4,212 thoughts on “Postavite pitanje

  • August 25, 2018 at 12:52 pm
    Permalink

    У последње време моја супруга доживи сексуални врхунац само када идем најдубље што могу и када јој тепам “мићо” а некада (пре годину две) то није било потребно…то “мићо” сам чуо од њеног колеге како тако ословљава све колегинице,а што се тиче дубље пенетрације у вагину …сумњам да је доживела већи(дужи ) пенис када ме варала па сада тражи да понови тај осећај…
    Да ли грешим и неоправдано сумњам у верност своје изабранице?
    Хвала.

    Reply
  • August 24, 2018 at 5:05 pm
    Permalink

    Postovani,
    Imam sestricinu 21 godinu i bas sam uplasena za nju. radi se o tome da se nicim ne bavi ne druzi snikim, sedi u sobu i niko ne zna sta radi, ja kao tetka nemam prava da se mesam zato trazim pomoc od nje roditelji oci gledno ne dopiru do nje jel i ona sama ili ne zna sta hoce ili zna a ne sme da pokusa posto je mnogo plasnjiva , tremaros stodn=ljiva i slabo prica. Zavrsila je srednju skolu, pauzirala godinu dana i upisala istoriju, ali je vec u prvom semestru odustala, ja mislim pre svega zbog njenog straha, a i i za taj period boravka na fakultetu se ni sa kim nije druzila.ranije je cesto dolazila kod mene i maltene se druzila samnom pricale o svemu a sada da me ne vidi. ne dolazi retko kad kad je pozovem ima razloge da ne dodje (sedi sama u sobu). Kad mojoj sestri njenoj majci kazem zasto nesto ne preduzme ona kaze da ja imam nesto protiv nje ( sestricine).
    Ja se nisam udavala, dece nemam, od kako se rodila sve sam joj posvetila i vreme i sebe verujte nije problem u tome sto me sad preskace nego sto se zatvorila u sebe, ona sad najvise treba da se krece i druzi a ne da provodi vreme zatvorena u sobu, ne prihvata nikakvu pomoc niti predlog. unapred hvala.
    Veoma zabrinuta tetka.

    Reply
    • August 24, 2018 at 6:43 pm
      Permalink

      postovana
      ako imate “tajni pristup” i mogucnosti mozete joj proslediti moj sajt ili sajt bilo kog mog ddrugog kolege i da je ohrabrite da se objavi

      Reply
  • August 22, 2018 at 8:52 am
    Permalink

    Postovani,vec neko vreme sam anskiozna i trudim se da prihvatim ti svoju anksioznost. Naime,tu je sve prisutno,od napada panike,straha,okp poremećaja,i tako se sve smenjuje. Nedavno sam iz cista mira dozivela napad panike dok sam setala,osetila sam “labave noge” i osecaj kao da cu pasti u nesvest,umreti.. naravno bila sam pribrana i govorila sebi da je to sve samo strah,i nastavila dalje. Proslo je sve ali je taj neki ritam osecaj i dalje bio tu neko vreme. Moje pitanje glasi da li uvek da se bavim tim prihvatanjem kao metodom izlečenja da tako kazem,jer imam problem,izbegavam neke vece skupove,drustvo,iz razloga jer stalno mislim da ce se desiti nesto ruzno. Ako putujemo uvece kada je moja anksioznost najizraženija stalno se usput secam i pravim neke katastroficne slike sta se moze desiti. Setim se npr poznanika koji su tu ziveli pa nisu mediji zivima vise,ili mislim sta ako mi se sad nesto pojavi ispred itd. Trudim se da sve to shvatam kao strah iako se non stop misli smenjuju. Budem dobro,bas dobro jer shvatim sustignu,pa onda potonjem malo. I tako u krug. Zanima me da li je ta moja metoda prihvatanja senzacija straha i ruznih misli a ne vezanje ok,i sta mi bi preporucujete? Kad mi bude tesko ja upalim vas yt kanal i sve iz početka. Hvala unapred

    Reply
    • August 22, 2018 at 10:29 am
      Permalink

      postovana
      prihvatanje je kako se nosim sa simptomom, ali simptom je posledica unutrasnjeg konflikta sto znac ida bi trebalo da pocnete da radite na sustinskom problemu. pitanje je kako se radi na pravom problemu, e to je najbolje kroz psihoterapiju. pa tak oje preporuka najbolja da se javite pa ako uslovi rada i cena odgovaraju da krenemo sa radom

      Reply
  • August 17, 2018 at 5:10 pm
    Permalink

    Zdravo svima.imam problem vec 6god sa OKP.u zadnje vreme mi se stanje pogorsalo rituali su cesci i jaci i to pocinje i na sitne stvari da radnje radim neke rituale sam uspela da odklonim ali se pojavljuju novi.sto je najgore pocela sam i da se unapred plasim kad neki ritual treba da obavim jer toga nije bilo pre.nesmem da idem nigde dalje od svog grada ni na more ni u neki grad jer se plasim ako me tera da obavim radnju a nisam uspela misli ce da me muce dugo nekad traje danima i nedeljama.slusala sam doktora psihoterapeta Zarka Petrovica i on savetuje da se kompulzije izostave i prepustiti strahu.nemam hrabrosti da to uradim jer se plasim tog straha jer kod mene prelazi u paniku.molim nekog ko ima isti problem da mi kaze sta da radim jer ovako nemogu vise jer je sve gore.naravno uzimam terapiju lekova i bila sam na psihoterapije pre 4god mozda je bilo lakse al se nisam izlecila.hvala unapred.

    Reply
    • August 17, 2018 at 11:25 pm
      Permalink

      Taj Zarko Petrovic cak nije ni doktor, znam zato sto sam psiholog ali ne umanjuje istinu koju sam rekao. Probajte i videcete da moze, da kompulzija ne mora da se odradi, da ce doci do porasta tenzije a onda do smanjenja a onda u najboljem slucaju i do popustanja skroz

      Reply
  • August 17, 2018 at 3:02 pm
    Permalink

    Postovani,tesko mi pada razvod jer sam ja uzrok zbog kog je doslo do njega. Ne mogu sebi da oprostim. Razocarala sam sebe i sve oko sebe.

    Reply
    • August 17, 2018 at 3:08 pm
      Permalink

      Onda ja ne mogu da vam pomognem jer je glavni moj alat razgovor

      Reply
      • August 17, 2018 at 4:00 pm
        Permalink

        Citajuci prethodne postove, prilicno sazeto sam Vam se obratila za savjet. Naime, bila sam u braku 3 god. Naravno, volim ga,kao i on mene. Imamo dijete. Medjutim,vremenom sam ga upoznavala i shvatala da on nije ono sto sam ocekivala od njega. Ja sam neko ko bezuslovno pruza ali i trazi ljubav i paznju. On ne. Materijalista je i misli ako smo novcano obezbijedjeni da je to svrha braka. Cijenim to, naravno, ali, zena sam. Potrebna mi je paznja. Da me nekad pomazi, poljubi. Radio je to ali samo kada smo bili intimni. On je glava porodice i pita se za sve, sto se tice domacinstva pa i mog, zenskog dijela, tipa kuhinja, sta da obucem ja, sta dijete….Nikada kao porodica nigdje nismo izasli, otisli. Samo mi je setnja sa njim dovoljna bila jer sam cesto gledala porodice kako setaju a on sa nama nikad. Prigovarala sam mu ali su to za njega bile gluposti. Postovala sam njegove roditelje, rodbinu…izlazila sam.im i previse u susret. Bukvalno sam radila sta mi kazu a ne ono sto zelim. Da skratim. Srela sam muskarca koji mi je pruzio paznju i upustila se u kratku romansu za koju je saznao. Naravno, izbacio me iz kuce i svima rekao sta sam uradila. Nikad, ali nikad nisam ni pomislila da to nekom uradim, ali valjda sam zudila za paznjom, sto je njemu apsurd kad pokusam.da mu objasnim.zasto sam to uradila. Svi su mi okrenuli ledja. Njegova porodica ne zeli da cuje za mene. Medjutim, on je sada uz meme, dijete je kod mene. Kod nas je svaki dan. Sve je isto kao u braku ali za to nimo.od njegovih ne zna. Zaprijetio mi je da cutim. Finansira mi stan i sve ostalo. Naravno, po.cijenu da zna svaki moj koraj, da ostavljam svaki poziv, poruku, da se sekundarno javljam i da dijete ne vodim.kod roditelja ( a oni su ga podigli) jer se zakacio sa njima. Sve to mi je.previse al ipak sam pristala jer ga i volim i mrzim, i osjecam ogromnu krivicu. Cesto sanjam njegovu porodicu, patim dosta za njima iako mi nisu pruzili sansu da se ispravim. Ja i dalje vodim racuna o njemu ali nekad mi je sve ovo tesko. Kao da sam u zacaranom krugu. Mnogo mi je naskodio otkad je saznao za romansu,mnogo. Godinu dana je proslo od razvoda a ja se osjecam kao da sve vise tonem. Ne mogu sebi da oprostim sto sam unistila porodicu a bijesna sam sto mi po prvi put nisu pruzili sansu da se iskupim za sve. Uvijek sam bila uz njih, a sad pljuvaju po meni. Tesko mi sve pada.

        Reply
      • August 17, 2018 at 4:05 pm
        Permalink

        Citajuci prethodne postove, prilicno sazeto sam Vam se obratila za savjet. Naime, bila sam u braku 3 god. Naravno, volim ga,kao i on mene. Imamo dijete. Medjutim,vremenom sam ga upoznavala i shvatala da on nije ono sto sam ocekivala od njega. Ja sam neko ko bezuslovno pruza ali i trazi ljubav i paznju. On ne. Materijalista je i misli ako smo novcano obezbijedjeni da je to svrha braka. Cijenim to, naravno, ali, zena sam. Potrebna mi je paznja. Da me nekad pomazi, poljubi. Radio je to ali samo kada smo bili intimni. On je glava porodice i pita se za sve, sto se tice domacinstva pa i mog, zenskog dijela, tipa kuhinja, sta da obucem ja, sta dijete….Nikada kao porodica nigdje nismo izasli, otisli. Samo mi je setnja sa njim dovoljna bila jer sam cesto gledala porodice kako setaju a on sa nama nikad. Prigovarala sam mu ali su to za njega bile gluposti. Postovala sam njegove roditelje, rodbinu…izlazila sam.im i previse u susret. Bukvalno sam radila sta mi kazu a ne ono sto zelim. Da skratim. Srela sam muskarca koji mi je pruzio paznju i upustila se u kratku romansu za koju je saznao. Naravno, izbacio me iz kuce i svima rekao sta sam uradila. Nikad, ali nikad nisam ni pomislila da to nekom uradim, ali valjda sam zudila za paznjom, sto je njemu apsurd kad pokusam.da mu objasnim.zasto sam to uradila. Svi su mi okrenuli ledja. Njegova porodica ne zeli da cuje za mene. Medjutim, on je sada uz meme, dijete je kod mene. Kod nas je svaki dan. Sve je isto kao u braku ali za to nimo.od njegovih ne zna. Zaprijetio mi je da cutim. Finansira mi stan i sve ostalo. Naravno, po.cijenu da zna svaki moj koraj, da ostavljam svaki poziv, poruku, da se sekundarno javljam i da dijete ne vodim.kod roditelja ( a oni su ga podigli) jer se zakacio sa njima. Sve to mi je.previse al ipak sam pristala jer ga i volim i mrzim, i osjecam ogromnu krivicu. Cesto sanjam njegovu porodicu, patim dosta za njima iako mi nisu pruzili sansu da se ispravim. Ja i dalje vodim racuna o njemu ali nekad mi je sve ovo tesko. Kao da sam u zacaranom krugu. Mnogo mi je naskodio otkad je saznao za romansu,mnogo. Godinu dana je proslo od razvoda a ja se osjecam kao da sve vise tonem. Ne mogu sebi da oprostim sto sam unistila porodicu a bijesna sam sto mi po prvi put nisu pruzili sansu da se iskupim za sve. Uvijek sam bila uz njih, a sad pljuvaju po meni. Tesko mi sve pada.

        Reply
        • August 17, 2018 at 4:13 pm
          Permalink

          Postovana
          Treba da se vidi sta je razlog sto tonete i zasto je sve gore i gore.ako muzu ne oprastate zanemarivanje morate dalje.ali to bi videli kroz individualni rad

          Reply
  • August 17, 2018 at 12:43 pm
    Permalink

    Poštovani, imam 20 godina i prva sam godina fakulteta. Ostala su mi 3 ključna ispita kako bih prešla na drugu godinu. Poslednjih mjesec dana osjetila sam ogromnu nervozu što je očekivano, ali nisam više ona stara. Puna sam negative i imam strah od neuspjeha. Znam da me u životu čekaju mnogo teži izazovi ali trenutno sad samo želim da ovaj period sa ispitnim rokovima prođe. ponekad imam osjećaj da me ništa ne može obradovati.

    Reply
    • August 17, 2018 at 3:09 pm
      Permalink

      Sigurno ce proci ali da li ce proci na nacin na koji vi zelite ne moze da se zna. Vase je da date sve od sebe e kako bi polozili

      Reply
  • August 13, 2018 at 7:50 am
    Permalink

    Postovani, imam problem sa anksioznoscu. Nisam jos otisla kod psiholog jer se plasim da cu prilikom zaposljenja imati probleme zbog F dijagnoze. Studiram socijalni rad i mislim da me niko ne bi zaposlio ako imam psihicki poremecaj.

    Reply
    • August 13, 2018 at 7:55 am
      Permalink

      Postovana
      Zavisi od dijagnoze ali u sustini vas poslodavac ne bi trebalo da ima uvid u zdravstveni karton.

      Reply
  • August 5, 2018 at 1:23 pm
    Permalink

    Postovani pre 15 dana mojoj drugarici je poceo da se udvara jedan gospodin. Bio je zaista fin i kulturan i na izgled “normalan” medjutim posle par dana ona mi ispricala da joj je on rekao da pati od napada panike i anksioznosti i da mu se to pojavilo nakon dozivljenog stresa. Njihova prica se nastavila jos nekoliko dana, uz njegove stalne pozive, kontrolu “gde si? Sta si? Kod koga si? Kod koje drugarice? I ako je u njenom zivotu bio prisutan svega nekoliko dana. Uz to joj je rekao kako dve godine nije bio nisakim i kako je ona ljubav njegovog zivota i kako je voli najvise na svetu. Meni je to bilo malo smesno s obzirom da smo mi odrasli ljudi a ne deca i da taj covek ima 45 godina. Posle tacno 15 dana, moja drugarica je prekinula sa njim. Jer nije mogla da istrpi te njegove “napade”. To izgleda odprilike tako sto kada padne mrak on je zove na telefon i pocinje da prica o njegovoj bivsoj devojci i kako je izgubila bebu i kako je on predobar covek i kako njega svi vole i on trenira decu i svima pomaze i on je toliko dobar a stalno je bolestan. Kada je resila da sa njim prekine on se slozio. Medjutim od sutradan krece agonija. On je non stop zove na telefon. Non stop salje poruke ne prihvata da su prekinuli, on je umislio kako ona njega voli najvise na svetu i kako je sto posto neko ucenjuje i da je ona zato prekinula sa njim. Dok sa njim na lep nacin prica on je moli da joj pomogne da ne skrene sa pravog puta da je sigurno djavo u nju usao, kada sa njim nece, a kada je drska i bezobrazna on je grub i preti. Do sada nijednom nije nasrnuo na nju, ali je nju jako strah i boji se da ko zna kakve misli njemu mogu doci. Da li je on zaista neki manijak ili sta je to? Sa tim covekom i kako da ona postupa?

    Reply
    • August 5, 2018 at 2:46 pm
      Permalink

      nekea prijavi policiji uznemiravanje obavezn o iresice se

      Reply
  • August 5, 2018 at 12:40 pm
    Permalink

    Postovani pre 15 dana mojoj drugarici je poceo da se udvara jedan gospodin. Bio je zaista fin i kulturan i na izgled “normalan” medjutim posle par dana ona mi ispricala da joj je on rekao da pati od napada panike i anksioznosti i da mu se to pojavilo nakon dozivljenog stresa. Njihova prica se nastavila jos nekoliko dana, uz njegove stalne pozive, kontrolu “gde si? Sta si? Kod koga si? Kod koje drugarice? I ako je u njenom zivotu bio prisutan svega nekoliko dana. Uz to joj je rekao kako dve godine nije bio nisakim i kako je ona ljubav njegovog zivota i kako je voli najvise na svetu. Meni je to bilo malo smesno s obzirom da smo mi odrasli ljudi a ne deca i da taj covek ima 45 godina. Posle tacno 15 dana, moja drugarica je prekinula sa njim. Jer nije mogla da istrpi te njegove “napade”. To izgleda odprilike tako sto kada padne mrak on je zove na telefon i pocinje da prica o njegovoj bivsoj devojci i kako je izgubila bebu i kako je on predobar covek i kako njega svi vole i on trenira decu i svima pomaze i on je toliko dobar a stalno je bolestan. Kada je resila da sa njim prekine on se slozio. Medjutim od sutradan krece agonija. On je non stop zove na telefon. Non stop salje poruke ne prihvata da su prekinuli, on je umislio kako ona njega voli najvise na svetu i kako je sto posto neko ucenjuje i da je ona zato prekinula sa njim. Dok sa njim na lep nacin prica on je moli da joj pomogne da ne skrene sa pravog puta da je sigurno djavo u nju usao, kada sa njim nece, a kada je drska i bezobrazna on je grub i preti. Do sada nijednom nije nasrnuo na nju, ali je nju jako strah i boji se da ko zna kakve misli njemu mogu doci. Da li je on zaista neki manijak ili sta je to? Sa tim covekom i kako da ona postupa?

    Reply
    • August 5, 2018 at 2:46 pm
      Permalink

      nekea prijavi policiji uznemiravanje obavezn o iresice se

      Reply
  • August 4, 2018 at 10:30 am
    Permalink

    Poštovani,
    Imam jedno pitanje. Naime, pre nekih 3, 4 meseca, počeo sam da dobijam neku nelagodnosti kad god moja devojka izlazi negde s društvom, posebno uveče kasno npr. Ne znam zašto, jer to nije bilo tako do pre tih 3, 4 meseca, a zajedno smo negde oko 2 godine. Kao klasičan primer, navešću šta mi se desilo juče. Toliko sam se uspaničio da je počelo srce da mi kuca ubrzano (95 otkucaja u minuti, mereno) i dobio sam neki osećaj bezvrednosti. Uz to, umalo da mi i suze krenu, ali sam uspeo da se suzdržim.
    E sad, ja NE želim da bude ovako. Naprotiv, ja je i teram da se druži, ne želim da joj branim ništa, jer svako ima pravo da se druži i ima svoj život van veze, te me zato muči ovaj osećaj. Njoj to nisam rekao do sada, jer nisam siguran kako bi odreagovala.
    Mislim da nisam posesivan (ispravite me ako grešim), jer uopšte nemam problem s ljubomorom i verujem joj stopostotno. Poznajem joj i društvo, koje čine pretežno rođaci, tako da sam siguran da tu nema ničeg. Upravo zato se i čudim zašto mi se ovo dešava, bilo da je to muško ili žensko društvo.
    Uz to, mi se i ne viđamo tako često, pa možda je i to jedan od uzroka. Malo smo udaljeniji.
    Stvarno želim da sve bude kao pre, da ne mučim sebe ovim mislima i da maksimalno uživam. Ovako ne mogu više, iscrpljujuće je.
    Puno bi mi značio vaš odgovor, Žarko. Ukoliko možete biti od pomoć i ukoliko je ovo Vaša oblast rada, bilo bi sjajno.
    Želim vam prijatan dan.

    Reply
    • August 4, 2018 at 10:35 am
      Permalink

      Postovani
      Da ovo je oblast mog posla i mozemo da radimo na vasem problrmu. Ne mogu da znam u cemu je problem dok ne krenemo da radimo ali u praksi je najcesce muskost koja se dovela u pitanje. Kako i sta opet samo nagadjam. Ali to je najcesci razlog ljubomore

      Reply
      • August 4, 2018 at 11:04 am
        Permalink

        Hvala na brzom odgovoru.
        Da li mogu da znam kolika je cena seanse?

        Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *