4,153 thoughts on “Postavite pitanje

  • April 13, 2019 at 2:02 am
    Permalink

    Postovani, zanima me vase misljene, decak 16 meseci, je jako opterecen vrtnjom predmeta, sto na igrackama tockovima, do bilo kog predmeta u kuci koji ima veze sa vrtnjom, i bilo gde da ode…kontakt ocima je jako slab, ne zapocinje igru sa decom ni sa odraslima, nocu jako lose spava, ne iskazuje svoje potrebe, sem sto pocne da place, pa se nagadja da je gladan ili zedan, nema koriscenja upiranje prsta da nesto pokaze ili trazi..znaci druge igre nemaju smisla, ako nije nesto da se vrti..on je tu a u isto vreme nije tu, svesna sam da nije u redu, ali je pedijatar rekla da je to ok sto vrti i da ako ga to zanima nek to radi.

    Reply
    • April 13, 2019 at 10:55 am
      Permalink

      postovana
      ako zelite mogu vas uputiti na koleginicu koja radisa decom mozda moze i online da seodradi intervju i pregled pa da se vidi staje. neozibljno je davati ozbiljne dijagnoze preko poruka.

      Reply
  • April 1, 2019 at 6:50 pm
    Permalink

    Pozdrav
    Ja sam trudnica u trecem mesecu,prva mi je trudnoca i jako sam zelela ovo dete…..medjutim u trecem mesecu mi se javlja depresija jer dobijam na kilazi i osecam se jako nepozeljnom za svog muza i postajem jako ljubomorna na devojke koje su u njegovoj blizini,stalno placem i odbijam da jedem…..Sve vreme mislim o tome koliko sam mu sexualno neprivlacna i to me deprimira i jedva cekam da se porodim da mogu te kilograme skinuti…..Recite mi samo kako mogu da se oslobodim ovog uzasnog osecaja? Hvala unapred

    Reply
    • April 1, 2019 at 8:48 pm
      Permalink

      postovana drago mi ej da cujem da ste trudni ali me i zabrinjava cinjenica da ste toliko deprimirani tim stanjem, izgleda da niste pripremljeni za promene koje vas cekaju. savet ne postoji jer to saom da mi bude bolje je verovatno cilj koji bi se postigo kroz konitnuiran irad. ako ste zianteresovani da pocnemo sa radom i poboljsavanjem mozete mi se javiti jer radim i online. ako niste za to, probajte da odete u savetovaliste za trudnice da cujeteiskustva i sta vas sve ocekuje kroz ovaj period zivota koji ej lep ali i izazovan.

      Reply
  • March 20, 2019 at 1:18 pm
    Permalink

    Imam sina od 4 godine koji kad vidi psa pocne da vristi i trci nekontrolisano. Nije imao nikad lose iskustvo sa psima ali kad vidi psa odma pocne tako da reaguje. Taj problem ima od kad je prvi put video psa. Zanima me kako da mu pomognem. Nabavili smo i stene ali on nikako da se oslobodi straha.

    Reply
    • March 20, 2019 at 2:25 pm
      Permalink

      postovana mozete mi pisati da vam preporucim online decijeg psihoterapeuta ako zelite posto ja sa decom en radim.
      mail je tgltrp@gmail.com

      Reply
  • March 19, 2019 at 1:54 am
    Permalink

    Pozdrav,
    Imam 28godina i zivim sa svojom verenicom u kuci na spratu(prvi sprat moji roditelji drugi nas dvoje) ona je jako divna i nasmejana puna zivota, dok ja sam neko ko je ziveo u jako mracnim emocijama i nekako sam dosta bio sam. Roditelji kao roditelji misle ali ne cine zlo, u mom slucaju je to bio pravi pakao, upoznao sam nju i sve mi je krenulo na bolke, medjutim desi se da ja ne uradim nesto kako je ona bas mislila da trebam i zaista se moze prepirati po ceo dan, gledam kako se nesto jako divno i lepo cepa izmedju nas znam da je ona ta prava ali me strasno pogadja situacija sa njom. Pored svega mislio sam da ce bar to biti spas. Na zalost ili srecu pojavila mi se zelja za samoubistvom. Sta da radim?

    Reply
    • March 20, 2019 at 4:25 pm
      Permalink

      postovani
      prvo i osnovno je da treba da odete do psihijatra i da porazgovarate da e vidi sta i kako je sa tom zeljom koja se javlja. to je primarna stvar koja moze bez problema i lako da se resi uz razgovor i lekove al iza to mora da se obratite psihijatru i moj savet vam ej da ne cekate. cim se to sanira i razresi-onda mozete poraditi na odnosu i siguran sam da postoji puno prosotra za naredak,manevar i ispravljanje.
      s pstovanjem
      Zarko

      Reply
  • March 16, 2019 at 2:19 pm
    Permalink

    Pozz imam jedno pitanje dal valja rakija i besedin da se pije?

    Reply
    • March 16, 2019 at 8:37 pm
      Permalink

      sve zavisi sta zelite da postignete.
      u terapijskom smislu se ne preporucuje, znam da mladi koji zele da izmene stanjesvesti koriste bas tu kombinaciju-sto ne preporucujem.

      Reply
      • March 16, 2019 at 9:10 pm
        Permalink

        NECE SE NISTA DESITI AKO SE POPIJE?

        Reply
  • March 3, 2019 at 3:22 pm
    Permalink

    Dobar dan. Nadam se da cu bar ovaj put dobiti konkretan odgovor. Imam misli da zelim povrijediti dobre ljude, ali kad kazem povrijediti mislim mislima svojim ih povrijediti i biti na taj nacin losa osoba. Ne mogu tako da zivim. Upoznala sam momka. I jednostsvno te misli su prisutne i smetaju mi mnogo i sprjecavaju mi normalan zivot i sa tim momkom kontakt. Ne znam kako da te misli odu. Imate li neki savjet

    Reply
    • March 21, 2019 at 4:09 pm
      Permalink

      budite konkretniji i napisite te misli. da vidim da li su iz opsesivnog spektra ili ne. ovako ne mogu da vam kazem mnogo.

      Reply
  • February 27, 2019 at 5:59 pm
    Permalink

    Imam problem sa psihom pa bi zelio ako možete reci par mogucnosti imam li napad panike ili sta vec jednostavno sjedim i dodje mi kao neka panika srce mi se uzlupa iza vrata osjetim pritisak kao da glava teska onda kreće kao vrtoglavica znoje mi se ruke noge nikad ne upadam jednostavno kao da cu propasti u zemlju i kao pritisak u glavi stezanje.strah da cu dobiti srčani udar …u zadnje vrijeme lako se rasplacem dovoljna pjesma neka tuzna gotovo….pozdrav

    Reply
    • February 27, 2019 at 6:11 pm
      Permalink

      Postovani to au sve simptomi anksioznosti i predpanike pa mozda ima i panike. Ovo o cu vi pricate je vidljivi simptomatski deo neuroze i ima onaj nevidljivi nesvesni deo. Ja mogu samo preko individualnog rada i seansi da pomogndm da prevazidjete problematiku. Ako ste zaintwresovani pisite mi i poslacu vam uslove rada

      Reply
    • April 4, 2019 at 5:25 pm
      Permalink

      Imala sam krize pre 2 god ,3 mjeseca,jer sam se preselila u stranu drzavu i dosta vremena bila sama.Covjek na terenu radio.Proslo je 2 god i sada ponovo imam krize tjeskobe,nedostatak zraka…nekad nespavanje nocu..strah me biti u guzvi u prodavnicama…Nosila sam 24h meriti tlak sve u redu,a ja idalje po cjeli dan mjerim tlak,bezbroj puta u danu,nekad i ugledam da je visok,nekad ne..Sta vi misliti jel moguce ovo preci sam ili je potreban psihijatar i lijek..Ili je sve do nas samih? Hvala puno unapred.

      Reply
      • April 4, 2019 at 5:53 pm
        Permalink

        postovani Nebojsa
        najlakse je prevazici uz psihoterapiu i ako ste zainteresovani imate moj kontakt ja raid monline sa ljudima iz celog sveta. Ako sve ovo traje duze od 6 meseci praksa kaze da vam je potrebna pomoc.

        Reply
  • February 24, 2019 at 11:33 pm
    Permalink

    Pozdrav. Imam bas problema u glavi. I trudim se svaki dan. Medjutim krenem rafiti nesto i stanem, ne mogu uzeti predmet u ruke podsjeca me na polni organ. I tako 5788 puta na dan. I onda se iscrpim i odustanem od truda.Pred ikonom se zakunem da necu vise odustajati i nakon 5 min namjerno iz cistw lose namjere i zlobe odustanem. Kako da nastavim svoj zivot? Nemam se snage truditi. Kako da zivim normalno? Molim vas odgovorite mi..

    Reply
    • February 24, 2019 at 11:40 pm
      Permalink

      Postovana
      Kada je vec dotle doslo mislim da nikakav savet ne deluje i da je potrebno krenuti na psihoterapiju.ako ste u situaciji privatno ako ne kod drzavnog. Verovatno da se iza ovoga krije previsok zahtev o cistoti cednosti ili zenske dobrote. Opsesija vam kaze ne trudite se da budete toliko nevini koliko mislite da jeste. Ali ovo je samo tumacenje onog sto ste mi napisali.kroz terapiju bi se dogodile druge stvari

      Reply
      • February 25, 2019 at 6:17 am
        Permalink

        Uvijek kazete kako jeste. Mnogo sam se trudila biti dobrica i bolja nego sto jesam. A ne mogu vise.. hvala

        Reply
      • April 7, 2019 at 10:54 pm
        Permalink

        Pozdrav.. Upravo prevaziđen napad panike, surfajuci po netu,tražeći rešenje, naleteh na vaš blog. Dugi niz godina pijem seroxat i ksalol i do skoro su imali efekat, napadi su počeli ponovo da se javljaju, doktorka mi je prepisala i,, epiku,, ali nakon popije nog leka dobijem napad jer mi se srce uzlupa…itd.Ne želim da se vratim na početak u začarani krug.. Napadi.. Depresija.. Fobije.. Strah od straha.. Samohrani roditelj sam i nemam taj luxuz da budem zatvorena u kući. Kako da pomognem sebi, koja terapija je sada adekvatna? Da napomenem seroxat 1+1/2+0 i ksalol 0.25 1+0+1..par večeri sam pila i lorazapan od 1mg,popicu i otrov samo da se ovo stanje smiri. Molim za savet, unapred zahvalna.

        Reply
        • April 8, 2019 at 8:25 am
          Permalink

          postovana
          farmakoterapija cesto ia dobar efekat ali je ipak psihoterapija ta koja najcesce pravi promenu ka izlecenju. moj savet vam ej da nadjete moj youtube kanal i da gledate video klipove vezano z avas problem ima puno stvari koje mozete nauciti i primeniti.

          Reply
          • April 8, 2019 at 9:34 am
            Permalink

            Pregledala sam sve, i poznato mi je sve u teoriji, ali praxa je sasvim druga priča,dolazim do zaključka da pomoći nema već naučiti živeti sa tim.

          • April 8, 2019 at 9:48 am
            Permalink

            naravno da ima pomoci postovana.imate i besplatne seanse u drzavnim institucijama ili kod stazera

  • February 22, 2019 at 6:39 pm
    Permalink

    Moje ime je K iz XXXX sam, imam 31godinu i živim sa dečkom. Diplomirala sam pre tri godine, strukovni fizioterapeut sam po zanimanju, ali nemam sreće da nađem posao. Pre sam išla na kurseve jezika pa mi je to znalo da upotpuniti dane.Kada mi je dečko tu (pošto on radi u inostranstvu preko zime) meni je baš lepo. Idemo svugde (kod njegovih prijatelja, rođaka). Ali kada on nije tu mnogo mi je teško, usamljena sam. Moji roditelji žive u drugom gradu, a i jedinica sam. Imam samo dva prijatelja u Beogradu i mačku, ali se retko viđamo zbog njihovog posla. Društvena jesam idem u teretanu imam tamo par poznanika. Stalno se smejem, baš volim da se šalim. Ponekad me stegne tuga jer sam usamljena, nisam zaposlena, nemam svoj stan, a ni decu i onda sam baš teška, prigovaram, ali dobro svakom dođe tmuran dan. Imala sam pre 4 godine napad panike u snu. Prejela sam se i legla kasno trgla sam se iz sna i strašno mi je pištalo u ušima.Svrha mog pisanja je što eto sada se zapitah da li to ima nekakve veze. Kada sam bila mala tj imala sam oko 14 godina i imala sam ogromnih problema sa kičmom, moji su se u to vreme svađali dosta u školi sam bila katastrofa ja sam pokušala da se obesim. Ali ne zaprave već o kanap od roletne probala sam, čak nisam za prave probala, uplašila se i odustala i od tada nikada na tako nešto nisam ni pomislila. Ali od silnih životnih stresova muči me aniksioznost, pre par godina isto tako me je tresla aniksioznost pa sam se setila tog događaja i uplašila se šta ako opet pokušam, a ne bih nikada. Dosta toga sam u životu stekla i vrlo sam srećna, tada sam bila mlada i blentava. Da li postoji neka vrsta veze između tog pokušaja i mojih intruzivnih misli? Moje intruzivne misli su da kada sama sebi kažem reč “nož” ili “ubij se” jer su me reči te pre plašile pa sad kao da proveravam da li i dalje ne plaše, ja osetim strašnu nelagoda i krene “pitanje šta ako” Da li ako ste jednom takvi opet ćete biti? Volim život, nikada se ne bih ubila.
    Strah od noža se javio isto kada sam bila sama pakovala sam nešto u ukrasni papir, pa sam htela odseći selotejp, uz to sam razgovarala telefonom i utripovala sam da mi se pricinio noz, pa mi je krenuo strah iz stomaka sta ako ludim, pa sta ako se ubijem, skocim sa terase i onda sam sebi rekla “stani to nisi ti to su misli”. Drugi dan se javio strah od šta ako mi dođe da se obesim kanapom od roletne i bilo mi je lakše kada bih ga vezala u čvor. I to me je prošlo uzela sam kanap u ruku i zapitala se zašto u da li stvarno to želim. Odgovor je naravno ne.Nisam suicidna, volim život pa rodila sam se da bih živela. Čitala sam dosta o Okp i aniksioznost i zaključila da samo treba da pustim da prođe i prošlo je.Stavila sam na papir sve moje lepe stvari iz života. I da sam zdrava, da imam oba roditelja, dečka koji me poštuje i voli, da sam živela u par stranih zemalja, govorim strane jezike, već 10 godina letujem tri meseca na moru (jer dečko radi leti na moru) , operisala sam kičmu u 12 godini i pokretna sam,imam epilepsiju već 12 godina pod kontrolom. I kud ću bolje. Slike su me isto tada mučile kratko vreme kako se povređujem ili povredjujem nekog mog člana.U porodici su svi zdravi, bez psihički oboljenja. Jedino je se tatina majka obesila pre 15 godina, ali ona je bila baš teško bolesna. Imala je kancer debelog creva, imala je jako srce i to joj je produžavalo agoniju i došla je do teških metastaza ni trodoni joj nisu pomagali..Tatin otac je preminuo tog istog dana samo uveče od tuge, srce ga je izdalo. Malo je reći koliko sam te ljude volela svaki dan ih se setim i iskreno zaplačem za njima. Moj dečko je se razboleo pre 5 godina, a malo je reći koliko me je to potreslo. Bila sam na fakultetu, a on u bolnici. Bolest autoimuna ulcerozni kolitis, ali jedva su mu dali dijagnozu. Mislili su da je kancer, on je smršao 10 kg, a ja nisam znala gde ću pre kući tj posle u bolnicu ili na fakultet. Inače kao osoba sam malo konzervativne, držim do sebe, ne zapuštam se fizički.Do pre par dana kako je moj dečko tog dana otputovao čim je otišao meni je krenuo čudan osećaj u stomaku, pa šta ako poludim, pa strah od noža (koji me je prošao jer sam se jednostavno razbistrila da je to samo nož i ništa više). Sada nemam takvih slika samo strah. Panični napad izgleda više kao epizoda koja se javlja kada ništa ne radim, tresem se čim pročitam nešto i čim primetim ili oslušnem neki simptom odmah povezujem sa gubljenjem razuma i gubljenjem kontrole, sva sam u iščekivanju. Isto pre 4 godine sam imala to da se zapitam kada mislimo, a kada koristimo naš unutrašnji glas i to je bilo u sklopu onog napada. Sada je slično, ali drugačije, taman na jedno zaboravim javi se drugo. Prvi dan je bilo da li je to moj unutrašnji monolog ili su to moje misli (mada znam da su jedno te isto i svesna sam da sam to ja )U toku tog mog monologa koji ja sama pokrecem ponekad sebi govorim rec “noz” jer me je to pre plasilo pa sad vise radim kao da proveravam jel i dalje pali. Vise se ne plasim, ali mi se desava ovo iz teksta. Kada izgovorim tu recenicu “noz” ponekad kao da se fokusiram preterano u glavi i tada kao da nastupi zabuna u mojim mislima.Pa sam u toku toga kao osećala na trenutak kao da ta misao nije moja kao da je neko usadjuje u moj um ili ponekad osecam prazno kao da je uzima. I u glavi mi je bila slika kao neko kockicu da stavlja. Zapitam se da li sam to ja. To traje samo par sekundi, ne dešava se često niti bez mojeg nagona tj fokusa. I naravno da sebe prepoznam. Jer sam svesna da sam to ja pokrenula, rekla u sebi tj pomislila. Da naglasim da ja ne čujem nikakav stvaran glas ni u ni van glave niti je tudji. Kao da osecam svoj glas u glavi.Citala sam o “umetanje” I “oduzimanju” misli kod sizofrenije I sa tim sa povezala i mnogo se uplašila.Pa onda sam od toliko osluškivanja umislila da osecam moj unutrašnji glas bez pravog zvuka u levom uhu, znači znam da sam to ja, da sama to pravim to me je mučilo I pre 4 godine, ali tada sam konstantno pevala u sebi. I danas pevam u sebi neku glupost i ujedno pricam sama sa sobom. Bukvalno projektujem sve to, znam da ja to pokrecem svesna sam sta cu sledece reci tj zapevati. Ali odjednom mi se javi osecaj kao da se ta dva moja unutrasnja glasa preklapaju. Ali da je to tako zar bi to trajalo u kratkim serijama i to baš kada ništa ne radim i kada sama sebi serviram to? Imam tu gadnu naviku da proveravam da li me je intruzivna misao prosla. Ponekad sama u sebi izvodim te negativne misli da vidim da li pali, da li se plašim još tipa “ubodi”, “nož”, “ubij se” I do sada nisu imale nikakav uticaj. Ponekad me spopadne taj strah tj ovih dana i misao “šta ako se ubijem” i kao da osetim kompluziju da bi mi bilo lakše kada bih to uradila isto tako mi je bilo lakše kada sam ispunila kompluziju pa sklonila noževe ili vezala roletnu u čvor. Znam da je to kompluzija i to poprilično nenormalna i naravno da ni u najavi to ne pokušavam čak sam i to prevazišla rekla sam sebi “pa dobro majku mu ako osetim kompluziju tj poriv i da će mi biti lakše ako izudaram ljude u pošti ili tako neka totalno ne realna glupost zar ću to učiniti – naravno da ne.Misli su jedno I nagoni, a zdrav razum je drugo”.Inače primetila sam da taj aniksiozni osećaj mi se javlja kada sam mnogo gladna i tada se i osluškujem puno. Pošto kada dečko nije tu retko kuvam i nejedem redovno možda ima i sa tim veze. Iako je moja epilepsija pod kontrolom i dalje imam strah od napada kada sam sama. Trzam se iz sna, da vidim da li sam popila terapiju. Ponekad kada sam baš umorna trzam se iz sna ili skačem u sedeći položaj. Rekla sam mami za moje slike i misli pre 4 godine I ona je se rastužila. Kada sam bila na kontroli kod neurologa rekla mi je da popijem bensedin. Iskreno ja to ne bih. Najjači lek koji ja pijem je Eftil jedan uveče, a paracetamol koristim kada me nešto boli. Pomaže mi čaj od valerijane . Iskreno kada pročitam šta sam sve ovde napisala uočavamo da me pogađaju stvari kojima bez razloga dajem na značaju. Jer kada nešto radim, čitam, napolju sam nemam takvih misli. Eto malopre sam bila na kafi sa drugom i sasvim se odlično osećam. Žao mi je što se zamlaćujem glupostima,osluškivanjima i kopanjem simptoma po internetu. Svašta sam vam ovde napisala. Izvinite ako je predugo ili konfuzno,ali još nisam nikada ovako detaljno opisala svoje misli i osećanja.

    Reply
    • February 23, 2019 at 11:36 am
      Permalink

      postovana
      ako ste u situaciji da krenete na psihoterapiju i razgovor mislim da bi to bila najpametnija stvar, ak oste zainteresovani mozete mi pisati posalcu vam usloverada. toliko ste ispisali da ne znam za sta da se uhvatim. sto se tice okpa imate puno video materijala na tu temu na mom yt kanalu

      Reply
  • February 22, 2019 at 4:37 pm
    Permalink

    Moje ime je K iz XXX sam, imam 31godinu i živim sa dečkom. Diplomirala sam pre tri godine, strukovni fizioterapeut sam po zanimanju, ali nemam sreće da nađem posao. Pre sam išla na kurseve jezika pa mi je to znalo da upotpuniti dane.Kada mi je dečko tu (pošto on radi u inostranstvu preko zime) meni je baš lepo. Idemo svugde (kod njegovih prijatelja, rođaka). Ali kada on nije tu mnogo mi je teško, usamljena sam. Moji roditelji žive u drugom gradu, a i jedinica sam. Imam samo dva prijatelja u Beogradu i mačku, ali se retko viđamo zbog njihovog posla. Društvena jesam idem u teretanu imam tamo par poznanika. Stalno se smejem, baš volim da se šalim. Ponekad me stegne tuga jer sam usamljena, nisam zaposlena, nemam svoj stan, a ni decu i onda sam baš teška, prigovaram, ali dobro svakom dođe tmuran dan. Imala sam pre 4 godine napad panike u snu. Prejela sam se i legla kasno trgla sam se iz sna i strašno mi je pištalo u ušima. Strah od noža se javio isto kada sam bila sama pakovala sam nešto u ukrasni papir, pa sam htela odseći selotejp, uz to sam razgovarala telefonom i utripovala sam da mi se pricinio noz, pa mi je krenuo strah iz stomaka sta ako ludim, pa sta ako se ubijem, skocim sa terase i onda sam sebi rekla “stani to nisi ti to su misli”. Drugi dan se javio strah od šta ako mi dođe da se obesim kanapom od roletne i bilo mi je lakše kada bih ga vezala u čvor. I to me je prošlo uzela sam kanap u ruku i zapitala se zašto u da li stvarno to želim. Odgovor je naravno ne.Kada sam bila mala tj imala sam oko 14 godina i imala sam ogromnih problema sa kičmom, moji su se u to vreme svađali dosta u školi sam bila katastrofa ja sam pokušala da se obesim. Ali ne zaprave već o kanap od roletne probala sam, čak nisam za prave probala, uplašila se i odustala i od tada nikada na tako nešto nisam ni pomislila, više je bilo u afektu.Nisam suicidna, volim život pa rodila sam se da bih živela. Moje intruzivne misli su da kada sama sebi kažem reč “nož” ili “ubij se” jer su me reči te pre plašile pa sad kao da proveravam da li i dalje ne plaše, ja osetim strašnu nelagoda i krene “pitanje šta ako” Da li ako sam jednom pokušala doduše u afektu da li ću opet?I pre 4 godine me je to mučilo isto ovako, ali čitala sam dosta o Okp i aniksioznost i zaključila da samo treba da pustim da prođe i prošlo je.Tada sam bila mala, blentava, imala sam krivu kičmu, moji su se u to vreme puno svađali.Ne osećam se suicidalno, niti želim da umrem, ali me brinu te moje misli, da ne izgubim kontrolu. Stavila sam na papir sve moje lepe stvari iz života. I da sam zdrava, da imam oba roditelja, dečka koji me poštuje i voli, da sam živela u par stranih zemalja, govorim strane jezike, već 10 godina letujem tri meseca na moru (jer dečko radi leti na moru) , operisala sam kičmu u 12 godini i pokretna sam,imam epilepsiju već 12 godina pod kontrolom. I kud ću bolje. Slike su me isto tada mučile kratko vreme kako se povređujem ili povredjujem nekog mog člana.U porodici su svi zdravi, bez psihički oboljenja. Jedino je se tatina majka obesila pre 15 godina, ali ona je bila baš teško bolesna. Imala je kancer debelog creva, imala je jako srce i to joj je produžavalo agoniju i došla je do teških metastaza ni trodoni joj nisu pomagali..Tatin otac je preminuo tog istog dana samo uveče od tuge, srce ga je izdalo. Malo je reći koliko sam te ljude volela svaki dan ih se setim i iskreno zaplačem za njima. Moj dečko je se razboleo pre 5 godina, a malo je reći koliko me je to potreslo. Bila sam na fakultetu, a on u bolnici. Bolest autoimuna ulcerozni kolitis, ali jedva su mu dali dijagnozu. Mislili su da je kancer, on je smršao 10 kg, a ja nisam znala gde ću pre kući tj posle u bolnicu ili na fakultet. Inače kao osoba sam malo konzervativne, držim do sebe, ne zapuštam se fizički.Do pre par dana kako je moj dečko tog dana otputovao čim je otišao meni je krenuo čudan osećaj u stomaku, pa šta ako poludim, pa strah od noža (koji me je prošao jer sam se jednostavno razbistrila da je to samo nož i ništa više). Sada nemam takvih slika samo strah. Panični napad izgleda više kao epizoda koja se javlja kada ništa ne radim, tresem se čim pročitam nešto i čim primetim ili oslušnem neki simptom odmah povezujem sa gubljenjem razuma i gubljenjem kontrole, sva sam u iščekivanju. Isto pre 4 godine sam imala to da se zapitam kada mislimo, a kada koristimo naš unutrašnji glas i to je bilo u sklopu onog napada. Sada je slično, ali drugačije, taman na jedno zaboravim javi se drugo. Prvi dan je bilo da li je to moj unutrašnji monolog ili su to moje misli (mada znam da su jedno te isto i svesna sam da sam to ja )U toku tog mog monologa koji ja sama pokrecem ponekad sebi govorim rec “noz” jer me je to pre plasilo pa sad vise radim kao da proveravam jel i dalje pali. Vise se ne plasim, ali mi se desava ovo iz teksta. Kada izgovorim tu recenicu “noz” ponekad kao da se fokusiram preterano u glavi i tada kao da nastupi zabuna u mojim mislima.Pa sam u toku toga kao osećala na trenutak kao da ta misao nije moja kao da je neko usadjuje u moj um ili ponekad osecam prazno kao da je uzima. I u glavi mi je bila slika kao neko kockicu da stavlja. Zapitam se da li sam to ja. To traje samo par sekundi, ne dešava se često niti bez mojeg nagona tj fokusa. I naravno da sebe prepoznam. Jer sam svesna da sam to ja pokrenula, rekla u sebi tj pomislila. Da naglasim da ja ne čujem nikakav stvaran glas ni u ni van glave niti je tudji. Kao da osecam svoj glas u glavi.Citala sam o “umetanje” I “oduzimanju” misli kod sizofrenije I sa tim sa povezala i mnogo se uplašila.Pa onda sam od toliko osluškivanja umislila da osecam moj unutrašnji glas bez pravog zvuka u levom uhu, znači znam da sam to ja, da sama to pravim to me je mučilo I pre 4 godine, ali tada sam konstantno pevala u sebi. I danas pevam u sebi neku glupost i ujedno pricam sama sa sobom. Bukvalno projektujem sve to, znam da ja to pokrecem svesna sam sta cu sledece reci tj zapevati. Ali odjednom mi se javi osecaj kao da se ta dva moja unutrasnja glasa preklapaju. Ali da je to tako zar bi to trajalo u kratkim serijama i to baš kada ništa ne radim i kada sama sebi serviram to? Imam tu gadnu naviku da proveravam da li me je intruzivna misao prosla. Ponekad sama u sebi izvodim te negativne misli da vidim da li pali, da li se plašim još tipa “ubodi”, “nož”, “ubij se” I do sada nisu imale nikakav uticaj. Ponekad me spopadne taj strah tj ovih dana i misao “šta ako se ubijem” i kao da osetim kompluziju da bi mi bilo lakše kada bih to uradila isto tako mi je bilo lakše kada sam ispunila kompluziju pa sklonila noževe ili vezala roletnu u čvor. Znam da je to kompluzija i to poprilično nenormalna i naravno da ni u najavi to ne pokušavam čak sam i to prevazišla rekla sam sebi “pa dobro majku mu ako osetim kompluziju tj poriv i da će mi biti lakše ako izudaram ljude u pošti ili tako neka totalno ne realna glupost zar ću to učiniti – naravno da ne.Misli su jedno I nagoni, a zdrav razum je drugo”.Inače primetila sam da taj aniksiozni osećaj mi se javlja kada sam mnogo gladna i tada se i osluškujem puno. Pošto kada dečko nije tu retko kuvam i nejedem redovno možda ima i sa tim veze. Iako je moja epilepsija pod kontrolom i dalje imam strah od napada kada sam sama. Trzam se iz sna, da vidim da li sam popila terapiju. Ponekad kada sam baš umorna trzam se iz sna ili skačem u sedeći položaj. Rekla sam mami za moje slike i misli pre 4 godine I ona je se rastužila. Kada sam bila na kontroli kod neurologa rekla mi je da popijem bensedin. Iskreno ja to ne bih. Najjači lek koji ja pijem je Eftil jedan uveče, a paracetamol koristim kada me nešto boli. Pomaže mi čaj od valerijane . Iskreno kada pročitam šta sam sve ovde napisala uočavamo da me pogađaju stvari kojima bez razloga dajem na značaju. Jer kada nešto radim, čitam, napolju sam nemam takvih misli. Eto malopre sam bila na kafi sa drugom i sasvim se odlično osećam. Žao mi je što se zamlaćujem glupostima,osluškivanjima i kopanjem simptoma po internetu. Svašta sam vam ovde napisala. Izvinite ako je predugo ili konfuzno,ali još nisam nikada ovako detaljno opisala svoje misli i osećanja.
    Volela bih ako bih mogla da zakaže jedan razgovor sa vama.
    Veliko vam hvala i pozdrav

    Reply
    • February 23, 2019 at 11:36 am
      Permalink

      postovana
      ako ste u situaciji da krenete na psihoterapiju i razgovor mislim da bi to bila najpametnija stvar, ak oste zainteresovani mozete mi pisati posalcu vam usloverada. toliko ste ispisali da ne znam za sta da se uhvatim. sto se tice okpa imate puno video materijala na tu temu na mom yt kanalu

      Reply

Leave a Reply to zarko Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *