Da li je mozak novorođenčeta potpuno prazna stranica? Čekajući imput i stimulaciju od sveta da bi ostvario strukturu i formu, ili poseduje već određenu strukturu koja utiče na to kako doživljavamo svet . Ovo pitanje je dugo interesovalo psihologe i filozofe kao što je Karl Jung psihijatar dvadesetog veka i osnivač analitičke psihologije koji je verovao da je drugi slučaj zapravo tačan. Prema Jungu postoje identične psihološke strukture koje su svima poznate koje su nasledne i utiču na to kako svi ljudi dođživljavaju svet. Ove strukture Jung je nazvao arhetipovima i u ovom tekstu ćemo prikazati detaljan uvod u arhetipove. Objašnjavajuči sta su oni? Kako utiču na naš život? Njihov odnos sa simbolima i Jungove ideje o odnosu izmedju religioznih ideja i arhetipova.
Karl Jung, pored toga što je praktikovao psihijatriju bio je jedan od veoma bitnih figura u istraživanju religije i mitoloških simbola. Rad na oba ova polja navela su ga na otkrivanje arhetipova. Istraživajući religije i mitove sadašnjih i prošlih kultura, Jung je primetio da mnoge dele slične šablone, teme i simbole. Ovo je samo po sebi bilo interesantno, ali šta je pojačalo njegovo interesovanje je da je primetio da se mnogi od ovih tema javljaju u snovima pacijenata koji imaju šizofreniju. Šta bi moglo da objasni takve sličnosti?
Jung je predložio da ljudski um ili psiha nije isključivo produkt ličnih iskustava već da sadrži elemente onoga što je nastalo pre-ličnog ili transpersonalno što je svima poznato. Ove elemente je nazvao Arhetipovima i predložio je da je njihov uticaj na ljutsku misao i ponašanje da rađa sličnosti između različitih mitova i religija.
Kako bi jasno razumeli ulogu arhetipa moramo prvo objasniti Jungov koncept psihe . Jung je opisao psihu kao potpunu ličnost pojedinca . Uključujuči sve misli,ponašanja,osećanja i emocije. Jung je podelio psihu na tri dela: svest, lična podsvest i kolektivna podsvest ili nesvesno . Ova tri dela nisu zatvorena jedan od drugog već su stalno u interakciji na kompenzatoran način .
Svest pojedinca jeste polje svesti i sastoji se od psiholoških sadržaja koji su pojedincu poznati, drugačije rečeno svako iskustvo koje ulazi u polje saznanja preuzima kvalitet svesti. Svest pojedinca i ako je izuzetno značajan povezan je u obimu sa nesvesnim. Nesvesno se sastoji od onih sadržaja kojih pojedinac nije svestan i Jung ga je podelio na dva osnovna dela : lično nesvesno i kolektivno nesvesno.
Lično nesvesno, kao što ime kaže je karakteristično za svaku individuu. Sastoji se od događaja u životu koje mi smatramo nebitnim, koje su zaboravljene ili potisnute zbog svoje nelagodne prirode. Pored ličnog nesvesnog postoji dublji nivo koji Jung naziva kolektivno nesvesno. Kolektivno nesvesno se sastoji od psiholoških struktura ili kognitivnih kategorija koje nisu jedinstvene pojedincu, već ih delimo svi. Utičući na naše misli, ponašanja i način na koji gledamo na svet. Drugim rečima, kolektivno nesvesno je dom za arhetipove.
Kao što je jung rekao *iz nesvesnog proizilaze određujući uticaji, koji nezavisno od tradicije garantuju u svakom pojedincu sličnost i cak istovetnost iskustva i takođe način na koji se reprezentuje kroz imaginaciju*
Jungov student Erih Nojman koristio je analogiju fizičkih organa kako bi objasnio koncept arhetipa. Kao što je telo strukturisano od organa koji se većinski formiraju pre rođenja, um poseduje psihičke organe strukturisane kroz arhetipove, misleći o tome da organi funkcionišu bez svesti pojedinca isto tako funkcionišu i arhetipi. Kako je telu neophodno da organi dobro funkcionišu, tako je i umu potrebno zdravo funkcionisanje arhetipova. Kako Nojman objasnjava * arhetipički strukturalni elementi psihe jesu psihički organi, i od njih zavisi zdravo funkcionisanje individue i čija povreda ima teške posledice*
Bitna razlika između fizičkih organa i arhetipa je da organi mogu biti direktno posmatrani i osluškivani telesnim osecajima, arhetipe nije moguće osetiti. Postojanje arhetipa se otkriva kroz aranžmane koji oni produkuju u svesti, kroz manifestaciju simboličkih slika. Tek kroz interpretaciju simbola koji se manifestuju pojedinac može steći razumevanje obrazaca arhetipa u ljudskom umu.
Edvard Edindžer u svom radu: ego i arhetip, objašnjava šta je simbol sa poštovanjem prema Jungovskoj psihologiji *znak je simbol značenja koje se odnosi na poznat entitet. Prema definiciji jezik je sistem znakova a ne simbola. Simbol je slika ili reprezentacija koja ukazuje na nešto nepoznato, misteriju. Znak komunicira abstraktno, objektivno značenje, dok simbol prenosi živo subjektivno značenje*
Dok znakovi po definiciji ukazuju na definitivne stvari koje postoje u svetu, simboli se ne odnose na ono štopostoji u fizičkom svetu već ukazuju na nepoznate elemente koji postoje u psihi, ili šablone nesvesnog.
Kao što je Jung rekao * Kad god pričamo o simboličkom sadržaju, mi se pomeramo u svet slika što ukazuje na nešto neizrecivo. Mi ne znamo kako da razjasnimo ove slike, metafore i koncepti su u odnosu sa njihovim transcedentalnim objektima. Međutim, nema sumnje da nešto postoji iza ovih slika sto transcedentira svesnost i operiše na takav način da nisu objašnjeni veoma limitirano i haotično već se svi baziraju na bazičnim principima arhetipa*
Bitno je napomenuti da arhetipi ne manifestuju isti set simbola za svaku osobu. Arhetipi pružaju strukturu a ne specifičnu formu simboličke slike. Specifičnost forme se razlikuje od kulture do kulture pa čak i individualno. Ali kao što je Jung rekao *simbolička manifestacija arhetipova ne variraju bezgranično i haotično. Tako da ako neko gleda simbole kako se manifestuju znanje arhetipičke strukture uma može biti postignuto.*
Erik Numan objašnjava ulogu simbola u produkciji znanja o arhetipima na sledeći način * Forma reprezentacije koja je karakteristična za nesvesno nije deo svesnog uma. Niti pokušava niti može da definiše svoje objekte u seriji diskursivnih objašnjenja i da ih dovede do jasnoće logičkom analizom. Put nesvesnog je drugačiji simboli se okružuju oko onoga što treba objasniti, razumeti, interpretirati. Samo delovanje postajanja svesosti sastoji se u koncentrovanoj grupi simbola oko objekta u svemu ograničavajućem i opisivanju nepoznatog iz raznih uglova. Svaki simbol nalazi se pored druge esencijalne strane objekta kako bi se razumeo i ukazao na drugo gledište značenja. Samo kanon ovih simbola skupljaju se u centru pitanja koherentne grupe simbola, koherentna grupa simbola može dovesti do razumevanja na šta ovi simboli ukazuju i šta je cilj njihove ekspresije*
Kako bi dali primer simbola koji se manifestuju pogledaćemo arhetip koji je Jung zvao *self* zelbst na Nemačkom ili na Srpskom JASTVO, to je centralni arhetip i njegova uloga je da poveže sve druge arhetipove u psihi. Jung smatra da je *JASTVO* bitano zato što je izvor mnogih simbola koji su nađeni u mitovima i religijama. Takođe je ovaj arhetip centralni motiv mandale, pretstavljen kao zlatna grana, zlatna jabuka ili kruna u pričama i mitovima.
Edvard Edinger u *Ego i arhetip* objašnjava mnoge varijacije simbola koje se manifestuju kao *self*. *Self je manifestovan kao određene tipične simboličke slike koje se zovu mandale. Sve slike koje naglašavaju krug sa centrom i obično sa tradicionalnim odlikama kvadrata, krsta ili nekim drugim odlikama kvartinarstva, spadaju pod ovu katedoriju. Takođe postoje i druge teme i slike koje se odnose na self. Takve teme u celini u svom totalitetu, kao unija opozita centralna generativna tačka kao reprezentacija univerzuma, eliksir života, sve se odnose na self na centralnu tačku životne energije, kao fontana naseg postojanja, ili se jednostavno može opisati kao bog. Bogati izvori fenomenološkog proučavanja selfa su u bezbrojnim reprezentacijama koje je čovek napravio od božanstva.*
Šta je zanimljivo razumeti je da je Jung verovao da mnoge reprezentacije božanstava i mitova su u svom korenu simboličke manifestacije arhetipa selfa. Međutim Jung nije mislio na ovo kao na redukciju boga kao produkta ljudskog uma. Napisao je *Ne treba reći da ono što mi zovemo nesvesnim je identično sa bogom ili je na njegovom mestu. To je samo medijum kroz koji religiozna iskustva mogu da teku. Što se tiče šta dalji uzrok iskustava može biti, odgovor leži van domašaja ljudskog znanja. Znanje o bogu je transcedentalan problem.*
Kroz svoj život Jung se borio sa problemom šta je zapravo izvor arhetipa. Ponekad je govorio da su oni proizašli kroz evolucioni tok i menjali su se kroz duge vremenske periode. On je tako rekao * Čovek poseduje mnogo stvari do kojih nije sam došao već su produkt njegovih predaka. On nije rodjen kao tabula raza, već je samo rodjen nesvestan. Međutim sa sobom dovodi sistem koji je organizovan i spreman da funkcioniše na vrlo specifično ljudski način i ovo duguje milionima godina ljudskog razvoja*
Međutim Jung je takođe gajio simpatije i prema ideji da su arhetipi slični platonskim formama, koji postoji kao transcedentan entitet. Kao što je napisao u jednom momentu * Da li su ove psihičke strukture i njeni elementi, arhetipi, ikad nastali je metafizičko pitanje i samim tim nije moguće odgovoriti na njega.*
Šta god bio njihov originalni izvor smatra da igraju ogromnu ulogu u životima individua. Tako što postajemo svesni arhetipičnih formi kada se manifestuju individua doživljava rast svoje svesti. Jung je verovao da je ova rast od ogromnog značaja. Kao što je napisao *Čovekov zadatak je da postane svestan sadržaja koji proizilaze iz nesvesnog. Ne treba da bude uporan u svojoj nesvesti niti da je indiferentan sa nesvesnim delovima svoga bića i time izbegavajući svoju sudbinu koja je da stvara mnogo više svesti. Koliko možemo da odgonetnemo, osnovna svrha našeg postojanja je da razvija svetlo u mraku samo postojanja*