4,153 thoughts on “Postavite pitanje

  • January 19, 2019 at 4:09 am
    Permalink

    ,Poštovani
    U vezi sam 4 godine, partner je raskidao u te 4 godineoko 50 tak puta i vraćao se.Oboje imamo brakove iza nas, ona jedno dete ja dvoje a razlika između nas je 9 godina.Ja u početku nisam obraćao pažnju, i posle dan dva od raskid ona se vraćala. Pošto pije eftil ujutru i uveče (epilepsija), i po svemu sudeći ima i neki vid poremećaja ličnosti ja sam tako i shavtio celu situaciju i nisam prekidao jer sam je zavoleo. Posle 3 godine raskid koji je trajao 2 meseca. Pokušala je drugu vezu ali nije uspelo. Ja sam se ovog puta zauzeo i mi smo nastavili. Prvih 6 meseci je kod mene počeo pravi pakao. Počeo sam da gubim samopouzdanje, Anksioznost, ljubomora, sve što je bilo kod nje u prvih 3 godine, sada se promenile uloge. Kada sam pokušao da stavim tačku ona se sredila i uspela da izbori da ostanemo zajedno. Onda 6 meseci mira i ljubavi. Krajem godine odlazim u bolnicu, ona je tu maksimalna podrška. Ja zadovoljan što je odnos dobar opuštam se i onda ponovo raskid ..Baš patim. Ne znam kako više dalje..i sad nisam siguran da neće da se pojavi u nekom bližem periodu. Kako da reagujem i šta da radim? Hvala Vam unapred na pravom savetu.

    Reply
    • January 19, 2019 at 9:36 am
      Permalink

      Postovani ako se ponasate kao do sad bice kao pre. Potrebno je doneti neke odluke.kakoi sta bi bilo pitanje za psihoterapijski rad

      Reply
  • January 14, 2019 at 4:26 pm
    Permalink

    Postovani

    Imam veoma jak problem sa anksioznoscu.

    Sad ne trenutno drzi socijalna fobija ne smijem frizeru psihologu lijecniku itd…Moram voziti auto mehanicaru vec danima ali imam problem ne smijemMoze te li vi malo isnpirasti motivirat da odem

    Srdacno Vas pozdravljam

    Reply
    • January 15, 2019 at 2:34 pm
      Permalink

      ja mogu pomoci kroz individualni rad i zakazane seanse, ako je to vid pomoci na koji mislite imate moj kontakt pisite mi i poslacu vam uslove rada i cene.
      s postovanjem

      Reply
  • January 14, 2019 at 2:52 am
    Permalink

    Postovani,
    Zadnjih 5 dana imam nenormalan strah od ludila, tj.od psihoza i dusevnih poremecaja. Za sve sto uradim, mislim, kazem, apsolutno za sve, umislim da je to mozda neki spori uvod u psihozu, sizofreniju itd. Google me izlude, ja vise ne znam ni sta sam ni ko sam, ni da l’ sam normalna niti da li nisam. Inace bolujem od anksioznosti od 15.godine i sve mi je super bilo dosad. Sad sam imala neke stresove oko kolokvijuma i neku malu bolest (upalu besike). Medjutim, moja jedna poznanica ( koja nije dr) mi je rekla da sam hipohonder, i ja kako sam.progooglala sta je to, videla sam da je to uvod u psihoze neke i ja sam.se citava isprepadala i istraumirala. Nakon toga, usledio je niz kopanja po forumima, moze li ovo stanje da predje u sizo, ili ne, mogu li razviti psihozu ili ne. Pa, jao, onda jedni kazu ovako, jedni onako. Pa onda sam se prebacila na neke poremecaje licnosti, pa vise ne znam ni gde sam sta trazila. Jako se plasim za sebe i svoje psihicko zdravlje, da daleko bilo ne skrenem definitivno. Jer npr.ako sedim i radim nesto, meni dodje u glavu kao misao sta ako sad pocnem da haluciniram i dodjem pa izbodem nekog. Ili npr.sta ako od ovolikog straha zavrsim u bolnicu, kvrcne mi nesto i bude gotovo. Inace, imam ambicije da zavrsim faks, ne zelim da mi se ovo desava sad bas kad sam pri kraju. Mozete li mi reci, je li bas ovo stanje nikako ne moze da predje u sizofreniju ili neku psihozu? Posto ima mali milion misljenja, ovako, onako, i ja se sva isprepadam. A Vi zaista imate iskustva…Niko mi u porordici nikad od toga nije bolovao, niti sam ja ikad videla kako izgleda i ponasa se sizofrenicna osoba. Ali nikako sebe da uverim da sam ok, da sam svesna svega. Moram da dodam da nisam bezvoljna niti tuzna, ja sam vesela osoba, volim da se zezam i smejem, samo hocu da ta misao nestane iz moje glave, jer mi pravi pakao od zivota. Inace, moja mama je anksiozna osoba, i imala je napade panike. Hvala Vam puno

    Reply
    • January 14, 2019 at 8:17 am
      Permalink

      Postovana
      Nadjite moj yt kanal i pogledajte video strah od ludila.
      Necete poludeti i isto tako ova info vam nece resiti problem.vas odnos spram simptoma nije dobar jer se ponasate skoro egosintono..vi niste vase misli i ona moze da bude neurotska.stav koji zauzimamo je presudan u borbi protiv neuroze.

      Reply
      • January 14, 2019 at 2:57 pm
        Permalink

        Samo nisam razumela. Nisam ja moja misao, i ta se misao javlja zbog neuroticnig stanja, tj.moja misao produkt moje neuroze?

        Reply
  • January 13, 2019 at 7:58 pm
    Permalink

    Postovani
    Saznala sam da imam kratkovidnost na jednom oku -2 a na drugom -0.5 moja situacija spada slabiju kratkovidnost te mi je doktor rekao da moram nositi naocale jedno 2 do 3 godine te da sam kratkovidnost vec javlja kod male djece te da svoj vrhunac dozivljava u 21 godini no otkad sam dobila naocale pocela sam strahovati da ce mi se vid sve vise pogorsati te da se nikada necu moci rijesiti naocala stalno sam u strahu i jako sam tim opterecena i stalno mislim da se tog problema necu nikad rijesiti jednostavno se bojim da ako nosim naocale nikad necu pronaci decka iako mi naocale dobro stoje te da necu vise biti lijepa imam stalno opsesiju sa mojom dijoptrijom te stalno proucam moje stanje na internetu i mnogi drugi ljudi pisu o nekakvim laserskim operacijama i pogorsanju znam da to nemora biti situacija kod mene ali me je jako strah a najvise me brine da sam ruzna te da nikad necu pronaci decka iako imam vise prijateljica koje nose naocale a to im ne predstavlja nikakav problem cak imaju i decke a ja decka nisam imala ni bez naocala nikad a imam 18 godina

    Reply
    • January 13, 2019 at 8:04 pm
      Permalink

      Postovana 2 opcije. Jedna je da se javite i zakazemo termin i poradimo na problemu jer nije problem u naocarima. Drugo da cekate i vremenom cete shvatiti. A evo i nagovestaja, vas problem je verovatno iz spektra netrpeljivosti vasih mana. Los vid ste izjednacili sa vasom manom i onda tako falicnu vas niko nece…to treba shvatiti i da dioptriju shvatite za ono sto jeste.korekcija funkcije vida a ne falicnost

      Reply
  • January 11, 2019 at 6:34 am
    Permalink

    Postovani imam jedno pitanje.
    Jos od pre par godina imam veoma velike sumnje da imam add/adhd jer imam sve simptome kao na primer:
    – dok komuiciram sa nekim u vecini slucajeva ja i da hocu da slusam tu osobu ne mogu jer mislim o necemu drugom
    – kad upoznam nekog posle 5 sekunde zaboravim ime te osobe
    -kad citam nesto koliko god citao svaku rec posebno i svaku recenicu posebno na kraju ne znam sta sam procitao
    – nikad ne znam gde sam koj stvar ostavio gde.
    – konstantno moram nesto da radim ili da tresem nogu ili okrecem telefon u ruci .
    Pitanje je sad kako da 100% proverim da imam add/adhd i kako da se leci i sta uraditi sledece

    Reply
    • January 13, 2019 at 2:29 pm
      Permalink

      adhd ima svoje kriterijume mozete sejaviti meni ili otici bilo kom drugom psihologu dijagnosticaru, psihoterapeutu ili psihijatru koj izna sta radi i da odradite seansu jednu kako bi se videlo sta je dijagnoza ako je u opste ima.
      ako se odredi da ima onda zavisno od simptoma i problematike idu lekovi i psihoterpiaja il isamo nesto od ta dva

      Reply
  • January 7, 2019 at 9:12 pm
    Permalink

    Poštovani, ništa više ne osećam niti primećujem. Nemam nikakav osećaj ničega, ni sebe, ni drugih. Šta god se dešava, kao da ne postojim. Isto mi je da vidim i ljude i drveće i zgrade. Nemam nikakav strah za sopstvenu, niti tudju bezbednost. Nemam ni sećanja. Ne razlikujem dobro, loše, ispravno, neispravno, lepo, ružno, glupo, pametno, vredno, bezvredno. Nemam osećaj da je išta moje i da mi je išta prijatno.Nemam ni osećaj da bilo šta moram i da je bilo šta dobro, ne verujem nikome i ništa mi ne znače ničije reči, ni dela. Ništa ne znam, niti mogu da zapamtim. Mislim da sam najgluplja osoba na svetu. Ne primećujem prljavo, čisto, krivo, ravno, ništa. Ne razgovaram ni sa kim.Samo želim da umrem, da me nema.Pokušala sam i samoubistvo. Želim samo da me neđa, jer će tako svima biti bolje

    Reply
    • January 7, 2019 at 9:48 pm
      Permalink

      Postovana
      Morate da znate da je ovo sto prolazite kriza i da je to deo verovatno depresije sa kojom imate problem. Odite do psihijatra jer ce vam dati lekove koji ce vam rascistiti glavu i opet se moze vratiti na normalno.
      Ne gubite nadu i shvatite da jevto bolest sa cime se nosite, to nije stvarnos to je samo iskrivljeno usled poremecaja. Odite do lekara i bice bolje ponovo

      Reply
  • January 7, 2019 at 4:42 am
    Permalink

    Postovani,
    Odnedavno sam naisla na Vasu stranicu, kao i na Vas kanal na youtubu. Zaista, moram prvenstveno da se zahvalim sto izdvajate vrijeme za odgovore na pitanja. Imam 22 godine i student sam. Naime, od svoje 15. godine imam napade panike i anksioznost, strah od ludila, smrti i bolesti je tad bio aktuelan. Zatim, pocela sam u srednju skolu sve se to nekako smirilo ( psihijatar mi je.propisao ljekove) i nisam imala nekih tegoba narocitih. Upisala sam fakultet..u prvoj godini su krenule tegobe, kao i prethodno opisane, zatim sam opet potrazila pomoc psihijatra i bila sam sasvim okej. Sada sam 4.godina fakulteta i desilo mi se da sam se onesvijestila u gradskom prevozu usljed pada pritiska. To je za mene bio jako zastrasujuci trenutak, jer me je bilo sramota od toga sto mi se desilo i od tada kad god udjem u prevoz, tripujem da cu da se onesvijestim i dobijem napade panike. U pocetku je taj strah bio laksi, u smislu da sam napade imala samo kada sam u autobusu. Ti napadi su postajali intenzivniji gdje god sam izasla, i gdje god da sam se nalazila. Dovelo je sve do toga da se plasim da izadjem i da sjednem u kafic na kafu ili odem na fakultet. Uz to, ponovo mi se javio strah od bolesti, tripujem neke simptome, istrazujem po netu, strah od ludila, prvenstveno od sizofrenije…cak.sam u.par navrata googlala o tome koji su simptomi te bolesti i sta je uzrok. Jako mi je tesko, u smislu da se plasim za sebe i svoje psihicko zdravlje. A ujedno sam i student koji zivi daleko od svog rodnog grada, pa me to ujedno sputava ka poboljsanju. Posjecujem psihologa, ali i dalje ne osjecam neko poboljsanje. Oprostite na dugom komentaru..imate li neki savjet za mene, da li bih trebala ponovo psihijatra posjetit? Hvala jos jednom, pozdrav

    Reply
    • January 7, 2019 at 6:16 pm
      Permalink

      postovana
      prvo je bitno zauzeti stav spram simptoma, ako se ne varam padanje u nesvest brikate sa telesnim senzacijama anksioznosti i panike. zato se oni dopunjuju i konstantno je lose. prvi deo terapije se sastoji u tome da se napravi distanca i da simptomi popuste.
      drugi deo bi bio da se udje u srz problema, sto bi u vamse m slucaju moglo da ide ka bespomocnosti ili nespremnosti na sustinsko odvajanje od svojih…ili nesto trece, videli bi ako zelite d aradimo na problemu zajedno.

      Reply
  • January 7, 2019 at 3:47 am
    Permalink

    Poštovana Dr.Žarko ,molim Vas da mi odgovorite i date mi savet za moj veliki problem.
    Zapošljen sam u jednoj prosvetnoj ustanovi kao radnik obezbedjenja,u stalnom radnom odnosu.
    Ovaj posao obavljam unazad 10 godina.Problem je u tome što su smene isključivo noćne od 21-06 h.dakle nikada unazad 10 godina nisam radio niti jedan čas u dnevnoj smeni.Smene su organizovane tako da radim četiri noći uzastopno,pa dve odmaram.Dakle sedmično radim 5 noći,i tako unazad 10 godina.
    Moj problem je što unazad tri godine uopšte ne spavam noću ni kada sam slobodan,već samo u toku dana, 5-6 sati,isključivo uz pomoć kombinacija nekih od lekova (lorazepam,bromazepam,melatonin i dr.)
    Sada više ne reagujem ni na lekove,doze su mi male,osećam se strašno umorno ,bezvoljno,jer sam potpuno izgubio osećaj za spavanjem čak i danju.
    U razgovoru sa jednim pravnikom,on je rekao da je to ,,nenormalno,,radno vreme i da po zakonu direktor treba da me premesti na drugo radno mesto uz izveštaj medicine rada.
    Ja se bojim da odem jer ne znam da li će mi poverovati u sve ovo što sam napisao Vama i da će sve ostati po starom,a ja snage više nemam.
    Molim Vas za odgovor kako da rešim moj problem.
    Unapred zahvalan Ivan!

    Reply
    • January 7, 2019 at 9:13 am
      Permalink

      Postovani odite do psihijatra pa bi sa njitrebalo da se dogovorite o izlasku nak omisiju kja bi dala preporuku.mislim da tako ide procedura.

      Reply
  • January 6, 2019 at 8:11 am
    Permalink

    Imam pitanje vezano za posao. Naime ja idem
    Na praksi na kojoj sam potpisala na 8 mjeseci ugovor. Medjutim, ja sam se pokajala sto sam rekla da želim toliko, pa sada hoću raditi samo 6 mjeseci, ali se bojim da saopstim to. Jer ja sam od tog posla drugačije očekivala, i ne svidja mi se da radim tako dugo. Šta je najbolje da uradim? I na koji način da saopstim da želim takoreći da dam otkaz?

    Reply
    • January 6, 2019 at 9:30 am
      Permalink

      porazgovarajte sa nadleznim za otkaze o vasim namerama.

      Reply
  • January 1, 2019 at 7:05 pm
    Permalink

    Postovani,
    Koja je razlika izmedju dve vrste disanja na app-u, kada koju da koristim? I kada cete imati aplikaciju za I phone??
    Hvala!

    Reply
    • January 4, 2019 at 11:02 am
      Permalink

      postovana imate na dnu levo dugme io vezbama disnja i procitajte za obe tehnike. radite 3x dnevno po 5 min obe 7 dana, zatim odaberite koja vama najvise odgovara.
      na ovom linku imate aktivnu aplikaciju koja se pokrece sa web stranice http://www.psiholosko-savetovaliste.com/app-vezbe-disanja/ i mozete je pokrenuti, app za i phone nece biti za sada, jedino ako se javi donator koji bi izfinansirao konverziju andorida na i phone.

      Reply

Leave a Reply to Andrea Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *