4,212 thoughts on “Postavite pitanje

  • August 15, 2017 at 9:04 am
    Permalink

    Dobro Jutro!
    Imao sam dugu vezu i verenicu, to se raspalo 2014 krajem.. Nakon raspada iamo sam insomniju godinu i po. Doktori su mi dali antidepresive od kojih mi je bilo jos gore.. Prevaziso sam to. Ali kao posledica je ostalo: Nesigurnost u novo, samopouzdanje, nepoverenje, strah od istog. Od tada sam imao samo jednu avanturu, cesto blokiram i nespretan budem u flertu.. To je bas ukratko ima li nekog saveta kao prevazici to?
    Moram da napomenem da pre svega ovoga nisam bio takav sa zenama! Prijatelji o meni misle da sam jako pozitivan sto sam i bio, ali kada sam sam u cetri zid pocinjem da sumnjam i u to.

    Reply
    • August 15, 2017 at 9:07 am
      Permalink

      postovani Nenade
      samopouzdanje je sirok pojama a problem je sto razlozi s uuvek subjektivni koej bi mogli da obradimo samo prek oindividualne psihoterapije. tako da moja pomoc je mogucasamo kroz individualn irad, ak oste zqainteresovani mozete mi pisati i da zakazemo termin

      s psotovanjem
      Zarko

      Reply
  • August 13, 2017 at 11:37 pm
    Permalink

    Mama u našoj porodici bila je oduvek najveća žrtva, živeli smo svi zajedno sa roditeljima mog oca, gradila se kuća, dolazili rodjaci i školovali se kod nas, radila u državnoj firmi, izrodila četvoro dece. Iako uvek nasmejana, brižna, nikad da povisi ton ni na svoju decu u svim tim okolnostima stresa i nervoze, ja sam nekako uvek bila tu da pretprim kritike, da čak i batine dobijem od nje, doduše retko, ali i tada mi se činilo da je tražila razlog da to učini. U 10oj godini sam pokušala da se udavim nekom krpom, sećam se, stežući je oko vrata kao omču, a vrlo često (negde do moje 16., 17. godine) plakala sam netešno i govorila da sam ja kriva što se mama udala za tatu (u danima porodičnih kriza) jer je mama bila trdna sa mnom kada su se venčali. U braku imam problema i iako je činjenica – medicinski dokazana da moj suprug ima opsesivno kompulzivni poremećaj, koji se manifestuje kao patološka ljubomora i posesivnost, moja mama ipak traži krivca u meni. Pri vaspitavanju moje dece – traži način da mi spočita da neke stvari ne radim pravilno, da treba da se ugledam na drugu sestru (kako ona vaspitava decu). opšte, stalno moram da se nešto dokazujem, iako i tada ona će naći načina da mi, eto, iz najbolje namere i vrlo brižno kaže da tako i na taj način ne treba da radim stvari. Moji lični – privatni, porodični i profesionalni rezultatiuvek pokazuju rezultate visoko na lestvici i spadam u vrlo društveno priznatu osobu. Ipak, tu je uvek ono ali, što se mame tiče. U pogeldu druge dece i unučića – sasvim suprotna situacija. zato Vas ja sada pitam da li posle toliko vremena (punih mi je 45) treba potegnuti to pitanje direktno, bez obzira što znam da me čeka: sram te bilo, kako to uopšte možeš i da pomisliš???!!! Jer, iskreno da Vam kažem, već duže vreme me guši cela ta situacija.

    Reply
    • August 14, 2017 at 9:55 am
      Permalink

      pstovana
      suvise je ovo kratko da bih mogao da tvrdim, al imi se cini da postoji problem iz proslosti koji se i koji ce se provlaciti kroz ceo vas zivot ak one budete obratili paznju na formirani kompleks ( situacija iz proslosti i snazna emocija) koji se formirao i koji sada vodi “svoju polutiku”. problem se razresava kroz osvescivanje terapijskim radom tako da nije jednostavan niti lak proces. ako ste zeljni da resite problem mozete mi se javiit na mail i skajp pa da zakazemo termin.
      s postovanjem
      zarko

      Reply
  • August 13, 2017 at 9:17 pm
    Permalink

    Izvinite na smetnji, ali imam taj problem da konstantno moram da pricam sama sa sobom, To radim svakodnevno. Monolog koji vodim se odrzava gde god da se nadjem. Pricam o stvarima koje me okruzuju, o vremenu, skoli, bilo cemu sto mi padne na pamet. Zelela bih da prestanem, medjutim, ne znam kako. U poslednje vreme pocinje da me nervira i stvara nervozu. Bila bih zahvalna ukoliko biste odgovorili. Srdacan pozdrav.

    Reply
    • August 14, 2017 at 9:38 am
      Permalink

      postovana
      smer terapijskog rada zavisi do godina, obrazovanja zivota i okolnosti. ako zelite da poraidmo na tome mozete mi se javiti da zakazemo termin. ovako nista ne mogu da kazem osim da verovatn otaj monolog ili dijalog u glavi ima neku bitnu svrhu i zato se odrzava.

      Reply
  • August 12, 2017 at 8:57 pm
    Permalink

    Postovani!
    Zanima me zasto moj decko voli starije zene?
    Ostao je jos kao malo dete bez majke…..
    Da li nedostatak majcine ljubavi,brige,paznje kao I njene pojave uticu na to da se veze za starije zene?Njemu su 23 godine,meni preko 40!
    Jos da dodam da rado zaspi na mojim grudima I sa dojkom u ustima…
    Za svoje godine je jako zreo I ozbiljan kao da ima 30!
    Hvala!

    Reply
    • August 14, 2017 at 9:37 am
      Permalink

      postovana Orhideja
      moze a i ne mora da bude. neki ljudi jednostavno vole starije zene. ne mora da se psiholigizira svako ljutsko ponasanje i dovodi u vezu. ak ose vi lepo slazete uzivajte u ljubavi
      poz

      Reply
  • August 9, 2017 at 1:57 pm
    Permalink

    Veoma postovani Zarko. Poslednjih 7 meseci osećala sam se umorno i bezvoljno. Odlazim kod psihologa koji je misljenja da nisam u depresiji, vec sam jako nezadovoljna i neispunjena. Trazeci uzrok tvrdi da je problem u braku, da moj muž mene ustvari ne voli, što ja nisam mogla verovati. Od tada je u meni doslo do pucanja slike ili iluzije o pravoj, vecnoj ljubavi koje po mom misljenju ili ima ili je definitivno nema. Povremeno sam depresivna, osecam se jako lose i muci me razmisljanje u ovom pravcu: “Boze, on me ne ne voli, da li me je ikada i voleo?”- Osecam se tuzno i prevareno, ovoliko dugo zivim u zabludi, kako cu dalje bez ljubavi? “Ni ja njega vise ne volim?” – ko ce me sada opet sa svim mojim manama zavoleti i koga mogu ja posle njega da volim? “Moracemo da se rastanemo” – verovatno ce time biti resen problem mog nezadovoljstva. Ali zar posle ovoliko godina, gde cu sada, ne radim, nemam ljubavnika? Kako ce on to preziveti? Sta ce reci nasa familija, prijatelji, svi ce upravo meni dati krivicu, jer on je po svemu uvek bio mnogo dobar, ozbiljan, veran, mora da sam ja nasla nekog drugog. Mi smo jos uvek zajedno sa razmisljanjem da nigde nema idealnog, ne vidimo razloga zasto bi se rastali, nas odnos i nasa komunikacija su isto dobri kao i ranije, a ja sam spremna da se borim za opstanak braka, jer mi jako tesko pada da srusim godinama gradjeno porodicno gnezdo. Sasvim je moguce da pored njega osecam toplinu i sigurnost. Mada, ne znam kako cemo u tome uspeti ako terapeut ne pokusava da pomogne u trazenju resenja, vec resenje vidi jedino u razvodu. Nezavisno od toga, nas brak je i dalje dobar, ali ja se osecam lose. Druzim se, idem na fitnes, praktikujem Hata jogu, maksimalno sam u pokretu, ali od pre 2 meseca cesto imam trenutke slabosti u kojima osecam uznemirenost i strah od rastanka, osecam se beskrajno nesrecno i tuzno i onda dugo placem… Zasto se od tada osecam ovako lose, ima li izlaza? Trenutno jedino zelim da izadjem iz ovog stanja i da se osecam dobro, ali ne znam kako. Pomozite mi molim Vas!

    Reply
    • August 9, 2017 at 2:13 pm
      Permalink

      postovana
      imam puno iskustva u radu sa slicnim problemom jer je to veoma cesta stvar. ljubav se dovela u pitanje i nastaje vrtlog nesigurnosti i dozivljaja izgubljenosti. ako ste zainteresovani mzoete mi pisati preko skajpa pa da zakazemo vidjanje zarko.petrovic.cbt , na vasem porblemu treba raditi jer je problem veliki i realan.

      Reply
  • August 9, 2017 at 12:02 pm
    Permalink

    Bila sam 9 meseci u vezi sa starijim muškarcem. Naša komunikacija je bila loša. Njegovo ponašanje prema meni me je jako povređivalo. Često sam plakala. On je flertovao sa drugim ženama, ja sam bila ljubomorna. Da ne dužim. Pre 3 meseca smo se posvađali. Napravila sam scenu zbog jedne njegove prijateljice, on me udario i otišao. Javio se jednom emailom, ne da se izvini – da me ubedi da sam ja kriva za sve. Jako sam tužna zbog vremena, energije i emocija koje sam potrošila na nekog ko to uopšte ne zaslužuje. Ne mogu da prebolim i zaboravim. Ne znam više šta osećam. Prezirem ga i mrzim i besna sam, ali mi ipak nedostaje…

    Reply
    • August 9, 2017 at 2:15 pm
      Permalink

      postovana
      zao mi je st oprolazite krz ljutnju i patnju ali je bitno da zavrsite vezu koja nije dobra po vas. ako zelite da ubrzamo proces patnje i zaceljenja mozete mi se javiti pa cemo zakazati termin

      pozdrav

      Reply
  • August 8, 2017 at 9:49 pm
    Permalink

    Postovani
    Imam 20 godina i vec dugo me uznemiravaju misli o Bogu i vjerskim pitanjima.Takoder pijem lijekove 2 godine redovno bez prestanka.Sto se tice misli o Bogu uznemiravama me to da li on postoji ili ne.Pokusavam konstatno da nadjem odgovor na to osnovno pitanje koje me muci i da zavrsim sa mislima… Jako je neugodno i iscrpljujuce to sto me muci.
    Unaprijed hvala!

    Reply
    • August 9, 2017 at 2:36 pm
      Permalink

      moguce je da pricate o opsesivnom poremecaju, ali bih morao da popricam da bi video. mozda su ruminacije. ali u svakom slucaju sta bi bilo da Bog postoji a sta ako ne?

      Reply
  • August 6, 2017 at 4:08 pm
    Permalink

    Postovani, pitanje je,da se izrazim “neobicno”. Tema pokrenuta, bez nekog odredjenog povoda, i razloga. Kao i nazalost druge, te prirode. Koje su uostalom, i izazvale to nepoverenje moje, kao i sumnju.

    Ozenjen sam, 6 god. u braku. Na samom njegovom pocetku, supruga je ulila crv sumnje u mene. Zapocevsi pricu, o proslosti svojoj. U jednom trenu pitala me je, koliko sam partnerki imao pre nje, i dobila je iskren odgovor. Na moju zalost, uzvratio sam istim. Njen odgovor je, a to je i sustina pitanja mog Vama, je sledeci: “Nisam sigurna. Bilo ih je 5 ili 6.”. Na pitanje kako ne zna, posto je u pitanju mali broj njih, rekla je da zeli zaboraviti proslost. Zasli smo dublje u temu, i saznao sam, da je sa dvojicom imala bas kratke avanture. Sa jednim je bila samo jednu noc, pod manjom dozom alkohola u sebi, a sa drugim dva puta samo. Vise od 4 god. postavljam joj to isto pitanje, bez odgovora. Da bi na kraju stala, i kao bolje razmislila o tome, i opet “kao” setila se, da ih je ipak bilo 6. “Zaboravila je” partnera, sa kojim je bila u vezi oko 2 meseca.

    EPILOG: Nije zaboravila (gore navedene) dve avanturice, izuzetno kratke, i to jednu pod dejstvom alkohola, a zaboravila vezu, od dva meseca, i nije se setila iste, duze od 4 god. Molim Vas, recite mi, da li je to zaista moguce, i ako jeste, objasnite mi, kako?

    S duznim postovanjem, i unapred zahvalan.

    Reply
    • August 8, 2017 at 10:24 am
      Permalink

      iamm utisak da vasa partnerka zel ida vas zastiti i ona ona minimizira predjasnje veze i odnose, a da ste vi veoma nesiguran muskarac koij trazi informacije kako bi mogli da se nosite sa cinjenicom da je vasa partnerka imala i bivse.
      sta vam znaci broj ako vam kaze imala sam tridesetak seksualnih odnosa?
      sta je onda sanjom, a staje sa vama?
      ne precenjujte bivse odnose, ne podcenjujte odnos koji imate

      Reply
      • August 8, 2017 at 6:07 pm
        Permalink

        “iamm utisak da vasa partnerka zel ida vas zastiti i ona ona minimizira predjasnje veze i odnose”

        Da me zastiti? Zasto je onda uopste i zapocinjala prva tu temu? Ako navodno ima zelju da me zastiti od neceg, zasto je onda zapocinjala nesto, od cega sad zeli da me zastiti? Zar nije to kontradiktorno? I, sta konkretno podrazumevate, pod tim “minimizira”?

        Reply
        • August 8, 2017 at 6:12 pm
          Permalink

          to je moja pretpostavka, ja ne znam sta joj prolazi kroz glavu. minimizirati znaci umanjivati vrednost. a vidite sta imate sa njom, imate dobar odnos ako se ne varmada ste spomenuli, imate zajednistvo slazete se, to ce sve propasti ako i dalje insistirate. otece se kontroli i mozete postati ljubomorni i nesigurni.
          znajte muskarci i zene ne gledaju na seks na isti nacin.

          Reply
  • August 5, 2017 at 8:13 pm
    Permalink

    Tinejdžerka sam,imam 14 godina i jako sam usamljena. U ovim godinama je normalno imati neke poznate licnosti kao uzore,idole itd. Ja imam 2 idola i jako bih voljela da ih upoznam i imat cu priliku ali mi roditelji ne dopustaju. Pokusaka sam razgovarati sa njima mnogo puta ali nista. Svi moji prijatelji su me napustili,roditelji nisu tu kada su mi potrebni,nikada ne vodim razgovire sa njima jer me ne razumiju. Sada sve sto radim jeste sjedim u sobi i mastam o tome kako upoznajem svoje idole koji me bukvalno i drze na zivotu. Stalno mastam da su pored mene,da pricamo,da se zezamo… Jako sam usamljena,nemam nikoga bukvalno. U mom stanu stalno su svađe,dernjava,a ja kao djevojka u pubertetu,to ne mogu podnijeti i cestu izlazim iz stana i hodam po gradu placeci zbog svega sto mi se desava. Mozete li mi molim vas dati neki savjet? Hava unaprijed

    Reply
    • August 8, 2017 at 10:22 am
      Permalink

      pretpostavljam da ste razlivi intenzivnu mastu kao mehanizam koj itreba da vas zastiti od svadja i galama u kuci.moje misljenje je da ce se to srediti vremenom kako budete bili striji. ali predlazem da nadjete neko drustvo, ekipu gde mozete da se sklonite bolje je biti u kolektivnu nego sam i mastati po ceo dan

      Reply
  • August 4, 2017 at 12:57 pm
    Permalink

    Postovanje. Bio sam u vezi sa udatom zenom 3 godine. I ja sam u braku. Morali smo da prestanemo jer njezin je muz primetio neke stvari.
    Od tada se vidjamo jako retko, ali kada se vidimo ona obavezno pusti suzu ili zaplace. Nisam je nikad pitao zasto place.. Sta bih vase misljenje bilo?? Hvala

    Reply
    • August 4, 2017 at 1:03 pm
      Permalink

      najbolje je da je pitate zasto place. da vam akze ona.
      pretpostavljam zato sto se retko vidjate

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *