Psihogena impotencija, ili erektilna disfunkcija uzrokovana psihološkim faktorima, često je posledica straha od neuspeha. Muškarci koji mnogo ulažu u svoju muškost, poput sportista i “mačo” tipova, često doživljavaju ovaj problem zbog pritiska da održe idealizovanu sliku o sebi. Terapijski pristup usmeren je na smanjenje anksioznosti i vraćanje samopouzdanja kroz kontrolisane korake, čime se postiže opušteniji i zadovoljavajući seksualni život.
Psihogena impotencija, poznata i kao erektilna disfunkcija uzrokovana psihološkim faktorima, predstavlja stanje u kojem muškarac ima poteškoće da postigne ili održi erekciju potrebnu za zadovoljavajući seksualni odnos, a sve to zbog mentalnih i emocionalnih barijera, a ne fizičkih problema. Ovaj oblik impotencije često je prisutan kod mlađih muškaraca, ali se može javiti u bilo kojem životnom dobu. Psihogena impotencija može značajno uticati na kvalitet života i samopouzdanje muškarca, ali je važno napomenuti da je ovo stanje često privremeno i uspešno se leči.
Statistike pokazuju da psihogena impotencija čini značajan deo svih slučajeva erektilne disfunkcije. Iako tačan broj varira, procenjuje se da oko 10-20% muškaraca u nekom trenutku svog života doživi ovu vrstu problema. Uzrok psihogene impotencije najčešće leži u složenim emocionalnim i psihološkim faktorima. Među najčešćim uzrocima se izdvaja strah od neuspeha, odnosno anksioznost koja se javlja u vezi sa performansom u krevetu.
Strah od neuspeha
Strah od neuspeha može biti izuzetno parališući. On stvara začarani krug anksioznosti i stresa koji dodatno otežava postizanje erekcije. Ovaj strah može nastati iz različitih razloga, uključujući prethodna negativna iskustva, nedostatak seksualnog iskustva, nerealna očekivanja, ili pritisak da se bude “savršeni” ljubavnik. Takođe, socijalni, kulturni i religiozni faktori mogu doprineti razvoju ovog problema. Razumevanje i prepoznavanje ovih uzroka je prvi korak ka uspešnom rešavanju psihogene impotencije.
Žarko Petrović, psihoterapeut iz Niša, sa višedecenijskim iskustvom, primećuje da se psihogena impotencija veoma često javlja kod muškaraca koji mnogo svoje energije ulažu u svoju muškost. Kod osoba koje se bave profesionalnim sportom, redovno posećuju teretanu ili grade imidž “mačo” tipa, ovaj problem je posebno izražen. Razlog tome leži u idealizovanoj slici koju ovi muškarci imaju o sebi, a koja stvara ogroman pritisak da tu predstavu održe i u spavaćoj sobi.
Petrović ističe da takvi muškarci često žive u konstantnom strahu od neuspeha, što dodatno pojačava njihov stres i anksioznost. Ova unutrašnja tenzija može biti razorna, jer svaki eventualni “neuspeh” doživljavaju kao ozbiljan udarac na njihov identitet i samopouzdanje. Umesto da se fokusiraju na zadovoljstvo i povezivanje sa partnerkom, oni su opsednuti idejom o performansu i savršenstvu, što paradoksalno vodi do problema koje žele da izbegnu.
U svom radu, Petrović naglašava važnost prepoznavanja i razumevanja ovih unutrašnjih pritisaka. Terapeutski pristup često uključuje rad na redefinisanju koncepta muškosti, oslobađanju od nerealnih očekivanja i izgradnji zdravijeg odnosa prema sopstvenom telu i seksualnosti. Kroz terapiju, muškarci mogu naučiti da se oslobode straha od neuspeha i da se usredsrede na stvaranje autentičnih i zadovoljavajućih intimnih iskustava.
Više o tome psihoterapeut Žarko piše i objašnjava usvom radu koji možete pogledati na ovom linku https://www.academia.edu/35796385/Problem_sa_erekcijom_psihogena_impotencija
Najčešći tok
Prva faza: Prvi terapijski zadatak sastoji se u uvodnoj predigri koja se izvodi svaki dan, traje 20 do 30 minuta, i zabranjeno je dodirivanje muškog polnog organa, kao i penetracija. Suština je predigra bez seksa, što vraća poverenje u fiziološki mehanizam potencije. Kada klijent shvati da iščekivanje penetracije i misli koje prate čin inhibiraju fiziološki proces, spreman je za sledeći korak.
Druga faza: U ovoj fazi dolazi do dodirivanja i svih manifestacija ljubavnog odnosa, osim same penetracije. Problemi se rešavaju u zavisnosti od tipa straha i individualnih reakcija, što određuje dalje terapijske vežbe.
Treća faza: U ovoj fazi prelazi se na penetraciju, pri čemu je misionarska poza obavezna. Muškarac određuje brzinu i frekvenciju odnosa, dok žena pomaže partneru da pridobije potpunu kontrolu.
Četvrta faza: U ovoj fazi dolazi do normalnog odnosa sa menjanjem poza. Problemi se najčešće rešavaju već u prvoj fazi, ali teži strahovi mogu trajati do treće faze. Sled vežbi se modifikuje po potrebi, u zavisnosti od specifičnosti problema.
Princip
Ceo sistem bihevioralnog eksperimenta služi da razbije klasično uslovljen strah između draži (čin ulaska u seksualni odnos ili penetracija) i straha od neuspeha, koji je zagarantovan visokom anksioznošću i iščekivanjem gubitka erekcije. Smanjenjem anksioznosti kroz korake koji ne nameću strah, erekcija se vraća kao posledica opuštenog, samopouzdanog stava.
Ako želite da pomognete sebi u rešavanju problema psihogene impotencije, možete se obratiti Žarku Petroviću ili njegovim kolegama koji rade u okviru kabineta Agora. Tim stručnjaka u ovom kabinetu ima dugogodišnje iskustvo u terapiji erektilne disfunkcije i drugih psiholoških problema. Za više informacija ili zakazivanje konsultacija, možete ih kontaktirati putem emaila na kabinetagora@gmail.com, ili posetiti njihov sajt na www.kabinetagora.rs. Kroz stručnu podršku i adekvatne terapijske metode, moguće je postići značajne rezultate i vratiti kvalitet vašem seksualnom životu.