Poštovani, klikom na dugme, potpuno anonimno, možete postaviti pitanje u vezi bilo koje teme koja
je vezana za psihoterapiju. Odgovaram u najkraćem mogućem roku (u glavnom u roku od 5min. do
60 min.).
(Visited 59,818 times, 1 visits today)
Online Psihoterapija
Poštovani, klikom na dugme, potpuno anonimno, možete postaviti pitanje u vezi bilo koje teme koja
je vezana za psihoterapiju. Odgovaram u najkraćem mogućem roku (u glavnom u roku od 5min. do
60 min.).
Poštovanje
Iskreno, nisam sigurna koje bi pitanje bilo potrebno postaviti u mom slučaju.Idem psihologu oko godinu dana, koliko god problema imala( opsesivno-kompulsivne misli, depresija, visoka anksioznost, pretjerana introvertnost, uspješno dijagnostificiran HSP- preosjetljiva sam, čak i depersonalizacija neko vrijeme) svi oni se svode na samokritičnost.Razumijem sve, od uzroka, do posljedica.Radila sam i EMDR sa psihologom, ali kao da sam u začaranom krugu koji nema kraj.Rekli su mi, sve to oblikuju moje misli, i depresiju i sve ostalo.Nisu objasnili kako da prestanem.Vodim koliko toliko stabilan život, ali upropaštavam sve odnose sa ljudima, bježim od njih baš iz tog osnovnog straha, da im se neću dopasti.Psiholog je rekao da napredujem, ali ponekad mi se čini da je borba osuđena na propast.Postoji li efikasniji način za obuzdati to, samokritiziranje, jer ono je osnov svih mojih problema? Neko vrijeme budem dobro, a zatim umjerena depresija, povišena anksioznost, posao kuća, sve od istog straha, neću biti dovoljno dobra.
postovana Medina
da je tak oko sto vi pricate trebalo bi da vam bude bolje od svih vasih uvida, a zasto uvidi koje imate ne deluju moguce zat osto su sam oteorjska znanja i koncepti koje ne umete da primenite i aplicirate na vas zivot. kako t oizvesti ja vam ne mogu reci ovako jer je to nemoguce, samo mozemo kroz nas rad da pocnemo da trazimo gdeje problem i da ispravljamo u nadi da bi vas to dovelo do potpunog oporavka, ako vas zanima to mozete mi pisati poslacu vam uslove rada
Postovani,imam pitanje za vas. Naime,u vecernjim satima imam utisak da sam vise aknskiozna nego inace. To se manifestuje sa prisustvom nekog straha, straha koji ne mogu definisati. Osecaj kao da sam zbunjena,ja to kazem kao “kokoska u sumrak” 🙂 pogotovo ako je vise ljudi u mom prisustvu i kad pokusavam da vodim konverzaciju sa vise njih. Sve je ok,pomno pratim,razgovaramo ali nekako imam utisak da je tad u meni doza nekog straha. Npr padne mi na pamet misao “zaboravices da pricas” ili “tvoja recenica nece imati smisla” mislim trudim se da ne analiziram te “pretpostavke” iako one u tom trenutku zvuce strasno. Naravno tu su prisutne i misli “sta ako dobijem napad histerije” itd. Inace sam u 6om mesecu trudnoće i cesta tema za razgovor je naravno trudnoca. Moje pitanje je sta je to sto me cini zbunjenom,sto izaziva u meni neku dozu straha,plasim se neceg lebdeceg,ne znam cega konkretnog sto dalje izaziva misli gore navedene? I cim ujutru ustanem,sve je super,ali noc je nekako “cudna” ponekad. Hvala unapred ☺️
pretpostavljam da je u pitanju gubitak kontrole, strah kako cu i da li cu moci koji se manifestuje kroz misli koje govore o lupetanju i neprimerenom ponasanju. i ak oje to u pitanju sledi, a kako to da promeni. ja mogu da pomognem kroz indiviualni rad, kako sami to je vec kroz citanje dobrih (mojih 😉 ) tekstova i gledajte video materijale na yt
Dobar dan. Preko nam je potrebna pomoc zato vam se obracam. Decko i ja smo zajedno godinu ipo dana, a od nove godine i zivimo zajedno. Pronasla sam osobu svog zivota, a isto smatra i on. Medjutim postoji problem koji nam ne dozvoljava da nastavimo dalje, vec se vrtimo u krug. Kako sam iskrena, volim ga, i ne zelim da ista krijem ispricala sam mu sve o mojoj proslosti. Dosta puta smo dolazili do te teme ali nisam imala snage da mu sve priznam. Krupnija sam osoba, ne bas lepa. Od malena sam se osecala odbacenom gde god da se pojavim. Nikad nisam imala prijatelja a cak ni podrsku porodice. Kako sam iz malog mesta dosla na skolovanje u veliki grad ocekivala sam bar tu da budem prihvacena, medjutim isto. Odnos sa roditeljima nikakav. Tada sam, kao tinejdzer, krenula u potragu za momkom koji ce mi biti oslonac i podrska. Bila sam nepripremljena za veliki grad, malo i priglupa, nije mi bilo jasno kako funkcionisu odnosi, i slicno. Tako sam se sprijateljila sa devojkama koje su bile popularne na neki nacin. Prihvatile su me. Medjutim one su bile lose osobe, lake devojke. Ja to nisam razumela. Obratila sam se njima za pomoc kako to funkcionise muski svet, imala sam momka, nije islo, drugog, opet ne ide. Ne znam o cemu se radi. Od njih dobijem savet da je muskarcima bitan sex. Tako krenem potpunom pogresnim putem. Upoznam nekog, on mi naprica price ja poverujem, pruzim mu sex na pocetku i on me otkaci. To se desilo vise puta. Mnogo sam bila zbunjena, nisam znala sta da radim niti sta se desava. Kada sam upoznala sadasnjeg decka kao da sam se ponovo rodila. Pocela sam da shvatam kako svet funkcionise, da sagledam situaciju, da se odbranim. Naucila sam da cenim sebe, a to ranije nisam znala. Decko je svestan svega, medjutim cesto razmislja o tome sta je bilo pre njega. On devojku gleda kao nevino bice, onda je saznao to, i razocarao se. Ja mu odgovaram po svakom pitanju, ali ga muci to sto sam imala seksualne odnose i pre njega, i sto nisam znala da se oduprem vec sam slepo verovala i ponela se glupo. Kada mu padne to na pamet postaje besan, gleda to kao da sam radila tog trenutka, pokusava da poveze moju licnost sada sa tim sto se desavalo. Zelimo to da prevazidjemo, da on shvati da sam ja sa njim, da bih mu dala zivot i da me ne zanima ni jedan drugi muskarac. Da je to bilo pre njega, da sam bila naivna i priglupa, i da sam uz njega naucila mnogo. Kako pomoci ovoj situaciji? Na koji nacin voditi razgovor? Zasto njemu to pada na pamet na taj nacin, a svestan je ko sam sta sam i cenimo i volimo jedno drugo? Zelim da mu pomognem. Hvala puno na pomoci.
S postovanjem
Rade i Jelena
postovana t oej vise radetov neg ovas sproblem, trebalo bi on da potraz ipomoc i da porazgovara sa nekim.
nemojte da se pravdate jer cete pogorsati stvar, ako se stidite i kajete sta je bilo pre radeta to je vase a ne njegovo. tak oda on moze samo da se slozi.
tako da je bolje da se on javi nego vi za pomoc
Postovani,
Od prije par mjeseci nalazim se u stanju depresije i anksioznosti. Bio sam kod psihijatra, pri cemu sam ga upoznao sa cinjenicom da sam pio Amizol 20mg prethodna 4 mjeseca po preporuci urologa a zbog problema sa besikom. Propisao mi je sledecu terapiju: Clonasepam pola tablete ujutru i jedna uvece + Trittico Retard jednu trecinu uvece. Pomenutu terapiju pio sam 20-ak dana i kako nisam imao osjecam da mi se stanje poboljsava obratio sam se drugom psihijatru, kog sam upoznao sa terapijom koju sam koristii a koju mi je propisao prvi psihijatar. Drugi psihijatar mi je prepisao terapiju: Bromazepam po 1.5mg ujutru i uvece + Flunisan 20mg uvece. Nakon 5 dana koriscenja ove terapije, znaci depresije su jos izrazeniji uz pojacanu paranoju, nemir, crvenilo. Posmatrajuci iz ove perspektive, uvidjam da je prva terapija imala mnogo bolji efekat na mene pa me interesuje da li smijem prestati sa uzimanjem terapije koju mi je propisao drugi psihijatar i vratiti se na terapiju koju mi je prepisao prvi.
Kod paihijatra pa sa njim o tome.ja se nw bavim farmakoterapijom
Postovani,
vec neko vreme sumnjam da moj suprug ima homoseksualne sklonosti, u sta sam se donekle i uverila videvsi poruke koje je slao drugom muskarcu. Kad sam mu saopstila da znam i trazila konkretan odgovor, rekao je da ne zna zasto je to uradio, da je mozda razmisljao o tome, ali da to nikad ne bi konkretizovao. U nasem braku sve funkcionise prilicno dobro osim intimnih odnosa koji su veoma retki, svega tri-cetiri puta godisnje. Pri tome on uporno tvrdi da on nije izgubio interes za mene, ali nista ne radi da to promeni. Kako da se postavim u ovoj situaciji, zelim sacuvati brak, a i on to zeli, ali ne znam kako da se nosim sa tim
kompleksno pitanje na koje nema jednsotavan odgovor. zavisi od puno stvari koje bi kroz rad nas i seanse mogli da razradimo
ali ukratko, ne pravite haos od braka, ako zelite odnose dogoovrite se bar 2 put mesecno
Ljubavna dilema – da li hemija može vremenom da se stvori i da li je bitnije biti sa nekim u vezi zbog fizičko-strastvene želje ili zbog intelektualno-emotivne povezanosti?
Odabrati jednog ili pobeći od obojice?
Prvi muškarac je par godina mlađi od mene, dobra osoba i za svoje godine jako sposoban i zreo, sportski tip, odgovoran, zdrav, fizički jako privlačan, između nas dvoje postoji jaka hemija i nije pre mene imao puno devojaka ali hemija je na visokom niovu. Postoje određene emocije i nežnost i strast. Nažalost, na intelektualnom planu se ne razumemo i ne dopada mi se njegov društveni krug.
Drugi muškarac je oko deceniju stariji od mene. Neobičnog izgleda, doduše ne toliko privlačnog fizičkog izgleda jer nije sportski tip već umetnički. Ima ukusa, emotivan, nežan, romantičan, neobičan. Jako uspešan i socijalizovan. Pun interesantnih priča i na intelektualno-emotivnom nivou se jako slažemo i razumemo ali sa moje strane ne postoji snažna fizička želja kao u prvom slučaju. Više je to želja za razgovorom i pažnjom i osećam da bih kao ličnost uz tu osobu rasla.
postovana
to ce najvise zavisiti od vasih sposobnosti, zelja tendecija i KARAKTERA…da bi se to videlo mora da se udje u individualn irad i onda bi samo isplivalo staje za vas. takdoej mozete polako, bez naglih skokova voziti pricu pa cete videti u kom smeru idete..kazce vam se samo vremenom
Kako prestati traziti krivca u sebi za raskid veze od godinu i po dana,pritom partner ne zeli pomirenje uprkos tome ja uporno trazim krivca u sebi i ne mogu da prestanem to da radim?Neprestalno mislim o tome i padam u depresiju iako sam pokusala sve,pristala na sve,nazalost je kraj.
postovana pitanje je jednostavno a odgovor je jako kompleksan, zavisi od svih stvari koje su se desavale i vasih karaktera. posto nista od toga ne znam, ne mogu nikakav ni pametan odgvor da dam.
evo jednog glupog odgovora al iistinitog:ako ste mladi, trpite i procice.
ako zelite pametan i dubok odgovor mozete ga dobiti samo kroz individualne seanse gde bi mi pruzili sansu da upoznam vas, njega i vas odnos pa bi onda mogli da zakljucujemo bilo sta.
izvinjavam se sto ne mogu nista pametnije da kazem
Pozdrav
Vec par godina imam problem sa anksioznoscu i opsesivno-kompulzivnim poremecajem-dermatilomanijom , koja kako sam starija sve vise i vise utice na moj zivot.Bila sam.kod psihijatra koji mi je prepisao zoloft tablete , koje mi nisu bile od neke pomoci , i prestala sam da ih uzimam.U pitanju je patoloski strah buducnosti , toliki strah da me cesto paralise.A uprovo taj strah je jedan od okidaca za dermatilomaniju.Ranije sam donekle uspijevala da stvari drzim pod kontrolom , medjutim u zadnje 3 godine imala sam mnogo stresnih i traumaticnih dogadjaja sto moze biti jedan od razloga pogorsanja.
Mene zanima da li moj problem resiv , jer iskreno ovo za mene predstavlja jako veliki izazov, i da l’ mogu da ocekujem napredak i poboljsanje ukoliko se odlucim za psihotrapiju.
postovana
bicu iskren a istovremeno vam necu otkriti nista snovo, naime psihoterapija je verovatno ejdna od najupsesnijih stvari koje mozete daradite vezano za okp, ali istovremeno kao st osvi majstori nisu isti tako ni svi psihoterapeuti nisu specijalizovani za okp. takodje nije samo ni do terapeuta vec i do onog ko ima problem, pa tako pre pocetka rada ja ne mogu znati koje s uvase sposobnosti da upijete i osvestite sustinu problema, a zatim i koje su vase sposobnosti da udjete u kostac sa problemom…trpljenje, volja ranije iskustvo sve su to faktori koji ce dodatno uticati.
ako ste spremni da poboljsate vase psihocko stanje imate moj kontakt pisite pa ako cena i uslovi rada odgovaraju uskocicemou brobu
s postovanjem
Poštovani,
Ne znam kako da Vam detaljno objasnim problem moje mame, ali potrudicu se da me sto bolje razumete, kako bih ja dobila sto bolji odgovor.
Naime, pre 5 godina joj je umro brat za koga je bila veoma vezana, nije tada pila lekove, ali je nakon tacno godinu dana pretrpela stres, na vreme smo reagovali, pila je neke lekove kratko, sta joj je vec prepisao prishihatar i to je proslo. Vise nije imalo potrebe za tim.
Vec neko vreme ( ne znam tacno od kada) primecujem da jednom u 7 ili 10 dana se “malo prebaci”, pocne da prica kao da je pijana (najbolje tako da Vam kazem), malo da zavrce jezik. I promena je vidna nama, njoj ne.
To otprilike traje par sati, i posle toga sve u redu.
Nije mi jasno nista. Kazu mi da ne panicim bezveze, da je zena u godinama i da je to sve donekle normalno, ali sta znam.
Unapred hvala.
Pozdrav.
Postovanje
Nista ne mogu da vam kazem. Ali oretraga prvo kod lekara opste prakse pa na detaljnije pretrage.posle toga i na kraju kod psihijatra
Postovani,kako pomoci bliskoj osobi koja ima OKP i muce je prisilne misli? Govoriti joj da misli pozitivno ne pomaze, vec stvara nervozu.
Hvala
moje misljenje je da ej jedina prava pomoc ubediti ih da krenu kod dobrog psihoterapeuta koji zna da radi sa opsesijama, do sada nisam cuo ni za sta drugo delotvornije