Panični napad i simptomi- testirajte se i proverite Vaš rezultat

panika anksioznost

Na linku koji se nalazi u donjem redu možete preuzeti besplatan test sa 10 pitanja, koji će Vam pomoći da proverite koliki je Vaš nivo anksioznosti i mogućnost paničnog poremećaja. Uzmite u obzir da je ovo test koji nije definitivan za konačnu dijagnozu paničnog poremećaja, pa je potrebno obratiti se psihologu radi temeljnog pregleda.

test – Panični poremećaj

U slučaju da gornji link ne radi kliknite ovde: http://www.anxietycentre.com/anxiety-tests/panic-attack-test.shtml

 

Panični napad

je izuzetno neprijatan doživljaj koji se definiše kao: “kraći period intenzivnog straha ili neprijatnosti tokom kojeg se simptomi jako brzo razvijaju, dostižući svoj maksimum za najkasnije 10 minuta”. Napadi panike se razlikuju po vrsti i izraženosti simptoma. Neće svi ljudi doživeti sve simptome i neće ih doživeti u jednakoj jačini. Međutim, koliko god bili izraženi simptomi, napad panike za one koji ga dožive predstavlja vrlo neugodno i zastrašujuće iskustvo.

Telesni simptomi koji obeležavaju stanje panike su znaci uzbuđenosti autonomnog (vegetativnog) nervnog sistema i prema DSM-IV (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) potrebno je da ih bude najmanje 4 od sledećih 13 znakova, kao i da se ponove više puta u roku od mesec dana:


panic-attacks1. Gubljenje daha ili senzacije gušenja;

2. Vrtoglavica, osećaj nesigurnosti ili nesvestice;

3. Podrhtavanje ili drhtavica;

4. Palpitacije ili ubrzani rad srca (tahikardija), pritisak u predelu srca;

5. Preznojavanje;

6. Gušenje;

7. Mučnina ili abdominalne tegobe;

8. Depersonalizacija ili derealizacija;

9. Utrnuće ili žmarci (parestezije);

10. Talasi (vreli) ili jeza;

11. Bol u grudima ili tegobe;

12. Strah od smrti;

13. Strah da će poludeti ili uraditi nešto izvan kontrole.

Poslednja dva dijagnostička kriterijuma se odnose na ideje vitalne ugroženosti i to je tzv.kognitivni sadržaj panike. Dominira misao da će osoba poludeti (izgubiti kontrolu, uraditi nešto nerazumno) ili da će se onesvestiti, umreti, jer nema nikog bliskog da joj pritekne u pomoć. Kognitivni sadržaj panike se odnosi i na ideje i doživljaj depersonalizacije i derealizacije.

Tok paničnog napada ide u fazama:

  • kognitivna faza (nešto strašno će se dogoditi, pogrešno i inhibovano zaključivanje);
  • fiziološka faza (aktivira se autonomni nervni sistem, lupanje srca, vrtoglavica, noge klecaju, tlo se talasa, znojenje, abdominalne senzacije);
  • afektivna faza (strah, psihološki blok, rastrojstvo, konfuzija).

Na osnovu svega toga osoba zaključuje da je opet u opasnosti, da će umreti ili poludeti, sve počinje ispočetka i tako nastaje začarani krug. Napade panike prate i specifični oblici ponašanja:

  • psihomotorna uznemirenost (nemogućnost dužeg zadržavanja na jednom mestu, stalno u pokretu);
  • “apel ponašanje” (traženje lekarske i hitne pomoći);
  • ponašanje privlačenja i izolacije (povlači se i izoluje od svakodnevnih zbivanja i privija uz osobe koje pružaju osećaj sigurnosti i zaštite),
  • ponašanje u kome se ispoljava potreba da se dokaže prisustvo teške bolesti ili potreba za umiranjem.

 

Vrste paničnih napada

Prema definiciji panika bi bila “paroksizmalna provala vrlo intenzivnog straha ili užasa praćena brojnih telesnim simptomima i idejom vitalne ugroženosti”. Paroksizmalnost podrazumeva da su napadi iznenadni, pri čemu se razlikuju tri podvrste napada koji se medjusobno razlikuju po tome šta je napad izazvalo.

Neočekivani panični napad: kod ove vrste paničnog napada izgleda kao da se panika javlja iznenada, ničim izazvana, bez razloga i bez uzročnosti. Spontani napad nastaje nepredvidljivo, bez povezanosti sa nekim posebnim događajem ili doživljajem.

Situaciono izazvani panični napad: ovu vrstu napada izaziva izloženost ili mogućnost izloženosti nečemu čega se osoba plaši. Zahteva specifičan sklop okolnosti, često identičan i ponavljajući (npr. na javnom mestu, u gužvi, na koncertu, itd.).

Situaciono predisponirani panični napad: ova vrsta napada panike je slična prethodnoj, sem što neke situacije ne izazivaju uvek paniku.

 

Panični poremećaj

Panični poremećaj spada u grupu anksioznih poremećaja. Učestali napadi panike dovode do rizika javljanja poremećaja panike, koji predstavlja mnogo ozbiljniji, strukturaniji i dugotrajniji psihički problem, čije lečenje traje duže i koji se tretira teže nego sami panični napadi. Panični poremećaj se karakteriše iznenadnom pojavom spontanih i neočekivanih paničnih napada, intenzivne anksioznosti ili straha koji je praćen somatskim znacima.  Napad najčešće traje 20-30 minuta, a vrh se postiže za 10 minuta. Mogući su i noćni napadi. Stanje panike može da se shvati kao treći stepen gradacije – anksioznost, strah, panika. Panični poremećaj je uzrokovan kombinacijom naslednih faktora, biohemijskim disbalansom u mozgu i stresom.

 

DSM IV kriterijumi za poremećaj panike:

Prema ICD-10 (medjunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, 10 revizija) za dijagnozu paničnog poremećaja potrebna su najmanje 3 napada u roku od 3 nedelje, a teži oblici bi trebalo da imaju 4 napada za 4 nedelje, ili da je to vreme pacijent frustriran brigom u vezi sa posledicama napada (ideje da će poludeti ili promeniti ponašanje). Važno je ne poistovećivati panični poremećaj i panični napad. Panični poremećaj karakterišu panični napadi, ali panični napadi mogu da se jave nezavisno od paničnog poremećaja (npr. kod socijalne fobije, agorafobije, posttraumatskog stresnog poremećaja). Panični poremećaj takođe može da bude sa ili bez agorafobije, ali je uvek sa paničnim napadom.

 

Napadi panike i panični poremećaj

 Napad panike predstamark for Vetta pse janevlja zastrašujući doživljaj intenzivnog straha i nastupajuće katastrofe i praćen je brojnim    somatskim i psihičkim simptomima. Osoba može doživeti dva ili tri napada panike, da joj se sledeći ne desi      narednih nekoliko godina, ili čak nikad više. Međutim,  zbog iznenadne pojave ovakvih somatskih simptoma i  straha da bi mogli da imaju ozbiljan, pa čak i smrtni ishod, osobe sa napadima panike najčešće traže ispitivanje i  pomoć od lekara opšte medicine i specijalista somatske medicine.  Za razliku od ostalih anksioznih poremećaja panični poremećaj se karakteriše izraženim i uobičajenim nizom fizioloških simptoma kao što su ubrzano lupanje srca, skraćenje daha prilikom disanja, vrtoglavica, bol u grudima. Na psihološkom planu ovakvi fiziološki simptomi se tumače kao znaci mogućeg srčanog udara ili iznenadne smrti, gubljenja sposobnosti odnosno gubljenja razuma (obično ljudi misle da će poludeti) ili gubitka kontrole (nesposobnosti da se pobegne iz date situacije). Opasnost može dolaziti spolja (fobični objekti i situacije) i ona može da se izbegava, ali opasnost koja dolazi iznutra (“umreću”, “poludeću”) teško može da se kontroliše, a to je najčešći psihodinamski mehanizam kod panike. Ovakav način razmišljanja dovodi do osećanja straha i anksioznosti koji povećavaju aktivaciju navedenih fizioloških simptoma.

Kognitivni modeli paničnog poremećaja centriraju ulogu tzv. “straha od straha”, odnosno anticipatorne anksioznosti, dakle osoba koja je iskusila panični napad strahuje od budućih napada. Po kognitivnim teorijama straha, anksioznosti i panike, razvoj straha ne uslovljava određena situacija ili događaji sami po sebi, nego je u pitanju pogrešna interpretacija tih događaja (npr: ubrzan rad srca je znak pretećeg infarkta, a ne uobičajenog povremenog preskakanja srca). Određeni faktori poput iznenadnog gubitka bitnih osoba ili visokostresni događaji (prijemni za fakultet, gubitak posla, promena zemlje…), kontinuirana svakodnevna izloženost stresnim uslovima života, traumatska iskustva, velike životne i razvojne promene mogu doprineti nastanku paničnih napada. Ovi događaji mogu dovesti do osećanja anksioznosti  i  neprijatnih  telesnih  simptoma  ali  ne  dovode  nužno  i  do  napada  panike. Neočekivani panični napadi, za koje postoji utisak da se javljaju spontano, su obično prouzrokovani strahom od izvesnih telesnih senzacija koje se pogrešno interpretiraju. Tokom vremena, osobe sa neočekivanim paničnim napadima obično razviju strah od paničnog napada i onda pogrešno interpretiraju znake anksioznosti povodom paničnog napada kao početak novog paničnog napada. Ovakav vid napada može se razumeti kao pozitivna povratna sprega između katastrofizirajućih misli i senzacija koje prate osećanje anksioznosti, kao što su skraćenje daha ili ubrzani rad srca. Dakle, pojavu telesnih simptoma prate misli kao što su „O ne,   ponovo ću imati panični napad“  što opet uzrokuje još brže lupanje srca što dalje vodi do sledeće misli npr.„Gore mi je, sad će sigurno da se desi novi panični napad“, što vodi do povećanja senzacija povezanih sa anksioznošću i sve tako dok se ne dostigne „vrh“  paničnog napada.

Po teoriji kognitivno-bihevioralne terapije, ono što je direktan uzrok paničnih napada jesu iracionalne misli koje se osobi jave onog momenta kada iskusi ove neprijatne reakcije. Najčešće iracionalne misli koje se javljaju su: “Umreću!”, “Poludeću”, “Ne mogu ovo da podnesem”, “Nešto strašno će se desiti”, “Ovo što mi se događa je užasno”, i slično.  Način na koji osoba interpretira gore pomenute telesne simptome koje doživi jeste ono što uzrokuje stanje panike. Osoba opaža svoje telesne simptome i zaključuje da se nešto opasno događa. Tada dolazi do kognitivnih grešaka u zaključivanju. Najčešće kognitivne greške koje se javljaju kod osoba sa paničnim napadima i dijagnozom paničnog poremećaja su:

  • preterivanje (to je užasno, nepodnošljivo),
  • katastofiziranje(predviđanje  najgoreg  mogućeg  ishoda,  “umreću”,  “poludeću”),
  • preterano  generalizovanje (jedno ili par negativnih iskustva se prevodi u zakon koji upravlja životom osobe),
  • ignorisanje pozitivnog  (zanemarivanje  sopstvenih  kapaciteta  za  nošenje  sa  neprijatnim  situacijama  u prošlosti, ignorisanje pozitivnih iskustava, preterano negativan stav prema budućnosti).

Kada se osobi jave katastrofične misli poput “umreću”, “poludeću” i slično, one pojačavaju osećanje straha i dalje produbljuju paniku a samim tim i ove telesne reakcije. Na taj način se stvara začarani krug, jer osoba svojim iracionalnim mislima pojačava strah koji opet pojačava telesne reakcije koje potom opet aktiviraju katastofične misli (a kako je ponovo osetila telesne senzacije, osoba zaključuje da je time samo potvrdila svoje misli). U stanju pretnje i straha, naš organizam luči adrenalin koji ima funkciju da zaštiti naše telo od pretpostavljene pretnje. Što osoba misli iracionalnije i duže na takav način, to više strahuje i u većoj meri luči adrenalin, a kako se panični napad završava uglavnom posle nekoliko minuta u kojima se osoba bori sa svojim telesnim senzacijama i mislima da će se nešto loše dogoditi uz istovremeno pojačano lučenje adrenalina, po završetku napada osoba se najčešće oseća potpuno iscrpljeno.

Po teoriji kognitivno-bihevioralne terapije iracionalne misli igraju ključnu ulogu u stvaranju panike.   Nakon prvog doživljenog napada osoba postaje više nego ranije fokusirana na telesne promene, te na svaku opaženu promenu u telesnom funkcionisanju ona reaguje iracionalnim mislima koje je uvode u stanje panike.

 

Da li se umire od straha i panike?

Ako želite da se rešite svog problema ili vam je potrebna pomoć, slobodno besplatno postavite pitanje ili mi pišite preko kontakta za zakazivanje termina i uslova rada.

preuzeto sa sajta.pricajmootome.rs/test/

 

(Visited 52,171 times, 1 visits today)

46 thoughts on “Panični napad i simptomi- testirajte se i proverite Vaš rezultat

  • December 30, 2020 at 9:20 pm
    Permalink

    Da li je moguće da parnični napad traje danima, u smislu nemam ga samo dok spavam, ujutru kad ustanem sam nervozna, lupanje srca, znoj, odmah misli evo ga napad, i tako ceo dan, povlačim se polako u sebe…cak i kući imam vrtoglavice, lupanje srca, zujanje, magla u mozgu…

    Reply
    • December 31, 2020 at 12:30 am
      Permalink

      ne to je anksioznost napetost predpanicno stanje, panicni napad traje od par minuta do 40ak min i to je to

      Reply
    • August 10, 2022 at 6:09 am
      Permalink

      Juce oko 01h15 mi se dogodilo napad pqnike dq imam rok 2 nedelje i dq cu umreti pocelo srce da mi jako kuca gubilq sam energiju u snu nisam znaala gde sam i nekako samo od sebe prestalo jel sam se u tim momentima trudila dq mislim na nesto lepo pritom kazem sama sebi ja sam mlada imam bebu ne smem dq dozvolim samoj sebi imam bebu (inace sam majka i imqm 22 godina) jel sam imala osecqj dq cu da poludim u Tom momentu kako sam sqmu sebe smirila ne znam i uspavala sam se ponovo
      Ne znam sta da radim

      Reply
      • August 10, 2022 at 7:41 am
        Permalink

        Da li ste razmisljali o psihoterapiji? To bi vam pomoglo

        Reply
  • November 2, 2020 at 6:51 pm
    Permalink

    Da li je moguce da pritisak skace tokom panicnog napada? Desavalo mi se da osecam nelagodu i pritisak u glavi i odjednom nesvestica gde pritisam skace 150 sa 95 i celo telo mi se trese.
    Hvala unapred

    Reply
    • November 2, 2020 at 7:38 pm
      Permalink

      a da naravno, od straha normalno i da pritisak skoci..pa mora telo u borbu il ibeg…zar ce sa 60/90 da bezi od medveda?

      Reply
  • June 17, 2020 at 4:41 pm
    Permalink

    Dobar dan

    Ima godinu dana odkad Imam panicne napade. Uzimala sam terapiju antidepresive Pa sam prestala i sad sam opet pocela da ih pijem posto se stanje vratilo. Kolke su moje sanse da se ovog resim ili ce ovo ostati zauvek. Imam 36 godine.

    Reply
    • June 17, 2020 at 5:24 pm
      Permalink

      Ne znam koliko sansi imate samo sa lekovima.ako se odlucite za terapiju sanse su bas velike da panika moze da se sredi

      Reply
  • February 26, 2020 at 11:19 am
    Permalink

    Postovani da li je moze biti nasledno,mislim na panicni poremecaj??? Hvala unapred. Meni se desio 4 puta u tri dana ,krvna slika,EKG,I CT glave ,sve ok i onda nadjem vas na netu i po simptomima otrijem sta mi je.Iskreno bio sam jako uplasen ali sada mi je lakse …samo mi odgovorite jeli nasledno???

    Reply
    • February 26, 2020 at 1:31 pm
      Permalink

      ne strahovi nemaju naslednu kom[ponentu, oni se uce. kao i neuroza sto nema naslednu komponentu

      Reply
  • January 19, 2020 at 6:42 pm
    Permalink

    Prosle godine je mom ocu postavljena dijagnoza – Parkinsonova bolest…Tras – samar…Neprihvatanje dijagnoze…Tatini svi poslovi su spali na mene i majku…a bilo ih je mnogo, plus obilazak jedno 100 lekara, sa nadom da nije Parkinson…a tata je bio lose, toliko lose, da je svakodnevno padao i razbijao glavu, ruke, noge…gubio jasnocu govora, kocio se…Bila sam non stop u njegovoj blizini i na svaki njegov pad bi mi se srce na tren preseklo…pocele bi noge da mi se tresu, srce da mi lupa…i tako nekako sam uspevala da zivim, pod stresom, mesecima, sve do jednog dana kada mi se slosilo…Bila sam vani, i imala sam neki posao po basti…Nasekirala sam se maksimalno, jer vise nisam mogla sve sama da radim…Srce je pocelo da mi lupa nenrmalno jako, pocela sam da se znojim, tresem, bol u grudima…Trajalo je pola sata min, a i duze…Popila sam 1.put u zivotu bromazepam, cetvrtinu…tata mi je dao…I taman ja rekoh preziveh taj dan (jeeeeedva…jer sam bila ubedjena da se necu izvuci jer mi je u trenutku boljitka puls bio oko 120, a pre toga ko zna koliko), a ono se, nakon nekog vremena opet isto desilo…Samo u jednom momentu osetim malaksalost, brzi rad srca, a onda me uhvati strah, pa srce jos brze krene…pa hocu da se srusim, nije mi opasno dobro, tresem se, umirem…i tako mi se desavalo jedno nekoliko puta i ja uzmem lek, na svoju ruku…a onda sam krenula da trazim spas…pa sam pocela da se opustam, da na probleme ne gledam kao na nesto sa cime mogu da se izborim (vezano za druge), jer bolest clana porodice ne mogu da izlecim i pomirila sam se da prosto sve mora tako, ne mogu da pomognem ocu…Krenula sam, bukvalno, umesto vode da pijem caj od hajducke trave ili nane i…krenulo je na bolje…Jos uvek cujem prasak kada tata padne i povredi se, ali vise ne reagujem kao na smak sveta, jer to nije nesto sto mogu da izmenim…pritrcim, pomognem, ali smireno, stalozeno…Krece na bolje kod mene, ali…i dalje se plasim…Obavezno nosim bromazepam sa sobom i caj u torbi gde god da idem…Primetila sam da me hvata nervoza kada je guzva i odmah uzimam caj, duboko disem, a krenula sam sebe i da ubedjujem u tim momentima da sam, eto, ja upravo popila lek i bice bolje svakg sekunda (a ne popijem) i stvarno deluje ! Mozak prima informaciju da sam popila lek i smiruje me…ali su tu lekovi, za ne daj Boze…

    To je, ljudi, strasno…a nisam sigurna ni da je bezopasno…Pa kad skoci puls na ko zna koliko…kako da to srce prezivi…

    Samo sto vise opustanja, odmora, cajeva obavezno (hajducka trava, nana ili sl) i polako…Da, i pomoc lekara, ko ne moze sam da se izleci…

    Reply
  • January 16, 2020 at 3:10 pm
    Permalink

    Cao imam problem vec 5 godina imam.problem s ledjima isla sam kod mnogih lekara svi su mi isto rekli ali ja nikom ne verujem sad trenutno i u zadnjih 3 god imam bol u desnoj plecki koji ide ispod desnog pazduha i brinem se da nije nesto naj gore i inam osecaj ljuljanja ne vrtoglavice i ima dana kad super funkc a ima dana kad samo placem i jako se bokim molim za pomoc

    Reply
    • January 16, 2020 at 4:04 pm
      Permalink

      postovanje
      ako zelite mozemo vam pomoci kroz psihoterapijski rad i da vidimo da li je organski ili psihicki problem u pitanju. ako ste zainteresovani imate moj mail pa mi pisite i poslacu vam uslove i cene online i rada u zivo.

      Reply
  • December 14, 2017 at 8:45 pm
    Permalink

    Uf, da budem kratak: Godine stresa na poslu – razvio sam anksioznost (to tek sad znam, tad nisam imao pojma sta mi je ). Traje vec 5 godina najmanje. Tacno se secam prvog napada: radio sam nešto pod pritiskom i od jednom kao gomila krvi mi je šiknula u mozak, osetio blagu drhtavicu i vrtoglavicu i taj dan mi se to javljalo nasumično. Tad su počeli košmari… “umreću”, “šta mi je” itd… ustanem ujutru sve ok, dodjem na posao – sastavi me – moram do hitne… Srce lupa, ruke se znoje, ceo se preznojavam, “vrti” mi se— daju mi bensedin inekciju sve ok. Onda sam otkrio xalol… Malo sam ga pio. Dve godine sam hteo bez lekova da prevaziđem ovu glupost, i razvio sam ponovo nešto novo: telo automatski (bilo stresa ili ne) krene u fight or flight mod. Osećam to svako jutro od oko 10:00 do jedno 12 – 13h pa prođe. Javlaj se u obliku vrtoglavice (ali nekako čudne, i neki čudan pritisak u predelu obraza i vilice). KAd je preterano, drmnem xalol od 0.25 i prođe. Ponekad i 3 komada jer se stvarno loše osećam. Sad sam počeo da pijem xalol (na svoju ruku) svako jutro dok mi je još dobro.. i kao ok mi je… mada me pre pola sata sastavilo kao nikad čini mi se , zato sam i počeo da guglam… Sumnjam na nadbubreg, štitnu ili jetru jer sam (uspešno) anksioznost sve ove godine lečio alkoholom. Sad sam odjednom prekinuo… možda je i to :/ Svaki savet je dobrodošao, ne želim nikome ovakvo stanje 🙁

    Reply
    • December 14, 2017 at 9:05 pm
      Permalink

      Postovani
      Anksioznost i panika kao neurotski poremecaji imaju svoj koren u psihi i psihickom konfliktu i tu lezi koren vaseg problema. Bez psihoterapije i preko nadbubrega i tiroidne zlezde nista necete napraviti

      Reply
    • November 6, 2019 at 1:00 pm
      Permalink

      Postovani, sada imam 28 godina. Tata mi je umro od najgoreg kada sam imala 17 god. Od tada sam primetila da imam strah od smrti koji se manifestuje palpitacijom, gilubitkom daha i prevelikim negativnim osecajem tj osecajem da ce mi se nesto lose desiti. Ne mogu vise da trpim to stanje jer svaki put mi je sve gore I gore. Ima perioda kada mi se to ne desava ali to je uglavnom kada nisam izlozena ni kakvom stresu, obavezama, odgovornoscu I slicno. A tako znam da se ne moze ziveti. Jer ne zelim ni da budem biljka koja ce samo gledati da izbegava sve lose situacije I ljude tj. nazalost svakodnevnicu. li je zaista to jedino resenje? Hvala.

      Reply
      • November 6, 2019 at 4:06 pm
        Permalink

        da li bi hteli da probate psihoterapiju moguce da ce vam pomoci jer mnogima pomaze sa slicnim problemima.

        Reply
  • October 8, 2016 at 9:18 pm
    Permalink

    Postovanje.
    Vec mesecima se borim sa depresijom 333.2.
    Pre par dana sam prilikom primanja injekcije (inace nemam strah od njih,posto ih cesto primam),dobio histerican napad. Pocelo je da mi zuji u usima,dobio sam napad gusenja ,bol u grudima ,onda je preslo na bubrege. Trajalo je dugo .cuo sam sam doktore .kako govore da se smirim i da nije od injekcije,ali sve je to bilo u izmaglici . Jedva su uspeli da mi daju injekciju za smirenje.Taj uzasan osecaj me je drzao skoro jos sat vremena.
    Uvece sam otisao kod dezurnog neuropsihijatra i ispricao ceo slucaj. Ona je to objasnila kao panican napad . Od svog nezadovoljstva ,napetosti i svega sto prezivljavam vec mesecima ,kaze da je sam ubod igle bio inicijalna kapisla za tako nesto.
    U meni se usadio ogroman strah. Imam osecaj da sam izgubio osecaj za ravnotezu,noge mi klecaju kad hodam i prem da imam fobiju od guzve i razgovora sa ljudima ,to je sada prevazislo sve granice.
    Plasim se da se tako nesto ne ponovi,da mi se nesto izdesavalo sa nervnim sistemom i da mogu da skrenem i tako slicno.
    Unapred hvala na savetu.

    Reply
    • October 8, 2016 at 9:29 pm
      Permalink

      postovani,
      moguce je da se razvio panicni napad ali treba da se vidi sam uzork porblema. porbajte sa vezbama disanja i relaksacije -aplikacije koej imate na stranicama mog sajtai mozete skinuti sa playstora.
      inace smatram da je vreme da se obratite i krenete na psihoterapiju. inace nema saveta jer vase lecenje nece ici preko bilo kog saveta, to mozete dobiti od prijatelja i nece nista pormeniti stvar. uvid, resavanje konflikta, edukacija, rad na sebi to s uvam stvari na kojima morate kroz terapiju proci.
      ako ste zainteresovani pisite mi psotoji i mogucnost prve 20minutne besplatne seanse za svakog ko prvi put krece

      s postovanjem,
      Zarko

      Reply
  • March 13, 2016 at 3:52 pm
    Permalink

    Ono sto sam zaboravila da kazem.Pusac sam,ali kada zapalim cigaretu,pogotovo u jutarnjim satima,stvara mi nemir i lupanje srca,cak sam jedno. i napad panike imala.Da li mozete da mi kazete zasto mi cigarete smetaju.sve sam nalaze radila i sve ok.

    Reply
    • March 14, 2016 at 9:30 am
      Permalink

      postovana, sve sto utice na pojacavanje telesnih simptoma, koji su neprijatni, utice i hran istrah. Nije nista cudno, cigarete smajnuju unos ugljen dioksida i kiseonika, dolazi do dispabalansa i moguce je da iz vagusa ide signal mozgu da pojaca lupanje srca, nacin disanja i sl.
      probajte vezbe disanja i sa njima mozete kontrolisati ove simptome, oboriti strah
      https://play.google.com/store/apps/details?id=com.psiholosko.savetovaliste

      Reply
  • March 13, 2016 at 3:20 pm
    Permalink

    S obzirom da sam imala jake napade panike,da nisam mogla nigdje da odem,ni da se druzim.Toliko straha sam imala da nisam mogla iz kuce da izadjem.Sada mogu svugdje da odem,jedino mi problem predstavlja,kada treba neki formular da popunim.Tada se javlja taj napad,ali ne znam zasto.Vjerovatno nedostatak samopouzdanja.Trenutno ne radim i veliki strah imam,da li ce se to desiti kada pocnem da radim.Kada imam taj nemir najvise mi setnja odgovara.Desi mi se nekad napad panike kada sam u drustvu,ali jednostavno ga ignorisem ne znam ni ja kako.Niko ne skonta da sam imala napad.Ali se jos uvijek nisam toga u potpunosti rijrsila i ne znam da li cu

    Reply
    • March 14, 2016 at 9:31 am
      Permalink

      moguce je resiti, samo je pitanje kako. da li kroz samo pomoc, kroz tudju pomoc ili psihoterapiju…siguran sam da se neurotski simptom moze potpuno ukloniti

      Reply

Leave a Reply to zarko Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *