4,212 thoughts on “Postavite pitanje

  • May 20, 2021 at 12:14 pm
    Permalink

    Zdravo,moj decko i ja smo u vezi na daljinu,trazio je sve moje drustvene mreze,ne dopista mi da idem napolje sa prijateljima.Ne smem da idem na rodjendande niti igde da mrdne
    ,uhodi moje stare aktivnosti na drustvenim mrezama i krivi me,ne samo za to nego za sve me uvek krivi,on uvek ispada zrtva..Rekak je kako moram da zivim sa njim..Kad mu se ne javim,zato sto sam zauzeta nesto,napada me i krivi..Kao da me emocionalno ostavlja..Ali ipak se nekako volimo.Koje je resenje

    Reply
    • May 20, 2021 at 12:35 pm
      Permalink

      postovana preporucujem koleginicu Biljanu i njoj se obratite za savet i sugestije – kabinetagora@gmail.com Biljana bracni pishoterapeut ekspert za ljubomoru i slicne probleme

      Reply
    • May 25, 2021 at 9:20 am
      Permalink

      Dobar dan,

      Mislim da imam hroničan stres koji je aktiviran akutnom stresnom reakcijom prošloga leta zbog ispita. Sada se ispiti ponovo približavaju i plašim se da će akutna stresna reakcija ponovo da usledi. Pritom od tada do sada nisam osećao stres(a možda zam ga i zanemarivao) i sasvim sam lepo radio.

      Inače studiram ono što zaista volim i što sam oduvek želeo i kada čujem savet za treba da se distanciram od fakulteta i ispita znam da to nije moguće.

      Preterano razmišljanje, odlaganje obaveza, nejasan raspored, loša ishrana, jutarnja neprijatnost u stomaku, pušenje, kafa, tahikardija i povremene aritmije ukazuju na to. Počinjem sa izgovorom da treba da se odmorim ali onda ceo dan razmišljam o tome kako izbegavam obaveze što me još više umori.

      Ovi psiho-fizički simptomi su se javili u poslednjih nedelju dana. Čak i kada uspem da eliminišem psihičke simptome ovi fizički su tu (npr. jutarnji neprijatan osećaj u želucu i tahikardija s ponekom ekstrasistolom).

      Zanima me kako i da li bih ovo mogao da rešim i šta bi ste me posavetovali? Ja nemam dovoljno sredstava da bih sebi mogao da priuštim terapiju.

      Unapred hvala

      Reply
  • May 20, 2021 at 9:10 am
    Permalink

    Postovanje,
    Imam jedan problem..Dogodila mi se nepravda koja je po mojem misljenju unistila dotadasnji lagan nacin zivota bez kompliciranih idnosa, tj zbog nje sam u obitelji stala obelezena kao osoba sa psihickim problemima sto mi je stvorilo velike probleme za daljnji zivot.. a to se nije trebalo dogoditi. Ja sam htjela zaboraviti tu nepravdu i krenuti dalje ali nije uspelo. Jako me to opterecuje i zelim izreci da ja nisam za nista kriva. Pokusavajuci objasniti i pojasniti obitelji istinu i kako su ustvari oni krivi za isto sto se tako osecam naisla sam na velika izrugivanja, psihicka maltretiranja i konstantno vracanje i spominjanje na taj dogadaj koji mi je unisto odnos sa njima i prikazao me u drugom svjetlu. I ja se tada pretvaram u losu osobu. Zelim objasniti istinu jer u meduvremenu se ponasam cudno i pece me savjest ako grubo odgovorim.. .. ali svakim danom vidim da je to nemoguca misija i da me dovelo do “ludila” Da li imam pogresan pristup? .. Naime patim od trauma u glavi upravo zbog takvog omalovazavanja i ponizavanja i imam osecaj da ako to objasnim, da je zbog njih, da ce mi to prestati i da mozemo krenuti ispocetka ..Necu moci ni tada ali barem da vidim..
    Ne daju mi i stvaraju jos jaci osecaj krivnje kad pokusam objasnit. Da li je moj pristup pogresan?
    I jos jedno pitanje kada vicu na mene i ponavljaju dogadaj koji me do toga doveo a (a koji zelim objasnitu da nije istina) imam osjecaj da mi se reze mozak i kao da ce puknuti od boli tuge ljutnje ili necega slicnog. Da li mislite da trebam posetiti neurologa, naime pored toga trenutno nemam nista lepo u zivotu… jer trazim novi posao a iz prijasnjnjeg zivota nemam nista samo objasniti roditeljima istinu – da se toga resim.
    Imam li krivi pristup ? Ja ne mgu biti u blizini dok ne objasnim jer me obuzelo stalno mi je to u glavi..ili da zabiravim i budem s njima normalno? A sada ne mogu …. meni se to stalno vrti u glavi..i zelim ispraviti..ali stvara jos jacu bol…kao da namjerno zele da ostanem tako?

    Reply
    • May 21, 2021 at 12:15 pm
      Permalink

      Poštovanje,
      Već 6 godina imam problem sa anksioznošću, paničnim napadima i agorafobijom.. Odbila sam da pijem antidepresive jer se plašim nuspojava. Tokom ovog perioda od kada imam probleme mnogo sam čitala o tome, informisala se tako da mogu reći da prilično dobro razumem sve simptome (psihičke i fizičke) anksioznosti i napada panike ali to mi ne pomaže da ih prevazidjem. Osećam se kao da ću morati da provedem ceo život u strahu. Skoro svaki izlazak iz kuće mi stvara ogroman strah. Imate li neki savet za mene? Hvala

      Reply
      • May 21, 2021 at 12:22 pm
        Permalink

        Moj najiskreniji savet i preporuka da krenete na psihoterapiju.pomocice vam i ako zelite peporucicu vam eksperte za online rad

        Reply
        • May 21, 2021 at 3:44 pm
          Permalink

          Možete mi preporučiti, hvala.

          Reply
          • May 21, 2021 at 3:59 pm
            Permalink

            +381 60 6424672 viber whatsup i poziv ili mail kabinetagora@gmail.com objasnite problem dace vam specijalistu moj savet milica mitrovic ili ana mitrovic

          • May 21, 2021 at 6:08 pm
            Permalink

            Pozdrav
            Najbolje kroz psihoterapiju.ako zelite uputicu vas na online psigoterapeuta koji je strucnjak za mlade

  • May 19, 2021 at 8:41 pm
    Permalink

    Zdravo,moj decko i ja smo u vezi na daljinu.U pocetku je sve bilo lepo posle kao da se malo promenio,poceo je da mi zabranjuje da idem napolje,dok pricam s njim ne smem da se javljam nikom,govori uvek kako je on kao zrtva,zabranjuje mi da nekog imam na drustvenim mrezam osim porodice i njega,nekad pocne svadju bez razloga,krivi me za nesto nekoliko meseci,nekoliko meseci mi spominje to,i laze me iako znam istinu..i mnogo toga slicnog.Radi ono sto on ne zeli da ja radim njemu..Kao da me emocionalno zlostavlja..
    Ali ipak se volimo nekako..Da li mogu da ga izvucem iz toga,koje je resenje?

    Reply
    • May 19, 2021 at 9:01 pm
      Permalink

      postovana preporucujem koleginicu biljanu i njoj se obratite za savet i sugestije – kabinetagora@gmail.com Biljana bracni pishoterapeut ekspert za ljubomoru i slicne probleme

      Reply
  • May 18, 2021 at 7:58 pm
    Permalink

    Poštovanje, u vezi sam 9 meseci i moj problem je to što sam previše opsesivna. Ne mogu da izdržim bez partnera duže od par minuta. Gde god da sam i šta god da radim imam ga u glavi. A najteže mi pada kada on ode negde, npr. sa društvom. Generalno smeta mi kada ne daje meni svu pažnju. To je počelo da mi stvara veliki problem i ometa mi normalno funkcionisanje jer ne mogu ništa drugo da radim u tim situacijama. Hvala unapred

    Reply
    • May 18, 2021 at 8:05 pm
      Permalink

      Izvinite što sam zbrzala u prvoj poruci, što se detalja veze tiče nemamo nikakvih problema. Oboje smo previše ljubomorni pa se to i nekako sklapa ali moja opsesija naravno nije uzvraćena. Osećam da je moja potreba za njim patološka jer sam više puta radila razne stvari kako bi skrenula pažnju na sebe. Ne želim da na taj način uništim to što imamo jer slobodno mogu ds kažem da je on moja srodna duša. Naravno nisam mu rekla jer me je sram. Njegova reakcija ne bi bila problem jer znam ds me neizmerno voli, samo što evo do danas nisam ni sebi htela da priznam. Ako možete ds mi date neki savet, molim Vas

      Reply
  • May 16, 2021 at 12:09 pm
    Permalink

    Poštovani , imam 20 godina i od 2016 imam mnogo zdravstvenih problema , a uz to i depresiju i socijalnu anksioznost i oba traju i dan danas (nemam dijagnozu ali sam siguran da to imam , videćete u tekstu) . Te 2016 sam bez nekog razloga upao u depresiju i ostao bez životne vizije i želja za budućnost . Srednju školu sam završio kao odličan đak (s tim što moram reći da je škola bila relativno laka pa i nisam morao mnogo da učim) ,ali sam nakon srednje pauzirao godinu dana jer nisam znao koji bih fakultet upisao. Tih godinu dana pauze ništa produktivno nisam uradio , znam da sam tad imao priliku da odem kod doktora zbog zdravstvenih problema i mnogih simptoma koji mi otežavaju svakodnevne aktivnosti, međutim imam ogroman strah od teške dijagnoze i nisam otišao ni te godine . 2020. sam upisao fakultet nakon te pauze, međutim depresija se pogoršava kao i zdravlje , o socijalnoj anksioznosti tek da ne pričam . Sada sam došao do toga da ne mogu ni najlakše stvari da naučim jer prosto mi mozak i svest nisu prisutni u datom trenutku i nemam uopšte koncentraciju . Osim fakulteta i ostalog , muči me i autoskola jer mi baš loše ide i mislim da nikad neću položiti. Stalno kažem sebi e kad sve to završim otići ću sa spiskom svih simptoma kod doktora pa šta bude bude. Al uvek nešto iskrsne , a i čak kad imam priliku – ne odem. Što se tiče društvenog života imam par drugara koje jako cenim( i oni mene) i s njima sam opušten, ali čim pričam sa ljudima koje ne znam dobro ili ne vidjam često, mumlam nerazumljivo nešto , isto tako i kad pričam s devojčicama (što se retko dešava nažalost) . Sa majkom imam dobar odnos i ona želi da mi pomogne da izađem iz ovoga , ali kao što rekoh ja nemam petlju da odem kod doktora , a i dok odradim sve analize i dobijem upute, prodje čitava večnost . Sa ocem imam katastrofalan odnos otkad znam za sebe i odvratan je i prema meni i mami i sestri, ali mama neće da se razvede . Da se vratimo na emocije. Takodje, te 2016 kad je sve počelo, čini mi se kao i da sam potpuno izgubio emocije i desilo se par smrtnih slučajeva gde mi je stvarno bilo žao, ali ipak nisam osetio ni približno tugu kao što bih pre te 2016 nekako nije mi ni došlo do glave … Rekao sam Vam da neću da Vas davim sa simptomima , ali moram da navedem samo neke koje me najviše Koče i zbog kojih najviše gubim/nemam samopouzdanje. Ocajan zadah (naterao se nekako da odem do stomatologa, kaže da taj zadah nije uzrokovan dentalnim problemima tako da moram kod običnog doktora na dalje analize ,ali…), Uvek žestoko ispucale usne ,počelo je i opadanje kose , ponekad zamagljen vid, jak tinitus,… Veoma su mi mršave ruke i noge s obzirom da ne vezbam ,ali kad god sam probao da treniram imao sam te omaglice malopre spomenute i potpunu iznemoglost čak i nakon najlakših vežbi. Nemam samopouzdanja zbog loseg fizickog izgleda koji ne mogu da promenim vezbama jer mi je lose dok ih radim plus sam musliman u Beogradu i cesto mislim da ce me neko napasti ili vredjati cim mi cuje ime.Osim svega navedenog , pao sam skoro drugi put na vozackom ispitu uz komentar komisije da im deluje kao da ne upravljam ja vozilom i da nisam dovoljno opusten sto i jeste istina i sada razmisljam da odustanem od voznje pa mi tesko pada sto sam potrosio dosta novca na to, a ocigledno nisam u stanju da to zavrsim. Ukratko, svaki dan mi izgleda isto, pokusam da ucim , nemam koncentraciju , lezim i nerviram se, gledam u telefon nazalost ceo dan , muzika, sportski sadrzaj, podcasti,…Sve me boli, neraspolozen sam i preplasen, da odem kod doktora ne mogu iz gore navedenih razloga. Izvinite na predugackoj poruci i hvala

    Reply
    • May 16, 2021 at 4:36 pm
      Permalink

      postovani
      za neke stvari cete morati da nadjete snage ili bar problem d arazbijete na neke manej delove. npr potrebno je da krenete sa nekim vidom terapije, lekovi ili psihoterapija. ja sam uvek za psihoterapiju jer moze da vam da mnoge smernice. takodje je potrebno (kroz terapiju bi se videlo na koji nacin) da pocnete sa minimalnim postignucima. to je smernica za start

      Reply
  • May 16, 2021 at 11:52 am
    Permalink

    Poštovanje, imam 45 godina, razvedena već 8 godina, prošla pakao u bradu I duši niz godina posle, ali sam se izborila I pobedila! Konačno sam pronašla pravog partnera, sa kojim sam već 5 meseci u vezi, ljubav i međusobno razumevanje nas povezuju gotovo od prvog susreta. I on I ja osećamo isto. Ali on ima veliki problema sa proganjanjem od strane bivše žene, I dece (19 I 16 godina, devojočice), koje ga bukvalno izluđuju I maltretiraju, naročito ako znaju da je sa mnom. Imam mnogo strpljenja I razumevanja, jer znam koliko voli svoju decu, ali ne znam više kako da mu pomognem, šta da kažem I kakav stav da zauzmem. Bojim se da ga ne izgubim I da ne uništimo ono što ima svu perspektivu da bude ljubav I sreća do kraja života. Imate li neki savet za mene?

    Reply
    • May 16, 2021 at 4:33 pm
      Permalink

      moj savet vam je da pisete na ovja mail kabinetagora@gmail.com i da trazite termin i savetovanje kod Biljane ona je odlicna i specijalista za tu vrstu problematike.

      Reply
  • May 16, 2021 at 1:56 am
    Permalink

    Postovani
    Vec nekih mesec dana imam problem sa disanjem radio sam ekg snimak pluca i spirometriju sve je bilo u redu onda sam otisao kod psihijatra i dao mi je terapiju seroxat x 1 rivotril 1/4 ujutru i 1/4 uvece i eglonil sve je bilo okej prvu nedwlju i opet se vratilo otezano disanje i strah od gusenja borba za vazduh uzdisanje konstanto i osecaj gusenja kao i knedla u grlu kako da resim taj problem da ne mislim o disanju pocelo je mnogo da mi smeta. Hvala unapred

    Reply
    • May 16, 2021 at 9:20 am
      Permalink

      prewproucujem psihoterapiju online.ako yelite preporucicu vam kolege. a to sa disanjme cesto ima veze sa neodoljivom potrebom da se kontrolise nesto sto ne moze da se kontrolise. tako da treba da yamenite disanje sa pravim problemom i shvaticete poruku

      Reply
  • May 15, 2021 at 3:16 am
    Permalink

    Dobro jutro,
    Imam 18 godina i počeo sam da imam neke čudne probleme. Mnogo pričam sam sa sobom… Nije ono obično pričanje, kao kada nešto kupujute pa razmišljate koliko nečega da kupite. Već pričanje non stop… Nemam problem sa društvom, volim da upoznajem ljude, da pricam sa svima, da se druzim sa prijateljima. Ali svaki trenutak kada sam sam ja pričam sam sa sobom. Večeras mi se desilo to da sam prvi put čuo glasove, čujem glasove ljudi koje znam i svi govore moje ime. Vi ste prvi sa kim sam ovo podjelio…. Sta da radim…

    Reply
    • May 15, 2021 at 7:28 pm
      Permalink

      moj savet kod online ili jos bolej uyivo psihijatara ili psihologa. ako yelite uputicu vas na online i uyivo super strucnjake. oni ce porceniti sta je , moye biti i beyopasno i oybiljno

      Reply
  • May 14, 2021 at 12:25 pm
    Permalink

    Postovani
    Imam jedno pitanje posto ste strucnjaci, volela bih da cujem odgovor i od strucnjaka. Da li je moguce da zbog konstantnih tako da kazem negativnih emocija, moze doci do blage depresije i neke vrste anksioznosti(da ne generalizujem neurozu posto je uzroka mnogo, ali kazem kao jedan od uzroka za neurozu d amoze biti ovo) i kada covek to ne prepozna tacnije kada nije svestan da napravi balans izmedju pozitivnih (sreca, zadovoljstvo u bilo kojim aktivnostima kako bi skrenuli sa negativnog) i negativnih emocija (samo tuga) i nesvesno gura samo ove negativne a ne pita se da li treba sebe da ucini nekad i srecnim tj. da se okrene sebi, moze doci do razvoja depresije??

    Reply
  • May 14, 2021 at 3:39 am
    Permalink

    Poštovani,
    Od kako je počela korona skoro sve moje drugarice su se udale dobile decu ili su sada trudne, naravno da mi je drago ali osecam se usamljeno sve manje izlazim, ceo zivot sam nasmejana i pozitivna osoba sada retko kada se nasmejem, zelim da zivim zivot da uzivam kao nekada, ali kao da imam pritisak da i ja moram da se udam u što kraćem roku, sve vise vremena provodim sama, mislim da mi najvise nedostaje vise druzenja kao do pre korone, možda novo društvo trebam naći, ne znam.Sta da učinim da bi bila srecna i nasmejana kao nekada?

    Reply
    • May 14, 2021 at 7:55 am
      Permalink

      postovana
      jako tesko pitanje, moralo bi da se vidi detaljnije stase desava. ako zeltie online psihoterpaiju upiticu vas na kolege moje koji se bave zivtonim problemima. ima par opcija o kojima treba da se razislja, ali sve zavisi od vaser prirode okolnosti u mogucnosti

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *