133 thoughts on “Opsesivne misli – iz ličnog isksutva

  • April 3, 2016 at 3:53 pm
    Permalink

    Ja ne mogu vise ovo da podnesem. Anksioznost mi je pocela pre 4 meseca, kada sam trebala da idem na razgovor za posao u Nemacku. Poceo je prvi napad panika, i mislila sam da je infarkt. Pa onda krecu misli. Da necu docekati, put , da cu oslepeti, ostati invalid i ostalo. Kad je put dosao i kada sam sela u autobus, misli tipa da ce da se desi saobracajka, udes, da ostajem invalid i ostalo. Kada sam stigla , inace tamo mi je i decko,zivela sam sa njim mesec i po dana, misli sta ako skovim kroz prozor, sta ako uzmem noz i zabijem sebi u stomak, sta ako ubijem decka na spavanju. I nnapadi panike konstantno.Znojanje dlanova, lupanje srca, nagon za povracanjem, uzas. I posto sam treba da dovrsim jezik da bih pocela da se radim, vratila sam se u Srbiju. Kada sam dosla poceo je haos. Izasaajuce misli da cu da ubijem majku, da cu da ubijem psa, sekusalne bolesne misli sa tatom, bogohulne misli (inace veliki sam vernik, mnogo emltivno vezana za porodicu, a pse obozavam ceo svoj zivot), nisam isla kod lekara niti pijem terapiju, ali citam portale i svuda pise da treba da te misli pustim a ne da se suocavam sa njima. I nekako ja to prevazidjem, ali onda nastaje jos veci problem. Krenem kod drugarice, ja pomislim covece da li sam ja umislila da idem kod nje, da li ja uopste postojim i ostale nebuloze. Posto sam zavrsila jezik, i treba za dve nedelje definitivno da se preselim, mnogo me ubija psihicki razdvajanje od mojih roditelja, poceo je haos. opet strasne misli da cu da ubijem mamu, osecaj kao da me vise nista ne cini srecnom, kao da su mi blokirane pozitivne misli, npr pre kada bih videla kuce na ulici samo i pokislo ja bih plakala a sada kao da teram sebe da reagujem na tako tuznu scenu. I sto je najgore od svega , kao da za svak usitnicu krivim mamu A NE KRIVIM!!! Na primer, nestane kupke u kuci ja pomislim mama je kriva aj da je ubijem,ili krenem ulicom gledam drvece padne mi na pamet zasto je ovo drvo bas tu mama je kriva ubicu je. OVO JE POSTALO NEIZDRZIVO JER SE ZA SVAKU SITNICU BUKVALNO DESAVA!!! Bojim se da ne postajem ubica ili sizofrenicarka, pomozite molim Vas.

    Reply
    • April 3, 2016 at 4:25 pm
      Permalink

      Postovana Milice,
      to sto opisujete izgleda da je pocelo kao panika ali da sada dominiraju opsesivne misli.
      da li postoji neki vid kompulzivnih radnji koje smiruju opsesivnu misao i napetost koja proizilazi ?
      smatram da, ako ste u situaciji finansijskoj, bi trebalo da krenete sto pre sa terapijom. Siguran sam da bi Vam nas rad puno znacio. Vase opsesivne misli treba da se stave pod neki vid kontrole jer postajete skroz nefuncionalni.
      ako ste zainteresovani da saznate vise o daljim koracima obratite mi se putem maila. tgltrp@gmail.com
      s posotvanejm,
      Zarko

      Reply
      • April 4, 2016 at 1:01 am
        Permalink

        Pa ja se uvek pomolim , i to mi pomaze, kad naidju takve misli.Trenjtno nisam u finansiskoj mogucnosti da sebi obezbedim takav vid lecenja jer putujem za dve nedelje i vec imam previse troskova ogromnih. Mene samo zanima da li je moguce da ja uradim tako odvratne stvari jer mi je u glavi za svaku sitnicu da je mama kriva.I onda ja navodim sebi razloge zasto nije kriva i tako u krug. I zanima me da li je moguce da se meni desava proces ludila? Jer ovo je uzasno postalo. Mene ovo ne ometa u sbakodnevnom funkcionisanju, ucim, vozim biciklo, druzim se sa prijateljima i gledam da sto vise bezim od mame i da nisam kod kuce jer se bojim da je ne povredim.

        Reply
        • April 4, 2016 at 8:57 am
          Permalink

          Postovana,
          moljenje i izricanje bilo kojih recenica koje obaraju tenziju spadaju u misaone kompulzije koje odrzavaju strah. To nije proces ludila ali ako se ne leci moze da traje jako dugo ili ceo zivot. zato je bitno da se odreaguje na vreme da ne bi doslo do vecih komplikaicja. Kao sto ulazemo u fizicko zdravlje tako se mora ulagati i u psihicko zdravlje, tako da ne bi trebalo da se igrate. ako nemate para to nije razlog da s ne obratite psihijatru ili psihologu u bolnici, takodje postoji cela serija pocetnika -psihoterapeuta na stazu koji besplatno nude usluge.
          nadam se da cete ozbiljno shvatiti i krenuti u borbu protiv ospesivnih misli.
          s postovanjem,
          Zarko

          Reply
          • April 4, 2016 at 11:01 am
            Permalink

            Hvala Vam od srca za savete, otici cu u bolnicu. Zanima me samo da li je moguce da ovo nije pocetak sizofrenije ili neke psihoze, jer mi i to vesto padne na pamet. Na primer pomislim neku odvratnu misao,onda sebi navodim razloge zasto necu to da uradjm i onda mi prodje kroz glavu:ma hoces,nemoj se folirati i umisljati da imas anksioznost , uzasno! Ili misao: da cu se jednog dana samo probuditi i bice mi svejedno da li cu to uraditi ili ne. Pa ,e zanima da li je moguce da se to desi ili sam jednostavno pod jako velikim pritiskom da li cu polozitijezik i sa li ce sve biti u redu u Nemackoj, da li cu se snaci i ostalo. Izvinite ako dosadjujem.

        • June 18, 2016 at 5:23 am
          Permalink

          Zdravo, Draga Milice. Ja bih najvise volela da me ti kontaktiras preko meila, pa posle i na fejsu. Citala sam o onome sto si napisala i kao da ja pisem. Razumem te u potpunosti. Isto tako se i ja plasim da ne poludim. Nekad se pitam zasto sam bas ja izabrana da se mucim sa svim tim mislima. Tesko je to. Oni koji nisu doziveli napada panike, i opsesivne misli, ne mogu da razumeju. Meni je zato jako tesko da pricam o tome sa nekim, a znam da bi mi pomoglo. Ako si zainteresovana, javi mi se, pa mozda mozemo da razmenimo iskustva, price i pomognemo jedna drugoj., Hvala unapred.

          Reply
          • November 11, 2016 at 1:55 am
            Permalink

            Samo mi reci kako da te kontaktiram?

          • November 11, 2016 at 3:49 pm
            Permalink

            postovana
            tgltrp@gmail.com mail za zakazivanje seansi ili preko skype zarko.petrovic.cbt

            s psotvanjem
            Zarko

    • August 14, 2021 at 7:29 am
      Permalink

      Dal vas je to proslo?

      Reply
  • March 22, 2016 at 8:55 am
    Permalink

    Dobar dan, zanima me dali lekovi koji sluze za smirenje kao diazepam , bromazepam itd mogu da izazovu ostecenja nervnih celija posto pise da imaju neke negativne efekte kao losa motorika, slabije pamcenje, losija koncentracija itd.Zbog cega je to dali je to samo prolazna stvar ili ima tu neceg ozbiljnijeg.
    Hvala.

    Reply
    • March 22, 2016 at 9:43 am
      Permalink

      Postovani,
      ja sam psiholog i moje znanje lekova je skromno i paralelno nisam kompetentan da to komentarisem, sada vam pricam kao neko koji zbog prirode posla zna parstvari o lekovima. Cinejnica je da psihijatrijski lekovi ne treba da se zloupotrebljavaju ali takodje da nisu svi podjednako teski, opasni. Ne verujem da ovi lekovi koej ste naveli dovode do ostecenja neurona ako se koriste u saradnji sa psihijatrom. takodje na receptu uvek pisu razna upozorenja jer se tak ofarmaceutske kuce stite od tuzbi a nisu instrukcije z aprevenciju. Tak oda smatram da su lekovi veoma bitni sacinioc dobre terapije

      Reply
  • March 14, 2016 at 3:14 pm
    Permalink

    Postovani, pored generalne anksioznosti koja je deo mog zivota konstantno vec 3 godine, po nekad imam problema i sa nemogucnoscu kontrole svojih misli. Najcesce je to vezano za mog decka i bojim se cesto da ga ne izgubim, a s druge strane s obzirom na to da sam hipohondar, prilikom i najmanjeg simptoma neke bolesti ostajem i po 3 dana misleci na najgori ishod. Kako mogu popraviti ovo? i da li je to psiholoski problem, ili vise sam moj karakter?
    Hvala

    Reply
    • March 14, 2016 at 3:23 pm
      Permalink

      Postovanje Katarina,
      da bih mogo vise da kazem o vasem problemu, razlogu i kako ga resavati morali bi da odvojimo vreme za rad. Iz ovog gratkog pisma bih reko da se radi o nametljivim mislima. Ako vas puno sputavaju u funkcionisuanju moja iskrena preporuka je da se javite i da pocnem oda resavamo problem.
      Pitanje je za pocetak, da li je koren anksioznost koju spominjete, ili je opsesivnost iza toga. o tome sada nista ne mgou da kazem jer ne znam.
      ovo sto opisujete ne bih vezivao za karakter.
      razmislite, ja sam tu pa slobodno pitajte ako ima nedoumica ili imate mail pa se javite.
      s postovanjem
      Zarko

      Reply
  • February 10, 2016 at 11:35 pm
    Permalink

    Koji savjet biste mi vi dali?Inace nemam suicidalne misli,nemam problema sa spavanjem,mozda zbog toga sto sam vremenom navikao na opsesivne misli jednostavno nekad nemam zbog njih volju za radom.Javi mi se misao sta ja sad ovdje radim ako ce neko umrjeti zbog mene jer sam ga prokleo itd.Iako nekako znam da su ovo zaista glupe misli i da ne trebam obracati paznju na ovo.A onda krecu misli sta ako je ovo sve istina,sta ako sam odgovoran ako se desi smrt toj osobi,pa dobijem blagi napad anksioznosti.

    Reply
    • February 11, 2016 at 12:16 am
      Permalink

      u svetlu teksta koji sma napisao, vasa misao ima znacenje sadrzaja, u svetlu svesti- vi cete naneti bol ili smrt drugoj osobi. i to nije tacno, niej moguce. ali porpustate da vidite kakva bi ta misoa mogla da bude u nesvesnom kontekstu, kakvu poruku nosi?
      kada budete analizirali tu stvar i uspeli da spoznate istinitu poruku, mislim da ce dozivljaj nametljivosti misli da se smanji

      Reply
  • February 8, 2016 at 6:01 pm
    Permalink

    Hvala na odgovoru gospodine Zarko.Samo me plasi jedna cinjenica,a to je da li sam poludio dok mi se to javlja i dok razmisljam o ovome.Razmisljam o tome da li su opasne ove moje misli i da li one stvarno mogu naskoditi ljudima iako zvuce kao kletve.Procitao sam da je jedna zena pomislila o tome nekoj zeni i da je ona dobila karcinom.Da li da ignorisem ove misli,da li one imaju neki znacaj.

    Reply
    • February 8, 2016 at 6:29 pm
      Permalink

      moj stav je da bez ozbiljnog pristupa vasem problemu necete moci da napravite razliku izmedju simptoma i strahova. A to je jako bitna stvar, i kad uspete tu da baratate stvarima mislim da cese simptomi prepoloviti.

      Reply
  • February 8, 2016 at 3:04 pm
    Permalink

    Postovani Zarko zelio bih sa vama da popricam u vezi mog problema.Zovem se Vladimir imam 24 godine.Trenutno se nalazim na odmoru(u rodnom mjestu) i imam problem.Bar mislim da imam.Javljaju mi se nekakve misli zbog kojih se mnogo brinem.Jednostavno ne znam zbog cega,pricam sa covjekom na ulici i javi mi se misao tipa da bog da umro.Ne dugo nakon toga u razgovoru sa drugim osobama javi mi se ista misao.Sto me najvise brine javljaju mi se takve misli i prema clanovima porodice.Zatim razmisljam o tome sta ako neko umre od tih osoba kojima sam to pozelio i ja budem kriv.Bojim se da sad kad budem izasao sa prijateljima u grad da cu i njima tako nesto pozeljeti,a jednostavno ne zelim.Samo se javi.Zanima me vase misljenje o ovome,da li se moram brinuti zbog ovoga(jer sam anksiozan i napet po ovom pitanju) i svaki savjet bi mi dobrodosao.Pozdrav

    Reply
    • February 8, 2016 at 4:33 pm
      Permalink

      Postovani Vlado,
      mislim da bi trebalo da se javite da vidimo zajedno o cemu se radi, da li su u pitanju anskiozne misli ili su u pitanju ospesivne misli. Ta diskriminacija je veoma vazna za dalji rad. Cinjenica je da ako se ne lecite ovaj problem moze da perzistira godinama (sa usponima i padovima) pa cak i za ceo zivot. Dobra stvar je sto je uz dobar terapijski rad stvar popravljiva i cak moze se racunati i na potpuni oporavak.
      s postovanjem,
      Zarko

      Reply
  • January 31, 2016 at 4:27 pm
    Permalink

    Dobar dan, zanima me dali bolest kojoj neznam strucan naziv koja izaziva preteranu brigu i patnju zbog bilo cega narocito o zdravlju ima neke veze sa neurotransmiterima ili nekom drugom hemijom mozga.Dali bi antidepresivi pomogli.
    Hvala

    Reply
    • January 31, 2016 at 5:14 pm
      Permalink

      Antidepresivi su lekovi koji mogu da se daju uz neurotske poremecaje i mogu da pomognu. Da li su jedino resenje kod preterane brige, ne bih rekao. Smatram da dobra farmako terapija uz dobru psihoterapiju i razradu brige, i metakognitivnih verovanja bi dalo najbolji uspeh.

      Reply
  • January 20, 2016 at 12:40 pm
    Permalink

    Imao sam problema sa paničnim napadima i prisilnim mislima od letos ali sam uz pomoć psihologa to rešio,mislim sve su ređi i ređi, osećam više optimizma i smatram da sam prebrodio to,ali mi se dršava da nekada, kada razmišljam o svim tim telesnim simptomima koje sam imao i opsesivnim mislima po ceo dan, pred spavanje i uveče mi se dršava da se ti simptomi opet pojave. Plitak dah,osećaj stezanja u ptsima,preskakanje srca,knedla u grlu i onda sam u fazonu ovo nije anksioznost,već neka bolest Pa me zanima da li to razmišljanje u toku dana o onome što sam prošao,može da prouzrokuje te stvari?

    Reply
  • January 15, 2016 at 6:12 pm
    Permalink

    Imam 24 godine i obracam vam se za savjet.Imam velike probleme sa nekim osjecajem duga i krivnje,griznje savjesti.Navodim vam svoj primjer.Radim u marketu i jednom prilikom covjek je upitao mene u trgovini gdje radim da li imamo stotinu komada kasika,na sta sam ja odgovorio da nazalost nema samo to sto je izlozeno.(prije toga sam provjerio)Njemu je trebalo za firmu.Zatim je uzeo stapni mikser i kad je odlazio upitao je da li imamo miliun kasika.Na sta sam ja opet odgovorio samo to sto je izlozeno na polici.Poslije toga,javi mi se nekakav osjecaj griznje savjesti da sam mogao prodati tih miliun kasika,i da sam ostetio svoju firmu za te pare jer da sam prodao te kasike firma bi profitirala taj iznos.(neka svaka kosta po marku)Sad vec osjecam svaki dan da sam duzan svojoj firmi miliun maraka,a skoro mi se pojavio osjecaj da raste nekakva kamata na taj dug i da bih trebao sto prije vratiti taj dug.Ta griznja me ne prestaje vec neki period.To se desilo u Avgustu 2015.Mislim da veci period patim od negativnih misli koje me znaju opsjedati i cine da budem anksiozan.U Novembru i Decembru kao da sam bio zaboravio na to jer se desi neki drugi problem.(sa mojim mislima),i sad se opet vratilo.Osjecam da sam ostetio svoju firmu jer nisam prodao te kasike.Da sam sad duzan svojoj firmi.Iako sam siguran da je covjek to upitao u sali(jer i ja takodje mislim kome treba toliki broj kasika) ali me muci.Ne znam o ceme se radi u mom slucaju svaki savjet bi dobrodosao.Vec neki period dok radim osjecam anksioznost zbog ovoga.To me koci i ometa u poslu.Unarpjed zahvalan

    Reply
    • January 15, 2016 at 9:22 pm
      Permalink

      Postovani,
      hvala sto pisete i sto ste izneli ovja primer. Necu moci da budem precizan jer informacije koje ste mi dali nisu dovoljne ali mislim da bi trebalo da odete i da uzmete uput za psihijatra da porazgovarate. Prva napomena, nemojte iblo kog psihijatra, potrudite se, raspitajte se, i da vas lepo pogleda. Naravno sve to mozete obaviti i prilikom psihoterapije, voleo bih da razumete da je moj naglasak nadjite nekog ko je iskusan i dobar u svom poslu.
      Razlog je sledeci, padaju mi dve stvari na pamet. Prva je da su to sumanute ideje a drugo da su anksiozne, mozda opsesivne misli. Ako je u pitanju sumanutost verovatno da cete odlicno reagovati na farmako terapiju i da ce vam uz nekoliko terapijskih asistencija biti znatno bolje, ako je u pitanju misao koja dolazi iz krize savesti, bili bi neki durgi lekovi i malo vise psihoterpaiej odnosno vise posla za psihoterapeuta nego za psihijatra.
      Da li je bilo jos nekih takvih ideja i misli kao sto je slucaj sa milion kasika? da li je ovo prvi put?
      evo par smernica.
      ako imate uvid da je to bila sala, ako shvatate da je to samo budalasta misao, ako se te misli vasom voljom motaju po glavi po principu ja “vozim” pricu i mislim satima o toeme, onda to ide u smeru opsesivnosti i generalno neruotskom poremecaju sto je mongo bolje i mnogo pozitivnija prognoza za vas.
      zbog toga pazite jer nece svi psihijatri prepoznati to, naravno ja dajem obe opcije dok kada bi porpicali i poradili nekoliko seansi jasnije bih znao i mogo bih sa vise sigurnosti da vam kazem sta ja mislim. u svakom slucjau misljenja sma da ide u neurotskom smeru opsesivnosti i anksioznosti.

      s pstovanjem,
      Zarko

      Reply
      • January 19, 2016 at 9:37 pm
        Permalink

        Mislim da bih se trebao obratiti psihijatru.Jer ovo nije jedini problem sto se tice tih misli.U svakom slucaju hvala.U mom gradu nema mnogo psihijatara koje bih birao ali cu skupiti hrabrosti i otici.

        Reply
        • January 19, 2016 at 9:44 pm
          Permalink

          naravno imate moju podpunu podrsku u toj odluci, odito sto pre to bolje i vidite sa njim

          Reply
  • January 13, 2016 at 1:03 pm
    Permalink

    Kave promene izaziva nesanica u mozgu posto sam primetio da nekad drugacije razmisljam.Nadam se da to nisu neke tajne posledice.

    Reply
    • January 13, 2016 at 2:24 pm
      Permalink

      Postovani,
      do kakvih poromenena tacno dolazi ne znam, postoje instituti koji se bave samo poremecajem sna. Ali opste je poznato da dolazi do zamora, gubljenja koncetracije i svih ostali nama znanih simptoma. Trajne posledice usled nesanice ne znam koje bi mogle da budu. U psihickom smilu sigurno do zamora, usporavanje funkcija i kognicije usled iscrpljenosti i neispavanosti.

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *