4,153 thoughts on “Postavite pitanje

  • December 17, 2020 at 5:18 pm
    Permalink

    Postovani,
    Planiram da zakazem tretman kod vas, medjutim tek za 3 dana cu biti u mogucnosti fizicki da dodjem pa cu tada i zakazati.. Do tad bih htela da Vas pitam za neki savet za ova 3 dana… Naime skoro sam imala smrtni slucaj u porodici, to nije bila osoba za koju sam bila nesto posebno vwzana, ali mi je to otvorilo neka razmisljanja o kojima ranije nisam toliko mislila, stalno razmisljam o tome kako ce umreti i osobe koje mi mnogo vise znace, kako cu i ja sama da umrem i to mi stvara ogroman pritisak i bukvalno kao da me steze u grudima i ne mogu da se pomirim nikako sa tim da cwmo svi da umremo i da cu i ja da umrem, ne mogu da prestanem da mislim sta je posle smrti, kako je to i da zamisljam to zakopavanje u crnu rupu i da je to kraj.. Imam nenormalan strah od smrti, ogroman i to utice na moje raspolozenje, emocije i zivot.. I ne prolazi… Razlika izmedju ovoh sad i nekih ranijih problema i misli je to sto jedino za ovo nemam nikakvo resenje, ne mogu da promenim, a ne mogu ni da prihvatim…zelim da verujem da to nije kraj, ali ne znam, plasim se, gusim i ne mogu da se pomirim nikako.. Hvala Vam

    Reply
    • December 17, 2020 at 7:30 pm
      Permalink

      postovana ta egzistencijalna pitanja se formiraju u odnosu na religijske ili filozofske stavove…potrebno je poceti odatle

      Reply
  • December 16, 2020 at 10:52 pm
    Permalink

    Poštovani,imala sam teške smrtne slučajeve pre godinu dana,umrla su mi 3 člana porodice za 2 meseca(tata,baba i deda).U početku sam bila u depresiji,nisam mogla da prihvatim tu situaciju,sada je još gore.Dobijam napade panike,anksiozna sam,plašim se svega.Imam bolove u predelu stopala i šaka i mislim da je to zboganksioznosti.Pokušala sam sve ,meditaciju,pisanje,vođenje dnevnika,isla sam kod psihijata ali zbog ove situacije o koroni,sastanci nisu prihvaceni.Da li imate neki savet,sta da radim?

    Reply
    • December 16, 2020 at 11:00 pm
      Permalink

      da li ste probali online psihoterapiju? ako ste zaintereosvani imate moj mail pisite usmericu vas na odlicne pisihoterapeute. moguce da simptom indirektno govori o bespomocnosti da se aktivno i kvalitetno ucestvuje u svetu..samo pretpostavka na osnovu kratkog opisa

      Reply
  • December 16, 2020 at 1:34 am
    Permalink

    U osnovnoj školi trpela sam jedan vid psihičkog nasilja, odgovarali su me, pričali iza leđa, nisu želeli da se druže sa mnom… A ja sam sve to znala i ćutala. U srednjoj školi je bilo malo bolje, ali opet je bilo ogovaranja. Ćutala sam. Imam više prijatelja. Međutim, upravo iz straha da ne budem napuštena ćutim na neke stvari kod prijatelja, nikad ih ne odbijam, sve što kažu potvrđujem. Plašim se da ću ostati sama ako im kažem šta zaista mislim ili kažem ne za nešto. Imam 18 godina, sledeće godine krećem na fakultet, želim da se promenim, da “izgradim” stav, ali ne znam kako. Neki savet?

    Reply
    • December 16, 2020 at 10:55 am
      Permalink

      postovana
      samo dozvolite da budete odbaceni i da vas to ne sputava da pravite odnose iznesete stav. onaj ko moze da podnese da ga neko ne prihvati on je slobodan

      Reply
  • December 15, 2020 at 8:17 pm
    Permalink

    Interesuje me otac je dugogodisnji dijabwticar.Po inje na trenutak da se gubi, zaboravlja.Koji lek preporucujete?

    Reply
  • December 15, 2020 at 7:33 pm
    Permalink

    Ne znam zbog čega ali plašim se da osobama u okruženju, više prijateljima, kažem svoje mišljenje ili kažem ne, da ih odbijem, kako ih ne bih povredila i možda time udaljila od sebe. Ima osoba koje me pozovu samo kada im nešto treba, a znam da ne misle dobro o meni i pričaju mi iza leđa. Ne znam šta da radim, a želim ovo da promenim, znam da mi neće doneti dobro u životu, ali ne znam kako da se promenim.

    Reply
    • December 15, 2020 at 8:45 pm
      Permalink

      razmislite da li je bitnije ineti stav ili je ibtnije ostati u dobrim odnosima, da znam da me ne negoduju. cesto iza ovog moze da bude i dozivljaj superiornosti, znam da je to veliki zalogaj da porgutate jer ce se javiti negodovoanje verovatno, ali vam smao kazme da je i to dobar smer za razmisljanje jer kod ljudi koi su navnodno povuceni, krotki lezi dozivljaj gordosti-cesto u formi perfekcionizma

      Reply
      • December 18, 2020 at 2:43 pm
        Permalink

        Postovani,vec tri godine imam problem sa samopouzdanjem,i skoro uopste ne verujem u sebe zbog toga mi se desavaju jako cudne stvari,na neki nacin zamisljam svoju smrt,imam napade panike,ne mogu da izadjem iz kuce a da nemam neki pritisak u glavi,desavalo mi se jedno vreme da sam padala u nesvest i bila sam kod lekara i rekli su da je sve uredu i ja znam da je sve uredu ali mi je ostala ta trauma i ne mogu nikako sebi da pomognem.

        Reply
  • December 14, 2020 at 11:05 am
    Permalink

    17 meseci sam sa devojkom i mislio sam da je zaprosim da odem da kupim prsten ali ona je htela zajedno da odemo pa da bira ona koji joj se svidja.otisli smo u grad ali ja sam se pravio da sam zaboravio sto sam rekao pa se posle naljutila.ja sam otisao u zlataru kupio i otisao uvece u 20 sati ispred njenih i zaprosii stavio prsten ali je sutra dan napisala da nije nista reseno ako sam joj stavio prsten.Ne znam sta da radim.Pomognite mi

    Reply
    • December 14, 2020 at 1:26 pm
      Permalink

      ” nije nista reseno ako sam joj stavio prsten” sta ovo znaci? i sta je vas problem?

      Reply
      • December 18, 2020 at 2:19 am
        Permalink

        Postovani,vec tri godine imam problem sa samopouzdanjem,i skoro uopste ne verujem u sebe zbog toga mi se desavaju jako cudne stvari,na neki nacin zamisljam svoju smrt,imam napade panike,ne mogu da izadjem iz kuce a da nemam neki pritisak u glavi,desavalo mi se jedno vreme da sam padala u nesvest i bila sam kod lekara i rekli su da je sve uredu i ja znam da je sve uredu ali mi je ostala ta trauma i ne mogu nikako sebi da pomognem.

        Reply
        • December 18, 2020 at 9:05 am
          Permalink

          da li ste zaintereosvani za online psihoterapiju? to vam moze pomoci

          Reply
  • December 12, 2020 at 12:09 pm
    Permalink

    Bila dam u vezi sa strancem, sve je bilo bajkovito fok smo se viđali po Srbiji, jer on zamo živi sa bivšom ženom. Prvi put smo se posvađali kada sam htela da dođem kod njega za NG, a on našao tazloge protiv toga. Onda je planirao vikend na planini ne pitajući me da li mi odgovara datum. Pa je došla korona, mesec dana smo se čuli normalno, onda se izgubio, pa se naljutio za moj rođendan jer mu se nisam javila veče uoči, pa mi je rođendan čestitao porukom. Onda je došao dan kada sam ga pozvala i čuls njegovu ženu….do tada nisam sumnjala, ali tada sam ppoludela. Bio je u šoku, nemoćan, kasnije mi se divio kako sam smogla snage da nastavimo dalje…na daljinu. I sistirao je da dodje u Srbiju da se vidimo, ja sam odbijala što zbog korone, što zbog toga što me je i dalje izludjivao…onda je uspeo da nadje ppsao u Bg, javio mi porukom i naljutio se što se ja nisam oduševila…i od tada počinje da se ponaša kao skot…ja sam ppstala histerična, i na kraju raskinula sa njim, jer je bio hladan, bezosećajan, ništs nije hteo da mi objasni…ali mi je žao….unazad nekoliko puta kod prekida sam ja inicirala pomirenje i tonula sve niže. On je pričao da su bitne emocije, a ja da emocije nisu moguće bez poverenja…njegov odgovor bi bio ” ma ne”, ” to je tvoja teorija” , tvoj izbor….nedelju dana od raskida se ne javlja, ja sam ga na fb blokirala pa odblokirala (glupača) i vidim da svakog dana postavlja objave kako je on dobar, loši ljudi ga ne zaslužuju, mora dalje, pravio je greške koje su ga koštale…ja sam poklekla i poslala mu jednu poruku na koju mi nije odgovorio…. i sad ja patim, u malom gradu, sa previše godine da upoznam nekog novog, a on od ng prelazi u Bg ( što je trebalo da bude zbog mene, a sada…). I poludeću, već sam od ovih silnih meseci mučenja upropastila zdravlje, ne mogu da spavam zbog tableta… I ne znam šta možete da mi kažete. Po ko zna koji put tražim krivicu u sebi, mislim da sam propustila poslednju šansu… Depresivna sam , imam napade anksioznosti i ne mogu da shvatim kako se neko tako dobar u početku ,pretvorio u egoistično čudovište…da ga je baš briga…i kada sam bila bolesna nije reagovao jer je tada bio ljut, to mu je opravdanje…a kada je on dospeo u bolnicu to je bio smak sveta… Eto, ovo su fragmenti moje rasparčane duše…uvek sam davala celo srce, i evo uvek me na kraju povrede…ubeđujem sebe da ja grešim

    Reply
  • December 11, 2020 at 6:22 pm
    Permalink

    Poštovani Žarko,
    imam 47. godina i nisam imao problem sa psihoaktivnim supstancama (mada sam probao razne). Međutim, već 2 godine koristim Buprenorfin 2/3mg dnevno. Imao sam nesreću koja me je vezala za krevet, a u tom periodu sam brinuo o nepokretnoj majci. Buprenorfin sam počeo da koristim zbog bolova i da bih mogao da se krećem. Osim bolova i povrede, u tom periodu sam se jako teško nosio sa životom i problemima koje nosi. Vremenom sam otkrio da mnogo bolje funkcionišem i odlučio sam da nastavim sa tom samoprepisanom terapijom i evo već dve godine nisam promenio mišljenje i da dodam ne zloupotrebljavam lek, niti koristim alkohol i sl..

    Imam problem jer ne mogu da se konsultujem ni sa jednim doktorom na ovu temu.

    Moje pitanje se odnosi na to da li znate koliko štete sam lek može da mi nanese i da li ima nekih side efekata zbog dugotrajnog korišćenja?

    Reply
    • December 11, 2020 at 6:54 pm
      Permalink

      ja sma psiholog, mogu da vas uputim na pishijatra koji radi u mom kabinetu pa da se sa njom konsultujete o leku i ostalimdetaljima eventualno skidanju i sl

      Reply
    • December 17, 2020 at 12:03 pm
      Permalink

      Poštovani,
      Imam 18 godina i već duže vreme se borim sa opsesivnim sanjarenjem. Svakodnevno, po nekoliko sati, hodam levo, desno (to je uglavnom jedna ista prostorija) i zamišljam različite scenarije. Ponekad su to i potpuno nerealne situacije i ličnosti. Takođe, tokom sanjarenja osećam se kao da se to zajsta događa, ponekad se čak i rasplačem, smejem se ili se razbesnim. Ranije sam sanjarila samo uz muziku, ali sada je počelo da se dešava konstantno, bez obzira na to šta ja radim. Ponekad izbegavam izlaske samo da bih nastavila da sanjarim, nikako mi ne uspeva da prestanem da radim ovo. Kada ne sanjarim i kada pokušavam da obavljam obaveze, javljaju se neki telesni simptomi (ubrzan rad srca, podrhtavanje ruku, bolovi u stomaku, preznojavanje, saplitanje). Ovo se uglavnom dešava kada treba sama da izađem iz kuće, da odem do škole, prodavnice… Sve ovo mnogo utiče na moje svakodnevne obaveze i aktivnosti. Pokušavam stalno da se rešim ovog problema, ali nekako ne mogu da se oduprem. Ne znam zašto, a ni kada je tačno ovaj problem nastao. Da li imate savet kako da se izborim sa ovim?

      Reply
  • December 11, 2020 at 3:32 pm
    Permalink

    Na momente nakada budem bolje,mislim da dodatno pogorsava cinjenica da sam samohrana majka dve devojcice bez icije pomoci. Depresija kao rec ne bih znala ni da je okarakterisem,ali sam 80% vremena tuzna,mogu da placem pola jutra ili noci ,na groblje idem svaka 3-4 dana,oslabila sam 10kg…imam 34 godine. Lecim se lorazepamima i bensedinma..i svesna sam da njima (devojcicama) trebam ali je sve ovo jace od mene.

    Reply
    • December 11, 2020 at 4:43 pm
      Permalink

      to sigurno da je stvar koja pogorsava depresiju i bespomocnost

      Reply
  • December 11, 2020 at 9:58 am
    Permalink

    Postovani,pre godonu dana sam imala tezak smrtni slucaj,pila po 30mg bensedina,ostala bez posla. Uz saradnju doktora pijem sada lozaepam 2,5 ali isto po 2-3 dnevno. Imam osecaj da depresija nije prosla cak naprotiv.

    Reply
    • December 11, 2020 at 1:56 pm
      Permalink

      da li ste razmisljali o psihoterapiji? mislim da je vreme, obicno ako covek nakon 9 meseci tugovanja ne bude bar malo bolje vreme je da zatrazi pomoc

      Reply
    • December 13, 2020 at 10:59 am
      Permalink

      Postovani, poslednjih nekoliko godina se osecam sve losije nekim danima se osecam dobro, ali vecinom vremena se osecam prazno i kao da lutam bez cilja, ne uzivam ni u cemu vise. Osecam nekad neku povrsnu radost ali me vise nista ne ispunjava, nemam snage da uradim najosnovnije stvari, da ustanem iz kreveta, da pocistim za sobom, nekad mi se nagomila smece po stanu da moram da ga pomerim bih imao gde da sednem. Nekim danima ne jedem uopste jer nemam volje da odem do prodavnice da kupim namirnice. Pocele su ruke da mi se tresu i konstantno moram nesvesno ili da tresem nogom ili da cupkam na neki nacin. Osecam neku maglu u glavi kao da ne mogu da usresredim misli ni na sta. Od kako mi se drug ubio pre par meseci osecam kao da mi je jos gore i iako znam da je to sto uradio najgora stvar sto je mogao da uradi nekako u podsvesti ga gledam kao hrabrog. Uvek sam govorio sebi da mi ne treba strucna pomoc i da cu sam da nadjem resenje svojih problema, ali kako vreme odmice vidim da ne nalazim resenja nego samo da problemi postaju sve veci. Trenutni problem mi je sto sam u inostranstvu i nemam mogucnosti zbog kovid krize da se nadjem sa nekim a ne znam da li postoji mogucnost online savetovanja u Srbiji sa placanjem iz inostranstva.

      Reply
      • December 13, 2020 at 1:37 pm
        Permalink

        postovani mozda je u pitanju blaga depresija ako ste zainteresovani mogu vas uputiti na koleginicu koja radi sa depresijama online pa mozete sa njom porazgovarati

        Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *