Fundamenti i proučavanje Aristotelovog uzročnog razmišljanja

aristotel

Aristotel je rođen 384. pre nove ere u Stagiri, Grčka. Studirao je kod Platona, postajući jedan od njegovih najpoznatijih učenika. Bio je veoma uticajan filozof i naučnik kroz istoriju, kao jedan od prvih koji je pisao i koristio logiku kao važan deo filozofije. Uveo je mnoge nove ideje kao što je dokaz po analogiji (analogija znači da ako je nešto slično nečemu drugom, onda se može dokazati da i ono mora da prati svoja pravila). Posle njegove smrti, njegovo delo je nastavilo da bude popularno, posebno među naučnicima koji su želeli da iskoriste njegove ideje u svojim istraživanjima. Neka od Aristotelovih dela uključuju Fiziku, O generaciji i korupciji (koja objašnjava kako se stvari menjaju tokom vremena), Metafiziku (koja istražuje prirodu istine), Poetiku (koja govori o drami i poezija), Nikomahova etika (koja objašnjava ljudsko ponašanje putem logike), Politika (koja istražuje ulogu vlade u društvu), Ekonomija (koja proučava trgovinu i ekonomiju), Retorika (koja ispituje kako se piše osobe). uazivni govori), Topica (koja raspravlja o logici i jeziku), O tumačenju (koja daje objašnjenje kako otkrivamo šta nešto znači ispitivanjem njegovih delova i njihovih odnosa), Teme (koje se fokusiraju samo na retoriku i dijalektiku) i ponovo Politika !

U fizici, Aristotel je verovao da je svemu potrebno neko „prirodno“ objašnjenje, uključujući stvari poput zašto su vruće stvari tople, a hladne hladne.

To ga je navelo na pomisao da je svet morao imati neku vrstu kretanja da bi bio komplikovan kao danas.

Aristotelova filozofija se temelji na četiri glavna temelja: ontologija, epistemologija, etika i logika.

Ontologija se bavi pitanjima postojanja i sastoji se od teorija o postojanju objekata, bitka, bića i realnosti. Ona se bavi pitanjima postojanja i prirode stvarnosti.

Epistemologija se bavi pitanjima znanja i sastoji se od teorija o tome kako dolazimo do znanja. Ona se bavi pitanjima poznanja i istine, te vrstama znanja i načinima na koje dolazimo do znanja. Etika se bavi pitanjima moralnosti i sastoji se od teorija o tome kako se postižu najviše vrijednosti u životu.

Etika se bavi pitanjima etičkih odluka, časti, principa i vrijednosti.

Logika se bavi pitanjima razmišljanja i sastoji se od teorija o ispravnom i ispravnom rasuđivanju. Logika se bavi pitanjima razmišljanja, učenja i argumentacije.

To ga je dovelo do zaključka da mora postojati neka vrsta materijalnih stvari koje vrše stvarno kretanje; mislio je da i oni moraju biti sastavljeni od materije i oblika što bi objasnilo zašto bi jedna supstanca mogla da se pretvori u drugu na različitim temperaturama ako obe supstance imaju istu količinu materije u sebi.

Kako bi odredili prirodu neke pojave ili objekta mora se odgovoriti na 4 pitanja

Materijalni uzrok, u ovom slučaju komponente psihičke, koje su elemeneti psihe. Emocija, ponasanje , memorija, sta ynam o tome, telesni simptomi, verovanje ….Od čega je sastavljena ili napravljena pojava?

Efikasan uzrok, Šta je ta pojava, kako se definiše ili čime je definiše? Sta je definicija tog poremećaja?

 Formalni uzrok je suština pojave. Suština neuroze je isceljenje poziv na promenu.

Šta je učinilo pojavu ili fenomen da postoji, da je učini da postoji i da nastane?

Konačni uzrok ili Šta je svrha ili funcija pojave ili fenomena? kraj/cilj objekta, ili ono za šta je objekat dobar.

Aristoelovi uzroci

Aristoelovski uzroci se odnose na četiri uzroka koje je predložio drevni grčki filozof Aristotel. To su materijalni uzrok (sirovine od kojih je nešto napravljeno), formalni uzrok (forma ili struktura objekta), efikasan uzrok (sredstvo ili mehanizam koji donosi rezultat) i konačni uzrok ( svrha ili cilj zbog kojeg se nešto stvara).

Materijalni uzrok: Materijalni uzrok se sastoji od sirovina ili komponenti koje čine stvar. Fizičke stvari, materija, čine objekat. Na primer, stolica je napravljena od drveta, eksera i tkanine, tako da su to materijalni uzrok stolice.

Formalni uzrok: Formalni uzrok stvari je njen oblik ili struktura; to je oblik i raspored delova koji čine predmet. U primeru stolice, noge, naslon, sedište i ruke su raspoređeni na poseban način da formiraju stolicu.

Efikasan uzrok: Efikasan uzrok je agens ili mehanizam koji donosi rezultat. To je uzrok postojanja ili promene stvari. U primeru stolice, stolar je efikasan uzrok stvaranja stolice.

Konačni uzrok: Konačni uzrok je svrha ili cilj zbog kojeg je nešto stvoreno. To je krajnji cilj ili željeni ishod neke stvari. Na primer, konačni razlog stolice je da obezbedi udobno sedište za nekoga da sedi.

Kako oni komuniciraju i dajte mi primer

Četiri uzroka su u interakciji i rade zajedno kako bi doneli rezultat. Na primer, kada stolar pravi stolicu, koristi sirovine (materijalni uzrok), raspoređuje ih u određeni oblik (formalni uzrok), koristi alate i tehnike (efikasni uzrok), i to radi stvaranja udobno sedište (konačni uzrok). Sva četiri uzroka rade zajedno da bi stvorili stolicu.

autor teksta Žarko Petorvić

www.psiholosko-savetovaliste.com

www.kabinetagora.rs

sliak preuzeta sa <a href=”https://www.freepik.com/free-photo/statue-aristotle-olympiada-village-halkidiki-greece_11349517.htm#query=aristotle&from_query=Aristotel&position=0&from_view=search&track=sph”>Image by frimufilms</a> on Freepik

(Visited 115 times, 1 visits today)
Online Psihoterapija
Average rating:  
 0 reviews

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *