilnost u biohemiji mozga, kao i strah od smrti.

    Iako mi lecenje nije dalo rezultate, ja sam savladala sama mnoge tehnike opustanja i druge vezbe koje su mi pomogle u drugim oblastina života.
    Eto, to je delic moje priče.
    Srdacan pozdrav, 🙂
    Milica

    Reply
    • April 20, 2019 at 2:19 pm
      Permalink

      hvala vam Milice najlepese. sajt je u punoj svojoj snazi i aktivni. pratite nas i dalje pisite i postavljajte pitanja

      Reply
    • August 10, 2019 at 3:07 pm
      Permalink

      Postovani,
      Pre svega sve pohvale za tekst,takodje vas pratim na youtube. Na jednom sajtu procitala sam da se derealizacija javlja takodje kod sizofrenije,da li je to tacno? Moj strah je upravo od sizofrenije,gde su zastupljeni i napadi panike,da li postoji mogucnost da stvarno imam sizofreniju s obzirom da u porodici to niko nije imao i da li se sizofrenija moze javiti usled stresa s obzirom da nisam imala neke vece traume tokom zivota.
      Unapred hvala!

      Reply
      • August 10, 2019 at 4:40 pm
        Permalink

        postovanje i hvala za pohvalu.
        par ispravki odmah- derelaizacija depresonalizacija se u ovakvom obliku ne javljaju kod shizofrenije niti psihoza. potpnuo je drugaciji kvalitet.
        shizofrenija sene javlja u sled stresa, generalno govoreci. postoje neke suptilne i teske kombinacije koje mogu reagovati na taj nacin ali to je onda nesto durgo.
        ako bi zeleli malo to me da popricamo molim vas pomozite i meni i mom novom forumu pa vas pozivamda tamo zapocnemo ove teme.rado cu odgovoriti
        https://kabinetagora.rs/forum/

        Reply
    • March 12, 2018 at 9:17 pm
      Permalink

      Da moze … istovremeno moja specijalnost rad sa teskim neurozama ukljucujuci depersonalizacija

      Reply
  • June 28, 2017 at 7:05 pm
    Permalink

    Poštovani,
    Shvatam da je ovo Vaš blog, na kome je Vaše mišljenje jedini smisao istog. Ali, isto tako, kada već postoji mogućnost ostavljanja komentara, struka kojom se bavim (psihijatar u povoju; edukant psihoterapeut) mi u ovom slučaju ne dozvoljava da olako pročitam ovaj tekst i pređem na sledeći članak. Elem, smatram da bi trebalo, za početak, da navedete adekvatne reference za tekst koji pišete. Ukoliko već pišete o depersonalizaciji i derealizaciji, trebalo bi negde u tekstu (ako ne na početku), da bude naglašeno kakvi su to poremećaji, koje psihičke funkcije. Zatim, termin bolest nije isto što i termin poremećaj (uključujem tu i termin simptom), pošto je vrlo nejasno objašnjeno (a i po mom dosadašnjem učenju, čitanju i iskustvu – netačno), a ne bi bilo pametno ni izjednačiti termine kao što su osećaj i doživljaj. Ostali sadržaj teksta, obzirom na gorenavedenu opservaciju, bi bilo nepotrebno komentarisati, usled nedoslednosti (i upitne ispravnosti) podataka koje ste izneli.
    I eventualno, preporučujem nekog saradnika lektora, jer smatram da bi pismenost, pored ostalih dostignuća, trebalo da bude primarna karakteristika intelektualaca. Pozdrav

    Reply
    • June 30, 2017 at 12:19 am
      Permalink

      postovani
      hvala na komentaru.
      ja imam problem sa kucanjem, nesto iz domena disleksije ali me nije sprecilo da zavrsim srednju skolu u americi, fakultet u nisu i da zavrsim psihoterapiju kod dr Jezidimira Zdravkovica. takodje da postanem clan psihoterpaijskog drustva i pozvani gost na tedexu novi sad …i tako dalje.
      tak oda se nadam da cete uspeti da se izborite sa mojom manom pri kucanju i pisanju. ako ne mozete, zao mi je jer ko sto rekoste- moj blog.
      takodje, teorija kojom se bavite je daleko od prakse koja je nesto sto vam iskreno zelim da probate i da se okusite. takodje, reference su za vas jos uvek bitne, ali meni nisu jer moj poso je da lecim a ne da pomazem ljudima koji se skooluju poput vas. tako da ako zelite da ucite psihijatriju- psihoterapiju jedno su terapijski koncepti a drugo je rad. nemojte pogresno da me razuemte, apsolutno je neophodan teorijski okvir, ali vase je da li cete tu stvar dalje razradjivati i truditi se da gurnete struku dalje u smeru razvoja, uvida ili cete biti terapeut plagijator i ponavljati procitane modele i zavrsiti kao edukant.
      vi birajte, ja sam moj put izabrao.

      s punim razumevanjem vaseg komentara i odbijanjem vase kritike
      Zarko

      Reply

Leave a Reply to Miaaaa Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *